Novo!

Intervju na blogu Urbani Desničar!

 

Među nama se nalazi izvjestan broj tkz.“običnih, malih” ljudi, koji su dali i još uvijek daju veliki doprinos u borbi za neovisnost Hrvatskog čovjeka i države, koja nikada neće prestati. Ti skromni Domoljubi se ne nameću, nema ih u medijima a puno toga su učinili za našu Domovinu. U tišini i bez ičije potpore. Jedan od njih je i legendarni Ivan Dujmić alias “Stric Ivan”. Blogger, književnik, novinar, Bojovnik, Domoljub…Njegove izvrsne tekstove i komentare ćete rijetko naći u medijima jer uglavnom nisu “podobni”. Što automatski znaći da su istiniti i točni. Zamolio sam gosp. Ivana da bude gost na mome skromnome Blogu i postavio sam mu par pitanja. Toplo preporučam da pročitate njegove odgovore, jer se iz njih puno toga može naučiti!

Što vam je bio glavni razlog da počnete pisati Blog?

“Glavni razlog je bio tišina i letargija naših Domoljuba, te prešućivanje istine o smrtima Dragovoljaca i Branitelja. Primjetio sam to na najobičniji način. Upitam za jednog-odsutan, preminuo. Upitam za drugoga-preminuo. Treći, četvrti i peti isto tako. Ok. FB tu nije dovoljan, jer objave stalno idu dolje pa tako i bitne stvari. Otvorio sam stranicu na wordpress.com, i upisao prvi tekst, te ga objavio. Začudo imao sam preko 300 dijeljenja, od prvog teksta. Nastavio sam pisati.

Pošto je domena besplatna imao sam samo 3 GB prostora za skladištenje napisanoga.Par mjeseci iza toga sam registrirao prvu Premium domenu,koja je bila nešto bolja.Paralelno sa tim sam radio i video uradke, za svoje potrebe, dakle non/comercial. Uskoro su se počele redati teme, jedna za drugom. Upisivao sam teme na mobitel, a kada ga nisam imao upisivao sam na račune od kave, ili iz diskonta. Uglavnom, kemijska olovka i obična olovka mi nisu strane. Kupovanje Busines domene mi je bilo otežano pa sam se obratio za pomoć. Nisam uvijek mogao namaknuti 300 dolara za kupovinu. Pomoć su mi dali Domoljubi, kojima se ovim putem zahvaljujem.

Nakon dvije godine blogiranja, sam imao pregršt materijala, i počeo sam slagati knjigu, koju sam nazvao, prema hosovcu Zvonku Jelčiću mom prijatelju iz djetinjstva, i bratu po oružju, “Dnevnik jednog Unuka”! Knjiga je osvanula par mjeseci iza toga, pa sam je postavio na fb stranicu gdje sam imao 25.000 pregleda i downloada. To je bio šok, jer tako nešto nisam očekivao.Dao sam je u tisak i tiskao u stidljivih 800 komada. Naravno da sam se obratio ministarstvu kulture sa zahtjevom za pomoć u financiranju tiskanja, no bio sam glat odbijen. Tiskali su pedersku literaturu, što mi naime nije bio šok. Svjedoci smo danas, da je njihov lobi jak i da su svud infiltrirani. To mi je objasnila jedna krasna liječnica, iz Zagreba, kardiolog u KBC Dubravi, također bloger, koju ovim putem pozdravljam, na koji način funkcioniraju takovi lobiji, i što su sve kadri napraviti. Želja mi je bila da “Dnevnik jednog Unuka”, knjiga uđe u knjižnicu što sam naime i uspio ali samo u Vinkovačku, jer treba opet kažem imati veze i poznanstva da se uspije ući u sve.

Ne idem nikada tim putem pa makar bos po trnju hodao.Jer gledajući pošteno….franjevci su očuvali pregršt knjiga iz hrvatske povijesti, i tako se nadam da će i nakon nuklearnog rata ili nekakove kataklizme uspijeti spriječiti propadanja i ovih knjiga koje danas imamo. a među njima će nadam se biti i moja, pa neka nekakvi drugi naraštaji čitaju, zašto je i kako trovan Hrvatski Dragovoljac i kako nitko nije imao volje niti snage to istražiti, i također i profil hrvatskih političara…i to samo za to, kada se pojave da ih samo makne na stranu i vrate doma gdje im je mjesto…eto to su uglavnom razlozi zašto sam i kako počeo blogirati.“

Jeste li imali problema sa Soroševim medijima zbog iznošenja istine?

” Naravno da sam imao. Blokade po tri, sedam i mjesec dana su sasvim normalne. Gledaj to ovako…ako te ne blokira, onda nešto nije u redu. Provaljivanje u profil podmetanja i druge opačine sam sve registrirao, i to tako da ih mogu prepoznati ali se ne koristim sa njima. Najčudniji su admini, koji zbog jedne slike blokiraju i uklone stranicu poput Hrvatskog Obrambenog Štiva, na kojoj sa primjerice sedam dana i noći uploadao 300-400 knjiga u pdf formatu za opće dobro, dakle da svi imaju uvid u književno bogatstvo, kojeg sam se dočepao. Eto tako rade….zbog slike zenge sa kalašnjikovim uklone stranicu a recimo tekst gdje ih stavljam u vrtić, ne pročitaju uopće, već naprotiv i dalje kruži FB. To su likovi koji su isprogramirani da reagiraju recimo na sliku Tuđmana, a na pedofilsku sliku Miki Mausa sa nekakvim brkatim muškarcem, ne. Mislim da je sve jasno.

Zbog toga sam se okrenuo blogiranju, jer čitatelji su slobodni birati stranice i medije, i nisu vezani za fb, tumblr, tviter. Zato pišem, zato i radim. Naravno da im smeta i danas moja stranica. Preko 3700 pokušaja provaljivanja govori samo po sebi što su tko su i što rade. Pa evo da im “olakšam” još i više…nisu niti blizu bili,jer niz od par stotina brojeva znakova, i slova dijagonalno poslagano, čini previše veliki teret njihovim mozgovima. Ok…pa eto im materijal za razmišljanje.“

Zašto imamo najviše Juda po glavi stanovnika u svijetu i kako to riješiti , s obzirom da je za Lustraciju očigledno prekasno?

”Jude u nas, su posrnuli Hrvati, koji su pali pod paskom specijalnog rata, i to poglavito srpskog specijalnog rata, putem medija kako elektronskih tako i kafanskih. Mi smo napadani svaki dan od njih, a dodatni teret nam čine upravo ovakovi posrnuli Hrvati. Nadam se da nikoga ne ću sresti tamo gdje idem jer ću rado podpisati da odustajem biti sa njima sugrađan ili susjed, jer je ovaj život jedan, ali vrijedan.

Slikovito ću to pokazati…dijamant nastaje od velikog pritiska u zemlji, i dakle čisti je ugljik. Pritiskom možete objasniti slavoserbe i posrnule Hrvate, koji pritišću svojim zamislima i izdajstvima poštena Hrvata. Svaka izdaja stvara ures i ukras na dijamantu, koji se odbija povinovati njihovim pravilima i zakonima. Što je pritisak veći, to je dijamant izgledniji da će jednog dana ugledati svjetlo dana. Nebrušen kakav jeste, to je ono što smo od Boga dobili i moramo sa svim upisanim iskustvima vratiti ga natrag njemu koji nas je stvorio. Što je veća priča oko dijamanta to je vrijedniji i teži, a ožiljci dublji, plići, ljepši ružniji…svako iskustvo se bilježi. Dijamant je zapravo duša Hrvata, i moja je preporuka-ne prodaj ni za sva blaga svijeta, jer ti je Bog dao razlog za borbu. Budi pošten, neiskvaren i dobar, i put će ti se pokazati sam, ali njime moraš sam proći. Na putu ćeš sresti i druge ljude, koji su propatili, na ovaj ili onaj način. Nema Hrvata kojemu nije mučno od života. Jedino je stvar u tome…pokleknuti i postati juda, ili ostati dijamant prekrasne ljepote.

Može te netko prodati izdati, ali prije ili kasnije shvatiš da te ta osoba ne može niti POGLEDATI u oči više NIKADA. To je pobjeda velika. Poput pobjede u domovinskom ratu. Zato Srbija grakće na Oluju 1995 jer im smeta sjaj, takove pobjede, jer pobjedu nikada nisu imali u svojoj povijesti. Zato grakću i oni koji se sližu sa Srbima i četnicima…Ja se držim one narodne u Slavoniji: radije sam samcat već u lošem društvu. Bolje ću zasjati.“

Ako bi birali najpozitivnije političare u RH, tko bi to bio?

“Od naših političara u Saboru? Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, i Stiv Culej. Doduše, Stiv je malo opao, mislim da se nosi sa velikim problemima, jer su ga malo primirili. To nije dobro. Glasnović je ljudina, koji žari i pali, Hasanbegović također Bruna Esih. To je ono što imamo, i sa tim ne moramo biti zadovoljni, jer uvijek ima bolje od boljega. Ne slažem se uvijek sa njima, ali ih poštujem. Ipak su u bazenu sa piranama, i plivaju sa njima. Ako bih morao birati od njih nekoga za predsjednika RH, definitivno bi moj izbor bio Željko Glasnović. Već bi se to dalo poslagati i urediti…”

Za kraj, koju bi poruku uputili Hrvatskome narodu, pogotovo mladima?

“Poručio bih im, da se školuju i uče, i neka budu valjani ljudi, dobri. Neka nikada ne zaborave što su Dragovoljci darovali hrvatskom narodu. Neka zapale svijeću, kod kapelice na prašnjavom putu, gdje stoji slika sveca, plastično cvijeće u vazi, i par dogorjelih lampiona, neka se prekriže. To govorim ako nisu u stanju doći do Ovčare i pokloniti se u koloni sjećanja žrtvi mučeničkog Vukovara i njih preko 200 koje su četnici poklali bez milosti. Domovinski rat je bio krvav mučan ali je na kraju tunela ipak zasjalo svjetlo. Velike žrtve su bile u njemu, a nakon njega duplo veće, jer umiru Dragovoljci 10-15 dnevno, a niti jedna institucija ne obraća pažnju na to.

No dobro. I to je dio života, no ovako naprasan i nagao, ipak nije na mjestu, jer nešto nedostaje. Osjećam to u kostima i srcu. Čini se da je ona od Marka Lukića generala, na mjestu, da Hrvatskom vlada zločinačka organizacija, koja ima za cilj poniziti Hrvata, Dragovoljca i Branitelja kao i udovice dom. rata, i to u vlastitoj Domovini. Ja o tome pišem četiri godine, i naravno da sam zadovoljan da je jedan general to prepoznao i izjavio za Bujicu. Sve će doći na naplatu.

Novi rat se odavno kuha, jer kako Makiaveli i njegove knjige govore, svaki specijalni rat je samo priprema za jedan krvaviji sukob. Cilj opravdava sredstvo. Srbija je zasada u prednosti, jer su nas trovali sa paučinom, prljavim bombama (košuljica od osiromašenog radioaktivnog materijala) a vinovnici umiru svaki dan. Mojih prijatelja je pomrlo mnogo. Moje je da ostanem živ, nepokolebljiv, žilav i na nogama, dokle god mogu. Kada Bog pozove, i posao na zemlji je gotov. Tada se ide bez pogovora i izgovora.”

Zahvaljujem gosp.Dujmiću na razgovoru a za sve one koje zanima istina i koji vole čitati, Ivanove izvrsne tekstove mogu pronači na ovoj web adresi.

 

Izvor: Urbani Desničar

Oglasi

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: