Novo!

Kad život udari, moraš ustati i uzvratiti, svom snagom…riječju, mišlju, djelom.

sddefault-2

Stariji Punk Rockeri su u to vrijeme pušili, duhan, pili pivo, sa komadima se zezali. A ja sam stajao sa strane i učio, što se događa pored i oko njih. Hrvatstvo je bilo prisutno. Pričalo se o Ustašama, o njihovoj borbi. Išlo se na utakmice Dinama i Hajduka, protiv beogradskih klubova. Nitko od nas nije bio pokvaren. „Peko“ je bila trgovina sa obućom pored prolaza za „Lokose“, pred kojom smo se okupljali. Sa desne strane su stajali Punkeri, a sa lijeve strane su stajali Rokeri. A komadi sa nama i sa njima. Bilo je tu ljubavi, zaljubljivanja, odljubljivanja, no nikada nije bilo nasilja. Ekipa je tu bila svaki dan. 82 sa krenio u srednju školu, točnije upisao sam Gimnaziju. Lijepa je bila. Lijepa građevina je ta Vinkovačka gimnazija. Stara. Dostojanstvena. Gotovo da se niti ne sjećam razreda, jer sam većinu vremena provodio u „Sedmici“ za fliperima i video igrama…“Scramblle“, „Phoenix“, „PacMan“ su bile omiljene igrice od video igara. A „Harlem“ omiljeni fliper…bilo ih je još no sad me sjećanje izdaje. Sad mi je jasno zašto Broj 1 ima svoju crnu knjižicu.

 

Dezertiraš iz JNA, među prvima, u svojoj generaciji, pa te oni koji su došli nakon tebe, stariji mlađi, nebitno, po izaslanicima i pijunčićima opsjedaju i pitaju: za koga radiš?

Jesi u Policiji?

Tajnoj službi?

UDBA? KOS?

Ma fuj… Valjda im treba praonica ili veš mašina.

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: