Novo!

Jasenovac: Partizanski logor smrti!

 

  • Uočavanje različitih događaja iz naše nedavne prošlosti spada u nužne zadatke javnoga života. Međutim, Jasenovac je opasan za Hrvatsku jer je oko njega stvorena politička legenda koja je za vrijeme Drugoga svjetskog rata poslužila za rušenje Nezavisne Države Hrvatske, a nakon komunističke pobjede za brutalno uništavanje politički aktivnih dijelova hrvatskoga naroda i za opravdavanje nasilnog uključivanja Hrvatske u Jugoslaviju.
  • Pod imenom Jasenovca stvorila se argumentacija o zločinačkom značaju NDH i Ustaškoga pokreta koji je za vrijeme rata izdvojio Hrvatsku iz Jugoslavije… Uništena hrvatska država i rascjepkane hrvatske zemlje na silu uključene u Jugoslaviju onemogućile su hrvatskom narodu da izvrši potreban ispit savjesti, jer za taj je potrebna sloboda.

  • Poslije stvaranja nove, Titove Jugoslavije, nakon Bleiburga i jugoslavenskih narodnih sudova, nije se moglo govoriti o Hrvatima kao političkome narodu koji bi trebao zauzeti stav prema svojoj prošlosti, nego o Hrvatima kao zatvorenicima, okrivljenicima, osuđenicima na smrt ili dugotrajne zatvorske kazne. To je, naime, bio hrvatski narod od 1945. do 1950. g. kad je Titova Jugoslavija fizički uništavala ili moralno lomila hrvatsku nacionalnu i političku elitu da bi obezglavila narod i stvorila novoga socijalističkog, jugoslavenskog čovjeka

  • U takvom ozračju stvorena je slika o hrvatskoj prošlosti, koju je Jugoslavija nametnula ne samo novim naraštajima nego i međunarodnoj zajednici kao dogmu, i na koju se pozivaju svi koji bi željeli obnoviti Jugoslaviju ili bar staviti Republiku Hrvatsku pod svoje političko tutorstvo.” (Dr. Ivo Korsky, Iz ideala u stvarnost, Zagreb, 2005, str. 343-345).

Hrvati se moraju suočiti s činjenicima i govoriti istinu pod svaku cijenu, jer sloboda nema cijenu. Konačna demistifikacija jasenovačkih zločina jedno je od najvažnijih pitanja.

O tomu za Fokus razgovaramo s isusovcem prof. dr. Vladimirom Horvatom.

* Patre Horvatu, Jasenovac je vječna tema za neprijatelje slobode hrvatskoga naroda. Što danas stvarno treba reći o Jasenovcu?

  • U području Jasenovca bilo je nekoliko industrijskih postrojenja. Lazar Bašić, Srbin, na tom je području imao CIGLANU – u njoj se proizvodila opeka i cigla s inicijalima L.B. Toga se još neki ljudi sjećaju. Kad je Lazar umro, CIGLANU je preuzeo njegov sin. Tu je bila i tvornica lanaca – LANČARA, ljevaonica zvona – ZVONARA – i velika PILANA. Ta je industrijska zona bila uz samo mjesto Jasenovac. Ustaški logor koji je formiran na nacionaliziranom industrijskom kompleksu obitelji Bašić i ograđen žicom bio je radni logor. Tu su radili i mnogi slobodnjaci koji su vani obrađivali polja lokalnoga stanovništva itd. I onda su 1942. ustaše dale izgradili ZID – od cigle iz CIGLANE. Bio je visok oko tri metra, debeo oko 70 cm. Logor je tada zatvoreni prostor, ali i dalje radni – logoraši i dalje rade i u logoru i izvan njega. Međutim, kad je došla 1945. – 22. travnja – proboj logoraša – broj onih koji sudjeluju u proboju je malen – logor je spao na minimum. Bježalo je oko 120 logoraša, spasilo ih se sedamdesetak. Dakle, to je taj problem što se tiče broj logoraša.

* A njihov nacionalni sastav?

  • Ja sam nekoliko puta išao tamo u studijski pohod. Doznao sam da su 1941. g. ustaške vlasti sve lokalne Srbe s područja Jasenovca poslale na rad u Njemačku, a neke u Norvešku! Ti su se Srbi iz Njemačke vratili 1945. – živi i zdravi. Dakle, nisu istinite tvrdnje da su ustaše u Jasenovcu tamo najprije likvidirale lokalne Srbe! U Jasenovac su najprije došli Židovi – njih oko šest stotina. O tomu piše dr. Ante Ciliga u svojoj knjizi Sam kroz Europu u ratu (1939.-1945.). Kad se tamo skupio veliki broj logoraša u samom su mjestu jedan stari magazin pretvorili u KOŽARU.

Tu su Židovi radili – štavili su kožu.

  • Nakon toga su uzeli još jednu kuću, koju je netko gradio nekomu u inat – pa su je prozvali PRKOS. I dan danas ta kuća stoji u Jasenovcu. Ona je služila kao KRPAONICA – u njoj je 20-tak logorašica krpalo vreće. Dakle, KOŽARA i KRPAONICA, nalazile su se u samom mjestu, a ostatak kompleksa je bio radni logor. Uz taj kompleks 1941. podignute su prve logoraške barake. Što se nacionalnoga sastava logoraša tiče – većinom su to bili Hrvati, uglavnom HSS-ovci, ljudi koji nisu simpatizirali ustaški režim. Tko nije bio uz ustaše, bio im je protivnik. Tu su bili i Maček i Ciliga, dosta uglednih ljudi bilo je tu ne zato jer su zlo radili, nego jer nisu bili uz ustaše… Dakle, većinu u logoru činili su Hrvati.

  • To u svojoj knjizi potvrđuje Antun Miletić. Osim toga, on donosi popis logorašica iz ženske kaznionice u Staroj Gradišci. Šefica te kaznionice točno je bilježila dnevno brojno stanje kaznionice – po vjeri – katolkinje, pravoslavke, Židovke itd. Uvijek je bilo najviše katolkinja, tj. Hrvatica. Ako je tako bilo u ženskoj kaznionici, po analogiji je tako bilo i u muškom dijelu logora. Osim toga, dobio sam i svjedočenje moga subrata časnoga brata Nedjeljka Begića. Njegov je brat Ivan bio na Prijamnom odjelu u Ustaškom logoru Jasenovac i upisivao je ULAZ-IZLAZ logoraša. Nedjeljko je pitao Ivana: Dobro, koga ima najviše? Naših Hrvata, rekao mu je! Dakle, i Miletić i brat Ivana Begića, i brojno stanje iz ženske kaznionice potvrđuju da je LAŽ da su Srbi i Židovi bili glavne žrtve u logoru Jasenovac i Stara Gradiška. Hrvati su bili najbrojnije žrtve!

* Što su pokazala poratna iskapanja i snimanja?

  • Prva jugoslavenska komunistička komisija već je 1945. počela iskapanje. Utvrdila je samo 55 žrtava – i to je prekinuto. Unatoč tomu, brojka vrtoglavo raste, do ne znam kojega broja. Nameće se sljedeće pitanje. Gradina je na desnoj obali Save. Na lijevoj obali je naselje Jasenovac i industrijsko područje – Ustaški radni logor. Tu nije bilo mjesta za grobove. I zato, kad se istražuju grobovi i grobišta ide se na desnu, bosansku obalu… Tamo su načinjeni avionski snimci humaka, kojih je jako puno. Tamo je bilo više tih snimanja, ali su iskapanja redovito prekidana, jer su iskopali domobranske cokule, ženske štikle itd. – dakle to nisu žrtve Ustaškoga logora, nego – Partizanskoga! I zato su iskapanja prestajala, a o nalazima se šutjelo.

* Što je istina o tom stratištu?

  • Kad su partizani preuzeli Jasenovac, veliki dio zarobljenika s Križnoga puta je tu završavao… na Gradini, u Partizanskom Jasenovcu ubijani su Hrvati! Tu je i najveće grobište! Kad je bila 60. godišnjica proboja logoraša iz Jasenovca, 22. travnja, Srbi u Donjoj Gradini ponovili su optužbe na račun Hrvata. Srboljub Živanović, kojega su predstavili kao engleskog istoričara, “citirao je njemačke službene izvore prema kojima je u logorima Jasenovca ubijeno više od 750 tisuća ljudi” itd. Međutim, sve rečeno pokazuje da je Ustaški logor Jasenovacde facto imao puno manje žrtava od Partizanskoga logora Jasenovac – jer su partizani 1945. vršili masovna klanja, ubijanja… I Vladimir Žerjavić kaže – ono što je kroz Jasenovac prošlo je relativno umjereno u odnosu na ono što se VANI – svugdje i redovito – kasnije događalo. Noć je progutala mnoge i mnoge ljude! Pa ako netko hoće govoriti o 700 i više tisuća ubijenih – onda neka bude pošten i kaže – tko je te i tolike ljude pobio!?

* Logoraši u Ustaškom logoru Jasenovac dobivali su i pakete?

  • Logoraši su u tom logoru primali hranu, tu je bila paketarnica itd. To je dokumentirano. Zanimljivo je da su mnogi ne-Židovi preko Židovske bogoštovne općine slali pakete, jer je to bilo najsigurnije. To je jedina Židovska bogoštovna općina koja je u Europi preživjela II. svjetski rat – u Zagrebu – sve druge su likvidirane! Kako su Židovi među prvima stizali u Jasenovac, oni su tamo zauzeli vodeća mjesta u logoru i čuvali ih. O tomu je pisao dr. Ante Ciliga, komunist itd., za kojega držim da nije imao razloga lagati.

* Što je s dokumentacijom iz samoga logora?

  • Iz ustaškoga razdoblja logora ima dokumenata – Antun Miletić objavio je tri velika sveska tih dokumenata. Iz Partizanskoga logora Jasenovac nema NIČEGA! U Muzejskom prostoru Jasenovca rekli su mi: Nemamo ništa! Sve je u Beogradu! Gospođa kustosica Muzeja kaže – tražili smo, pisali zamolbe preko Ministarstva vanjskih poslova itd., ali nikad ništa nismo dobili, čak ni odgovor! To je paradoks na koji sam i nju upozorio – kako to da ne daju ništa!? Ne žele dati NIŠTA, jer je to OPTUŽBA PROTIV NJIH!

U knjizi Nataše Mataušić “Logor smrti i radni logor Jasenovac 1941.-1945.” nalazi se i Dodatak Slavka Goldsteina “Radna grupa Jasenovac – 1945.-1947.”.

Dakle, Goldstein ne veli više “logor”, nego “radna grupa”. Tu spominje da se onim što se događalo nakon 22. travnja 1945. najviše bavila Ljubica Štefan – “koja nije ostala na golim tvrdnjama, već je nastojala sabrati dokaze”. Zanimljivo da i Goldstein priznaje da je Ljubica Štefan “skupljala dokaze”!

Ona je bila pronašla 6 svjedoka.

Dalje, tu je bio i Matija Helman, otac dviju gospođa s kojima sam jako dobar. U mirovini su – jedna je liječnica, druga kemičarka. Njihov otac, inženjer šumarstva, u lipnju 1945. bio je osuđen i bio je u Staroj Gradiški. Imao je džepni kalendarčić za 1946. g. i tu je napisao je da je 1. lipnja 1946. bio poslan u Jasenovac:

  • 1. lipnja 1946 – ušli u Jasenovac na uređenje konačišta;
  • 2. lipnja – kopanje poljskog zahoda, zidanje privremenog štednjaka za kuhanje hrane; – priprema za gradnju krušne peći i dovoz materijala; – izvid u logoru – vanjski zidovi
  • 3. lipnja – zidanje krušne peći i štednjaka – izmjena uske pruge i obodnih zidova bivšega logora. (Industrijski kompleks Ustaškog logora imao je uskotračnu prugu. Dakle, oni su mijenjali tračnice, stavljali su nove! Logor je radio i dalje.)
  • 4. lipnja – dovoz cigle ilovače za gradnju peći i zidanje iste; popravak rešetki osuđeničke nastambe! itd.

Dalje navodi da na rad u Jasenovac iz Gradiške dolazi 20 logoraša… Dakle, taj dnevnik vođen od 1. VI. 1946. do 9. VI. 1946. – pokazuje da se u u logoru Jasenovac radi – tu postoje kaznionice…

* Kako se to prikrilo?

  • Dojam je da su nove komunističke vlasti htjele prikriti situaciju na način da su sve strojeve iz industrijske zone bivšega Ustaškoga logora pokupili i poslali u Srbiju. Prostorije u kojima su se nalazili strojevi sada su primile veći kapacitet novih stanara – logoraša. S druge strane, dali su da okolno stanovništvo ruši ZID – cigle koristi za gradnju kuća. Hrvatske su kuće planule 1945. – nakon povlačenja ustaša iz dijela jasenovačkog područja. Partizani su već bili tu. Kako to da su ustaše palile hrvatske kuće!? To su, sukladno njihovoj praksi, radili partizani preobučeni u ustaške odore. I sad su mnogi Hrvati praktično ostali bez krova nad glavom. Nova vlast, komunisti, dali su im da ruše logorski zid i tom ciglom grade nove kuće! Tako je stvaran privid – tu više nema logora – strojevi odoše za Srbiju, Zid se ruši – a tamo su došli novi osuđenici!

* I taj je logor postao sada ubijalište?

  • Ustaški je logor bio radni logor, a partizanski je sada, bez strojeva i rada, bio isključivo KAŽNJENIČKI LOGOR SMRTI! Kad su Hrvati 1945. bježali iz Slavonije – ulice i ceste su bile zakrčene. Ljudi su dosta čuli o zvjerstvima partizana, bježali su. Kad su ustaše ranije od partizana preuzele Koprivnicu – u podrumima policijske zgrade našli su 20-tak lešava. Noge mučenika bile su spaljene. Silili su ih na “priznanja”! Poslije je u partizanskoj policijskoj upravi nađen popis 70 najuglednijih hrvatskih koprivničkih obitelji koje treba likvidirati. Na popisu je bila i moja obitelj. Moga oca Ivana, orguljaša u crkvi, partizani su strijeljali 1945. godine!

Nekoliko je razloga za strahovite manipulacije brojem žrtava…

  • Jugokomunisti su najprije napuhavali broj, ne samo jasenovačkih žrtava, da bi dobili što veću ratnu odštetu od Njemačke. U poratnom razdoblju htjeli su Hrvate koliko je moguće više upropastiti, uništiti. Poslije su SVE SVOJE ŽRTVE PRIPISALI USTAŠAMA. Zato je o partizanskim logorima vladao totalni muk! …

Nastavlja se…

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

 

1 Comment on Jasenovac: Partizanski logor smrti!

  1. 1ivanprcela@roadrunner.com
    Reply|
    To:
    froate@hotmail.com; Mon 3/14/2016 10:59 AM
    Dragi Mile,

    Jucer sam, prigodom pokazivanja filma “Jasenovac,” sreo Branka Zovku i pita me da li Te poznajem. Rekao sam mu da smo nas dvojica u stalnoj vezi. Branko je jedan od desetorice koji su rado kupili moju autobiografiju. Cak mi je rekao da ce se dogodine na jesen pridruziti Tebi i meni i otici u Zagreb na svecano predstavljanje Zivotopisa Generala Luburica. Debeli svezanj rukopisa toga Zivotopisa imao sam u rukama i pred brojnom publikom digao u zrak taj svezanj, naglasivsi da sam jedini medju Hrvatima i Hrvaticama koji se moze podiciti da je punih devet godina suradjivao s previse oblacenim generalom Luburicem. Ne vjerujem da se je Jakovu Sedlaru i vecini ucesnika svidio taj moj dinamicni nastup, ali ipak bilo je Hrvata i Hrvatica koji su mi pljeskali.

    U filmu ima nezgrapnih izraza i o Poglavniku i o mojemu pokojnome kumu, ali sve gledajuci film je govorio vise o uzasima Titova Jasenovca (1945-1948) nego o “sramotnom” ustaskom Jasenovcu! Sedlaru sam cestitao na filmu i poklonio mu moju autobiografiju s mojom divnom posvetom. Unatoc tome, Sedlar mi nije dozvolio da pred publiku izidjem s nekoliko vijesti od povijesne vrijednsti. Inzistirao je da mu postavim pitanja i tako je moj skromni nastup sinoc zavrsio a da ni rijeci nisam pred publikom izgovorio o mojemu zivotopisu KOJI JE VRLO DOBAR MATERIJAL ZA NOVI FILM JAKOVA SEDLARA.

    Za Dom Spremni!

    Tvoj prijatelj Ivan Stari, ali poput Maksa Luburica NEPOKOLEBIVI u radu za Boga i Hrvatsku

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: