Novo!

Hrvati i Papa Agaton (678-681)

Agaton

 

Papi Agatonu (678-681) Hrvati daju obećanje da nikad neće provaljivati u tuđe zemlje.

 

To obećanje papi Agatonu je postalo dio našeg identiteta. To je toliko prisutno i snažno da nikada nisam sreo nekog Hrvata koji ima pretenzije prema talijanskoj obali, dok sam jako dobro upoznat kako ima Talijana koji sanjaju da je Dalmacija njihova.

Isto vrijedi gdje god se čovjek okrene. Nikada nisam sreo nekog Hrvata koji bi imao i najmanju misao da bi išao osvajati i uzimati neki dio Mađarske, dok Mađara koji bi uzimali Slavoniju i Baranju ima koliko te volja. Naravno, Hrvati se moraju svim silama truditi da bi dokazali da je njihovo more na koje Slovenci tvrde da polažu pravo. Nema veze što nigdje ne postoji (makar ja nisam čuo) da netko ima kopno, ali da je more uz to kopno tuđe?!

Također ne poznam niti jednog Hrvata koji tvrdi kako postoje Hrvatske zemlje istočno od Dunava pa da bi tvrdio Srbima koji tamo obitavaju kako su oni, zapravo, Hrvati pravoslavne vjere.

S druge strane, poznato je jako puno Srba koji i danas sanjaju o Velikoj Srbiji i granicama Karlobag, Karlovac, Virovitica.

Neki Srbi u Srbiji idu toliko daleko da Hrvatima uzimaju čak i pravo na nacionalnost pa tvrde kako su Hrvati zapravo, Srbi koji su katolici. Ne znam kako vama, ali meni to sliči na šovinizam.

Eto, ti takvi “krvožedni” Hrvati žele uvijek samo svoje. Ne maštaju o tuđem i za razliku od drugih naroda nisu vezani uz riječi kao što su “otadžbina” nego uz riječi kao što su “dom”. To konkretno znači da su Hrvati vezani uz prostor na kojem obitavaju. I što je najbolje, za taj dom koji je njihov dom spremni su i umrijeti.

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

Stric Ivan!

 

 

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: