Novo!

Kako baratati sa Božjim oružjem?

Riječ dvije urednika stranice:

1. Kako baratati sa oružjem našeg ratovanja. Biblija ih naziva oružjem Božjim. To nije naše oružje, već Božje oružje. Kada ga mi upotrebljavamo, mi dopuštamo Bogu da se bori za nas.

2. Konvencionalno oružje na zemlji, i svjetovno oružje smo već upoznali, jer nam je uništavalo, Dom, obitelj i Domovinu. Danas uništava Dragovoljce i Branitelje, kao i male ljude, koji umiru svakodnevno. Zar nije niti malo sumnjivo da niti jedan psihijatar, psiholog, ili sociolog nije objasnio smrti Dragovoljaca i Branitelja? Nije i nisu, jer se ne usude.

3. To nas dovodi do treće stvari: a to je tko je pokretač smrti u Dragovoljcima? Nije li ovo trebala biti obećana zemlja? Naravno da jeste. Ali za njih, u Saboru. Gledaju nas kao slugu, služeći nas i donoseći stvari k nama. Od Danajki poklone nisam trebao. Već informacije. I ako nešto napišem tada kažu, ne širi paniku…To je posao anđela. No da li je? Je li njihov posao spašavati ljude? Ili je to posao čovjeka? Zar prisila vodi ka dobrom, ka međusobnom poštovanju i uvažavanju? Ako te napadne, moraš se i braniti. A ovršari su napali sirotinju, sa svim mogućim sredstvima. Stoga ovršari imajte na pameti, ako sirotinja ustane, sa vođom, ne će biti lako nikome. A ponajmanje Vama, ovršarima. Sa štovanjem piše veliko slovo, a niste vrijedni spomena.

Iako to izgleda potpuno nestvarno, i ako je Domovinski rat nestavaran bio, i rušilački, mogu samo kazati da je u prvom izdanju bilo riječi i o Ratu na Nebu, u knjizi “Paralelni svijet”, koji se vodio i vodi između sila dobra i zla, između Legija Anđela Dobra i Zla. Naravno to prvo izdanje, je nestalo sa polica knjižnica, i više nema nikakvoga dokaza o tome, je li uopće postojao zapis i nekoliko rečenica o Ratu na Nebu. No ovo što se događa kod nas na Zemlji u Hrvatskoj je preslika onoga što se događa na Nebu u Raju, ili ma kojim sferama, jer na koncu i ono što nas čuva ili vodi jako je i može biti jače. Nije stoga ni loše biti malo na oprezu i pogledati što se događa kod nas, da bi znali što nas čeka gore. Sve u svemu nije prvi puta, da netko Krista pokušava svrgnuti. Još jedna činjenica: previše je Dragovoljaca umrlo i ubilo se, da bi netko pomislio kako je sve slučajno…mislim da se radi o velikoj mobilizaciji, Kršćana i Katolika, i onih Pravoslavaca koji nisu ukaljali vjeru. Kako dokazati? Ne znam kako…istražujem sa prekidima već 20 godina. Saznanja imam, a imaju i drugi. A zašto ne govore ili ne pričaju? Tko to zna? Pa i naše društvo i Hrvatska je podijeljena. A Juda i izdajnika i previše…

1 Comment on Kako baratati sa Božjim oružjem?

  1. ZADNJE PISMO MAKSA LUBURIĆA

    Donosim ovdje za hrvatsku javnost zadnje pismo generala Drinjanina.Mozda se nece nikada (sa)znati za njegovo prvo pismo kada je pisano.
    Zadnje pismo u životu generala Vjekoslava viteza Luburića je pismo pisano Koordinatoru Stjepanu ( Štef-u ) Crničiki ( 1903-2006, pukovnik Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS)

    general DRINJANIN:
    18.lV.1969.

    Dragi Štef !

    Hvala na trudu, na vijestima, pozdravima i brigama za nas. Nisam ti se javljao, jer si stalno u pokretu, kako smo se dogovorili a kako sve ide u redu, nisam se požurivao. Ja sam dobro, logoraši su bili za praznike (po svoj prilici ovdje general Drinjanin misli na svojih troje djece koja su bila smještena kod nekoga radi škole a ova ih baba čuvala i na njih pazila preko tjedna dok bi oni išli u školu. Često bi dolazili kući za week-end gdje bi se oni osjećali kao “logoraši”, misleći na logor Janka Pusta), baba nas obilazila, pa iako sam išao i u Barcelonu, sve je bilo uredu, i logoraši se vratili u logor, baba kući, a nas troje ko i obično ( ovdje general Luburić misli na Iliju Stanića – udbinog ubojicu – , Domci, generalov sin koji je stanovao sa njima i general), u redu. Danas je Domci bio kuhar, Ilija isto, i ja isto. I proživili smo , kako vidiš i ovo. Nema problema, i sada pravim OBRANU, ( novina, mjesečnik, glavno glasilo organizacije Hrvatski Narodni Otpor HNO.), dovršili smo Dabinu povijest, (dr. pr. Miljenko Dabo Peranić (1926-1995) je bio uski suradnik generala Drinjanina. Dabina knjiga je: Povijest za vrijeme narodnih vladara.), otpremamo pomalo ono prije napravljeno, Mijatovića i Nikice. Dica dobro, zdravlje isto, a i vijesti su dobre. ( general pozetivno misli o hrvatskoj stvari a da ni slutio nije da ima guju ljuticu u svojim njedrima), kako od Tebe i Dabe, tako je već stigloa i od Stanića iz Hamiltona, ( potrebno je ovdje spomenuti da je u Hamiltonu živio jedan čestit Hrvat istim prezimenom Stanić i da je bio vjerni generalov suradnik. Nije mi poznato da li su ova dva Stanića rodbinski povezani.) da je bilo naroda iznad očekivanja u Torontu a nadam se da je ispalo dobro i drugdje. ( radi se o proslavama Dana hrvatske drzavnosti 10 Travanja). U Chicagu Grgić, Ilić, fra. Vendalin (Vasilj) i vitez Ćorić Dominik, naš kapelan, (radi se o glavnim govornicima na proslavi) pa vjerujem da smo i tamo dostojno svršili. Javljaju da ide dobro i fond za kuću u Torontu (kupnja Doma Hrvatskog Narodnog Otpora HNO),drugo ništa, posebno iz USA (ovdje se misli na Ameriku).

    Bebek nam je poslao 40.000 P.(esota) i veli da će i drugo do kraja maja. (radi se o Željku Bebeku koji je od 1962 do konca 1968 godine radio sa generalom Drinjaninom u tiskari DRINAPRESS. On je napisao knjigu: JEDAN NAROD U OPASNOSTI i tiskao ju u tiskari DRINAPRES za koju nije imao novca da plati ni minimalne troškove. Tih 40.000 pesota su za tu svrhu) Kum Prcela (Ivan) piše za knjigu Blajburg ( Bleiburška Tragedija ) da će ju morati pregledati jezični i drugi stručnjaci, i da su odlučili cekati. (Koliko mi je poznato morali su (sa)čekati da se sakupi dovoljno dobrovoljnih doprinosa za pokriti troškove tiskanja spomenute knjige, koja je na koncu ugledala svijetlo dana 1970 godine).

    Jedino nam se gazda od kuće joguni i sada traži 600.000 peseta, jer da je novac izgubio vrijednost. Rekao sam: njet. I bumo vidili.

    Ovdje se treba objasniti hrvatskoj javnosti da je kuća u kojoj je stanovao hrvatski general Vjekoslav Maks Luburić i u kojoj je bila tiskara DRINAPRESS, gdje su se tiskale mnoge knjige, časpopisi, letci, novina OBRANA i vojnićki priručnici za izobrazbu budućih hrvatskih vojnika DRINA, nije bila vlasništvo generala Drinjanina, nego je bila iznajmljena i pod kirijom.

    Vlasnik kuće je htio prodati kuću generalu Drinjaninu u vrijednsti za 4.000 američkih dolara, što je bilo čudo manje od sada tražene 600.000 pesota cijene. General se obratio Hrvatima grada Toronto da bi mu oni prikupili sredstva da kupi ovu kuću tako da se ne mora preseljavati.
    Evo šta o tome kaže generalov suradnik Ratko Gagro (1913-1975).

    Pismo 11.3.1969.

    Dragi Generale,

    …” U vezi kuće sam sve razumio…Meni je to prva vijest da se prodaje…kako vi navadjate za $ 4.000…Moje je mišljenje da se da par stotina dolara kapare i stavi se rok mjesec ili dva …Dotle treba dati vrimena organizaciji i pojedincima da se svota pronadje i dostavi za odredjeni datum…Ako svi zataje neće Šimunac, Stanić, Nikica, Ćurić i Gagro. Stoga kupite…”

    Tako kaže Ratko Gagro o toj kupnji, koja se na svu hrvatsku žalost nije ostvarila, jer je neprijatelj hrvatskog naroda drugačije planirao…)

    Sve to ovo pišem zato, da budeš miran, da se ne žuriš i dobro iskoristiš tvoje vakancije, kad si jednom već tamo i pare u put utrošio. ( Ovdje se radi o Stjepanu (Štefu) Crničkom koji je iz Clevelanda za tu svrhu došao u Europu kao Koordinator organizacija HNO.) Istina jest da je kuća bez tebe prazna, da i ja i dica ostasmo kao siročad, jer te smatramo dijelom obitelji. Mirica (generalova kcer) stalno pitala, a kad otvore televiziju i pokažu se “picolitinos”, svi odmah na tebe misle, i o tebi govore. Fališ nam kao brat, otac, stric, pocolitino, što hoćeš, ali fališ. Ali još ima dana da budemo skupa i ne može se uvijek putovati. Pa iskoristi dobro, obadji i prijatelje a i prijateljice, a kad ti dojadi, a para nestane, ti lijepo kući. Ali nije hitnja, pa za to ne beri brige.

    Nadam se da ćeš Dabi, (dr. Miljenko Dabo Peranić je živio u Parizu) zato šaljem na njega pismo. Pozdravi gdju Rolf, ako ju vidiš. Grli te tvoj odani

    Vjeko.

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: