Novo!

Humanizam koji vlada u Hrvatskoj se svodi na tlapnju i ismijavanje Dragovoljaca domovinskog rata.

Bijeg u dijabetičnu komu i upalu pluća, dovede te pred vrata, a kada ih otvoriš vidiš tamu i mrak, ništa drugo. Tek tada kada sve prepustiš Bogu jer nemaš pojma tko je oko tebe i što se događa što si upao u takav mrak kojeg nitko pa niti ja iskusan ribič sa Grabovu nisam primjetio ribolovom noću. Volim loviti somove. Pogledom na Mliječnu stazu, bez daška vjetra. I kada padneš na dno te kome, pođeš pipati, i osjećaš vlažno tlo, kao blato, a nije, nepoznato potpuno. Kao po krvi jer se lijepi. Čudan miris ima. I kada utihne svako svjetlo, i zadnja točka svjetla se ugasi, kada i odlaneš cijelom svijetu, sve po spisku svima odreda koje si trenutak prije smrtonosne kome ugledao, kako bacaju osmijehe ili što li već i kada među njima vidiš četnika sa šubarom shvatiš da je Hrvatska prodana. Prodana bratko moj, kao šubare i opanak na hrvatinama.

I Predsjednicu vidiš kako to isto čini. Humanizam vlada u Hrvatskoj tako da se sve svodi na tlapnju sprdnju i ismijavanje Dragovoljaca domovinskog rata. A što je sa nama malima, to je pravo pitanje koje postavljam svima nama, zašto umiremo, a četnici u Saboru i komunisti na vlasti. Što se svega drugog tiče, dakle doživljaja kliničke smrti, mogu samo kazati, da je sve smuljano i isprepleteno. Ne kaže se đžabe nije ti bolan dano. Svak si bira društvo.

Juda postoji jer si premalo krao, ubijao, klao, palio, jer si premalo kolega prodao. A i kada zazoveš one koje si volio, štovao, i izgubljene prijatelje, što se događa? Nitko ne izađe sve dok ne opadneš na dno, i ne pomiriš se da si “ništa bio” i da ti ne treba niti Raj niti Čistilište, niti Pakao. Već samo odmor, i malo respekta za sebe sama. Jer rođo moj kada izlete i pojave se demoni, koji kao da su upleteni u žicu, od koje se trebaš otrgnuti. I kada se pojave izdajice i Jude, tipa onih koji su predavali oružje TO RH i onih koji su ustrijeljeni u Srbiji, da bi im po zadatku ljepše bilo, zbog magijskog puta koji im je sredio nitko drugi do četnik Sv. Savo, onda se stoga pitam, ima li temelja u knjizi naših autora koji opisuju sukobe u Nebu? Jer dogovoreno ubojstvo političara, je po meni samo slanje vođe, i nekoga tko je po zadatku došao tamo među svoje kako bi nešto prenio, poruku, valjda ili organizirao upor, napad, ili atak na Krista Isusa. Jer Sv. Savo i Krist, nisu po meni iste osobe, niti su jednake u pristupu, prema čovjeku. Sv. Savo odobrava klanje, vađenje očiju, spaljivanje živih ljudi, silovanje u logorima…da ne duljim.

Ponekad se pitam tko je organizator onih krugova pakla koje je Dante naveo, u svojoj knjizi? Ako će mo o vascelom srpskom univerzumu, onda su i to pripisali sebi. Jer su svi Srbi…genijalci. Poput N. Tesle, Einsteina,…doduše, on je židov al mu je žena srpkinja. A i ne kaže se uzalud, da si odanle odakle ti je supruga.

Ima li to ikakvoga smisla ispaštati za nešto ako nismo kao narod zaslužili, i što nas kolju ubijaju, tamane na sve moguće načine!? Ima li Anđela koji to čuvaju nas koji smo ostali, ili je započela mobilizacija velika na Nebu? Kaže svećenik nemoj beštimati. Ok. I nemoj tetovirati šahovnice jer je to sotonizam. Ok. A ja bih sada pitao jel nas itko pitao za rat i što smo doživjeli od Srba, klanja, ponižavanja, ubojstva i druge stvari. Dobro a što moram onda pitati da bih bio dobar vjernik? I zašto je pokora beštimati? Jel pokora ne pomoći bližnjem svome? A onome kojemu zakasniš djelić sekunde ili ode naglim putem, nikada ti ne izađe iz svijesti.

Ako ne beštimam, prisile me na tablete. Postoji pravilo i put kojim se koriste. A iskijat će on, sve, a pogotovo kad im “kuhar” iz romana J.M. Siemela skuha “pašta šutu” od onoga sa čime su nas hranili. Ma jeste li ikada bili u Aržanu, i jeste li gledali video o vozaču i što su mu djeca osnovnoškolci napravila, i koji je upao u ulicu slijepu? Ako je tak…onda zbog beštime ću gorjeti i zbog pisanih riječi, ali ću prije toga prozvati kompletnu ekipu oko Sabora, koja je izdala i zaigrala izdaju. Nije samo Juda, to odigrao. Svi su svakog izdali.

Osim toga smrti se ne bojim. Jedino malo boli. Nakon tri pokušaja ubojstva, i bijega grobaru sa lopate, malo se bolje osjećam. Elegantan, visok, ćelav. A istina je, imam brkove i imam nešto u glavi. A to je pamet. Jer se teško nosim sa sudbinom prijatelja ponajviše. Jer kada sto puta proživiš smrt prijatelja i kada sjedneš, na njegovo mjesto i učiniš isto da ti granata pukne u ruci, i kada shvatiš da umjesto Anđela, nitko ne dolazi po tebe, moraš se doista zapitati. Kakav je ovo svijet, kada nema nikoga, da ti pruži ruku, osim onih koji su to mogli a danas ih nema više na kori zemaljskoj. I kad su tu pružili bi ruku neprijatelja. Kao mlad sam slabije to podnosio, no danas je malo bolje. Valjda što si stariji to si malo ogorčeniji, tvrđi, jači, usamljeniji, i ponašaš se kao plastični eksploziv. Dok provokacijom netko ne zapali sporogoreći štapin, normalan si i dobar. A kada plane…odeš i ne okreneš se, i ne pogledaš tko je bio iza tebe, tko te je potakao, i tko je brao zasluge za to. Sve u svemu…tuga, jad, i pelin, Hrvata. Metaforički rečeno, ali istinit navod.

1 Comment on Humanizam koji vlada u Hrvatskoj se svodi na tlapnju i ismijavanje Dragovoljaca domovinskog rata.

  1. Milan Boban // 09/05/2017 at 4:42 PM //

    Moj Ćaća, Moj Stric, Moj Ujak, Moj Tetak su bili Ustaše a ja od Njih poprimio nasljedstvo…
    http://otporas.com/wp-admin/post.php?post=2773&action=edit

Comments are closed.

error: Content is protected !!