Novo!

Ja sam Aleta, Bejha, Hana…..Dudić, ubijena u majčinoj utrobi u 6 mjesecu života i sahranjena danas zajedno s mojom majkom i ocem Remzijom i Nijazom!

Krvnici i Sotonin nakon od Srba, ubio me je još nerođenu, malu, od možda 2 kila, nisam zrak ove divne moje zemlje ni udahnula a već su prekinuli moje djetinjstvo, moje snove, moje lutke, moju školu, moje prijateljice i moga jednoga dana muža, moju djecu i unuke. Zatrli su nas kao što se gazi zmiju, te iste zmije i neljudi koji dan danas žive i nisu odgovarali za svoje zločine. Ne tražim njihovu krv, ne tražim osvetu, tražim samo pravdu za moja neprosanjana proljeća, za moje prve otkucaje srca kada ugledam svoju prvu ljubav, kada počnem učiti prva slova i pisati prve brojke u početnicu. Za svoju toplu prvu jesenju kišu. Ja sam samo još jedna sjena koja govori, koja viče, koja vapi na
sav glas za pravdom.
Ja sam samo jedna djevojčica koja nikada nije počešljala svoje crne, plave ili smeđe kose koje joj je mati dala, koja nije osjetila prve tople usne na svojima, koja nije zagrlila i poljubila svoga muža, koja je eto nerođena završila s majkom u njenoj utrobi u crnoj zemlji Srebrenice. Danas kada su nas sahranili zajedno uz sve ostale, trebala bih naći
mira. Ali mira nema, nema mirisa drugoga osim mirisa svježe iskopane rake u koju su položili moje mamu i tatu i mene. A imala sam samo 6 mjeseci života, samo nerođene želje za djetinjstvom, za prvom haljinom, za prvim nanulama kojima  bih klepetala kad silazim sa čardaka.
Evo Ivan piše u moje ime i plače. Nemoj plakati Ivane, nemoj pustiti suzu, ne tresi se od bola, ja sam u Raju s mojim
roditeljima, ja sam našla nerođena svoj Džennet, svoj vrt prepun ruža što za sva vremena cvate ne samo za mene nego za sve  koji su u pravdi Boga i Allaha stradali od zlotvorske Srbske ruke. I Ti Ivane, i tvoji unuci neka žive za mene i ispričaj im jednoga dana kada budu ovo mogli razumjeti o meni i mojoj
maji i taji.
Izvor: Ivan Čavrak

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: