Novo!

Kupim gaće u kineskoj i pojedem cokoladu u Lidl nakon toga svjetlim ko neonka!

Zašto moram jesti sardine iz Češke, Poljske, Mađarske i iz panonskog mora? Ove zadnje mi nude od nekog bradonje iz Srbije koji sanja o isušenom dnu mora i velikoj Srbiji. Poanta je da poante nema, i zaključka kao i nekakvog konstruktivnog riješenja, jer Srbi od Dalmacije, Slavonije, Podravine, i Istre i Herceg Bosne nikada ne će odustati. Nadalje. Sva ova akcija “Kupujmo hrvatsko” je toliko napuhana i licemjerna, jer pored svih naših proizvoda koje Hrvatska ima, je sve toliko lažljivo, kao npr. prehrambena industrija koja nema obzira niti prema hrvatskom čovjeku, kao niti prema hrvatskim interesima. Kupim gaće u kineskoj, i pojedem čokoladu u LIDL, nakon toga svjetlim ko neonka! Još malo pa ne ću morati struju plaćati.

Jer kako naime objasniti pojavu koja je ustaljena kod nas u Hrvatskoj, ako se ništa nije poduzelo protu kriminalaca, tajkuna i lopova, koji dan i noć trguju sa Srbijom, kao Todorić Ivica. Ima li to smisao ikakav i ako ga ima tko ga je kreirao? U kojem analogno digitalnom laboratoriju?

Ima li poduzetništvo ikakvu mjeru, kojem bi se mogla postaviti nekakva razumna granica, koja inače ne postoji? Evo primjer:

-Zbog 100-300 kuna, koje je jedna bakica ostala dužna, ista je bila primorena “primiti” kaznu od mjesec dana zatvora, jer joj Hrvatska Država to omogućuje, jednako kao i velikom tajkunu, i poduzetniku, Ivici Todoriću, koji dobija kredite od 6 milijardi kuna!? Meni ovo sve nema smisla nikakvoga, osim jedne rečenice koju sam davno osmislio i na temelju promišljanja napisao, a to je da su službe u Hrvatskoj, ništa drugo do aparati i servisi, kojemu se veliki i dični kriminalci i tajkuni diče i financiraju ih, jer im služe u svrhu zaštite imovine i obitelji! Stoga iz respekta prema malim korisnicima mogu samo kazati, da je doista mučno, živjeti u ovim vremenima, jer ništa drugo nije niti preostalo osim da se već probrani, obogate još i više. Pitanje koje imam za kraj jeste ovo:

-nije li Hrvatska Država trebala biti i sretnija i bolja, da se riješila sudbina Vukovara, sa probojem u sam grad? Prema informacijama kojima raspolažem, trebalo je poginuti oko 3.000-4.000 tisuće Branitelja, što mi se čini doista napuhano, no prava brojka je daleko manja. Da se je Vukovar oslobodio, bilo bi manje četnika u Hrvatskoj upravo za onaj broj koji je danas prisutan  Domovini, a oni su u Vladi, ministarstavima, u MUP-a, i MORH-a. Priča je toliko složena, kako bi izgledalo, da su Bogom dani svi bogati i veliki i da im se ništa ne može dogoditi, osim da im se služi i da im se pokoravaju oni mali koji, da bi živjeli, morali raditi, za sitniš pri tome ih nazivali životinjama. Čast svima, koji su novac i imovinu stekli normalnim putem. No takvih je malo.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: