Kako organizirati tehnički pokop/ukop, ili fore, koje su koštale braniteljsku populaciju, svega pa i života!

Ili fore, koje su koštale braniteljsku populaciju, svega pa i života!

Ovo što se događa Slavoniji i Dragovoljcu u Hrvatskoj, i meni osobno je produkt nezajažljive želje za eutanazijom, bića, koje je daleko odavde i koje može biti likvidirano isti tren. Može li netko pojasniti ovo? Naravno da se može objasniti. Teorija relativnosti, se inače kroji godinama, no kada je netko u muci i stisci, dogode vam se fenomeni koji usporavaju moždani rad te usljed toga duh poludi i poleti onamo gdje je zadnji oputa se sreo sa smrti. Ono što se događa, je velika distorzija u duhu kao i nejasan trag koji ostaje iza nas, dakle nešto kao tracking cockie. Inače sve je povezano u duhu emociji, kao i rasulu, kako vjere, poratnih neželjenih efekata, i drugih nedaća, jer kako stojimo sa jednom nogom na kori od banane, tako smo drugom nogom u litaniji. Nema mržnje, već samo čuđenje, odakle se nad nekim može isprobavati sahrana, i pri tome zvati uzvanici koji su daleko nesvjesni svoga postojanja, u tom trenutku na tom mjestu. Poznat osjećaj i termin (nesvjesni postojanja). Sve što se događa običnom malom čovjeku jeste produkt, čovjeka i Boga. Ovom prvom, nije za vjerovati bilo tada, pa je razapinjao? Niti pokušao nije razmjeti, već se dao nasilju. što lijevog i desnog ne ostavi na Križu a srednjeg ne oslobodi. Srednji razapeti je slobodan…uskrsnio je. Ostala su ova dva…možda se njima molimo! Pitam se zašto? Zbog čega priželjkivati nešto jer nije određeno danom, kaznom satom ili vremenom, a uporno se ponavlja u metodi sahranjivanja, onih ljudi koji su dali najmanje zla a veliki obol u domovinskom ratu. Tko je taj koji smije suditi? Vi? On? Moja malenkost? Onaj koji poslan.

Ne će ići a ne će niti trebati, jer sa svojom litanijom koja je započela a koja se prekine, Krist se odbija. E sada postavljam pitanje. Odakle hrabrosti jednoj majci da postavi uvjet, sinu kako se treba žrtvovati zbog nečijeg hira kao što je hir čovjeka koji nema alibi za dan kada je napao Dragovoljca u snu, jer je imao pretijesnu vezu sa spoljašnjim, koju nije potvrdio niti jednim korakom ka Kristu. Ovaj pozer koji to najavljuje je ustrašen djelatnik SOA, koji nema vid, sluh, u tami je i nema ogledala, pred sobom jer ga je skrio, sa krpom, ili ustrašenim pogledom, jer sa svim time nemože izaći na kraj. Ne može se podizati nitko tko nema ništa protu, čovjeka, koji je sazdan od batina, licemjerja, muke, zadaha smrtna, jer ništa ne će niti treba ostati jednako kao sada. Odustah zbog laži, slane vode, kratkih usta, nogu bez života, a ovo posljednje imam ovdje, na tlu zemlji i zraku. Nije mi dobro od prvog dana od kada sam rođen. Prebili me isti dan. Dlanom po guzici…Previše nasilja, u selu, u školi, prijevare, krađe, kriminal, mira slabo gotovo nikako, a temelji uzdrmani, i ljulja se sve. Podrhtavalo je svakog dana kada je umirao Dragovoljac i Branitelj. Nitko niti da pita…zašto? Pucalo je sve u meni, od jada, jer kao med. tehničar, nisam mogao niti naslutiti, da je tolika mržnja prema meni od onog trenutka kada sam osjetio da će stići i dan kada moram napustiti svijet. Guraju me ali se ne dam…Nije zgorega pogledati, niti što me čeka tamo? Jesam li uzeo kredit od Krista? Ako jesam vraćam ga uredno obogaćen kamatama, znanjem, povredama u duhu, jetru sa malim šrapnelom, iskustvom ali sa jednakom naivnošču kao što je on bio naivan on: pošten čovjek. Inače kolegice sa kojima sam išao u školu su me unakazile, do te mjere, da se nikada nisam oporavio, od povreda, koje imam od njih u sebi.

Svome neprijatelju želim sve najbolje kao što je on želio, mojoj mami, tati, meni, bratu, i kćeri mojoj, sinu i bratovoj djeci, i pokojnim suborcima. Suborče svako dobro. Mojoj mami želim sve najbolje, i neka me ne otprati tamo gdje sam krenuo, jer mi nikada nije htjela povjerovati što se događa, u gradu, u sprezi velikih, tajnih, i moćnih igrača, koji su do te mjere bahati, glupi, srbočetnički nastrojeni, da mi je nestalo zraka kada sam shvatio, da se sve radi po dogovoru, i po nalogu moćnog odnosno, najotrovnijeg u gradu. U pravilu Juda. Zbog komentara, kojeg sam dao prije 30 i kusur godina, je sve otišlo vrit. Od tada praćen. Ne žalim niti trenutka, no sve u svemu, malo je ponižavajuće, ovo sve, jer se tajne kriju, u glavi, a kada isplivaju, onda netko treći plati to o tome u pravilu nema pojma. Stoga držite odstojanje, od nadobudnih i velikih jer su truli iznutra i podbuli, i nadasve, željni tehničkih napredaka. Kao što je recimo: ukop prije vremena/ili generalna proba. Ima li smisao taj potez? Ima. I Svrhu i namjenu, a to je da Dragovoljaca ne bude.

Odgovori