Novo!

Hrvatska-zemlja čuda i čudesa!

Kada stranac dođe u Hrvatsku i kada kroči hrvatskim tlom, sigurno ne zna ili možda je tek načuo ili pročitao iz medija kako u njoj postoje nekakve stvari koje nisu do kraja dorečene ili pak riješene. Pomislio bi stranac- Jaaaa! Genau! Wie in Deutschland! ( Da! Naravno! Kao u Njemačkoj-prijevod S/I) Taj stranac ne zna da je kod nas provedena abolicija i da četnici slobodno šetaju Hrvatskom i da nisu niti kažnjeni za svoja nedjela. Hrvati su kažnjeni za svoje pogreške, pa i one najmanje ili su pak nevini otišli na robije u Hag… Isti taj stranac ne zna da se u Vukovaru susreću žrtve i silovatelji istih žrtava i da se susreću logoraši sa zlostavljačima. Ima li toga u Njemačkoj? Nema brte mili! Nijemci su očišćeni od toga zla, jer su naime nakon rata saveznici napravili Nirnbeški proces i kaznili sve ratne zločince, kako smrtnim kaznama tako i dugogodišnjim robijama.  A kod nas čuda i čudesa. U državnim institucijama su zaposleni četnici i zlostavljači Hrvata i Hrvatica. Oni pak slobodno se šeću Hrvatskim tlom, odlaze na more i guštaju u životu.

Kao da za zločin ne postoji kazna. Čini se da je tovariš Dostojevski malo pretjerao sa svojim djelom naziva Zločin i Kazna. Kod nas postoji zločin koji je počinjen ali ne postoji i kazna za počinjena četnička zlodjela. Urotnička politika hrvatskog državnog vodstva ide još dalje pa sa kojekakvim deklaracijama i spornim potpisima uništava korijen hrvatstva u hrvatskom čovjeku. Netko je davno kazao: Bog znade za 5, knjiga za 4, profesor za 3 a mi jedva za 2. U te “mi” spadam i ja, te zbog toga i pišem o nepravdi. Šta bi mi Bog kazao kada dođem pred njega a da nisam nikako reagirao samo šutio? Nisam revolucionar, ne zanimaju me stranke i stranački aparatčici, ne volim nasilje, ali kada me nešto smeta onda to i kažem…Tako nekako sam i počeo pisati. Tipkovnica je lakša od šake…Žulja me i sama pomisao da Hrvatskom šetaju četnici nekažnjeni i da čak iz Srbije dolaze kod nas na more, na godišnji odmor. “Vidi sine, ovde je tvoj tata ratovao protiv Hrvata i Ustaša!”-tako otprilike zvuči razgovor u autu između oca i sina iz Srbije. Gdje su obavještajne službe? Što rade? Za koga rade? Za mene i moju obitelj ne rade sigurno jer se ne osjećam sigurno u mojoj Hrvatskoj. A da iskren budem: niti ne liči na Hrvatsku za koju sam krenuo u rat! Nimalo…Jedina sličnost je u imenu jer jednako glasi. Sve drugo je obmana.

Oglasi

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: