Novo!

Hrvatski radio!

Jutros sam se odvezla do Sinja, s nakanom da kupim sjemenski grah, međutim, nailazim na zatvoren dućan. Momak sa benzinske postaje mi veli, da je riječ o nekakvom prazniku, mada mu ne zna imena. Vozim se natrag i na pješačkom prijelazu propuštam dvije postarije žene, nakrcane crnim vrećama iz kojih vire plastične boce. Prolazeći, upiru ispitljive poglede u mene, na što okrećem glavu. Ne želim da me ulove.

Uključujem radio iz kojega se prolama glas Franje Habulina. Nastavljam vožnju i slušam u nevjerici “…ustanak u šumi Brezovica… protiv Ustaških koljača…, nastavlja se u mjesti Srb, pod vodstvom JBT…!” Isključujem ga i nakon par minuta uključim iznova, te slušam kako se pali sisačka gradonačelnica. Usput razmišljam hoće li taj glas prepun emocija izdržati do kraja. Na samome vrhuncu, zapaljivom retorikom, ona je dovedena do ruba ekstaze… I puca! “Oni su htjeli uništiti našu kulturu, postavljujući na čelo Min. kulture, Neofašistu koji, ni da je bio mrtav ne bi smio staviti Ustašku kapu na glavu..!”

Već sam u svome selu. Uz cestu, već znana lica stopiraju. Put ih odvodi u Caritas, na ručak. Par metara dalje ispred gostionice, od sinoć posloženi stolci ispred ogromnog panoa i čekaju svoj nastavak. Kako je bilo lijepo sinoć, slušat skandiranje naših momaka i djevojaka… Koliko li je samo radosti u ono malo vremena, otišlo put neba?! Hvala od srca našim nogometašima!

Ispred kuće ću još jednom uključiti radio, u momentu kada sisačka županica ili dožupanica (ne sjećam se točno) prigodničarski pozdravlja izlasanike Ž. Reinera, KGK i predsjednika Vlade. Dalje ne slušam. Ostajem trenutak zbunjena jer mi nije jasno, kako se zapravo nisam niti uzrujala. Onda shvaćam da sam izdušila i da je došlo vrijeme da priznam, kako su partizani/antifašisti, tu, u vrhu vlasti, bili i ostali. Hrvatska vlast koja prkosi povjesničarima i povijesnim činjenicama i koja pokolj nad Hrvatima u mjestu Srb, od 27. 07. 1941. proglašava “Antifašističkom borbom pod vodstvom maršala Tita!” (F. Habulin), je tek samo nastavak one iste jugoslavenske vlasti, koja je do Referenduma o Hrvatskoj Neovisnosti 23. 05. 1991. godine, sustavno proganjala one koji su bili za samostalnu Hrvatsku.

Pa evo, da budem do kraja otvorena, znala sam ja to i unazad par godina, nego se nisam mogla odreći. Neki dan sam se čula sa svojim dragim i dobrim tetkom iz Vukovara. (U srps. konc. logoru je proveo 8 mjeseci).

Na upit kako vidi HDZ-­ovsku elitu i njihova ‘preslagivanja’ otpovrgnuo je onim svojim pomalo otegnutim slavonskim naglaskom­ ‘svako par dana pucam po šavovima’ da bi nakon malo, nastavio­ ‘samo, ja imam flastere pa si ljepim…’

Jedan drugi, sumještanin, inače dragovoljac, učesnik Oluje, ima drugačije viđenje: “Ja bih to sve zatvorio u jednu prostoriju na Markovom trgu i ne bih im dao da izađu. A onda bi im pustio jedno 200 poskoka ! I ništa.

Izvor: Zdenka Bilobrk

Žig

1 Comment on Hrvatski radio!

  1. Evo što je prodavačica u Studencu otpovrnula, kad sam otišla poslije po cukar i upitala ‘koji je praznik’;-)
    “Nemam pojma, neki vrag je, ali ja to ne pratim. Mi u
    Studencu nemamo praznika, pa me nije ni briga !”

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: