Novo!

Magijsko orgijanje četnika

“Vlak za Zagreb sa polaskom u 01:05 stoji na trećem peronu četvrtom kolosijeku!”-odjekivalo je Vinkovačkim kolodvorom…
Sjedio sam na terasi pizzerije “BOSO”,kada je sav uznojan stigao moj kolega.Sjeo je. Naručio je hladna pića i počeli pričati o nebitnim temama. Oko nas su bile dvije konobarice, i dva lokalna notorna pijanca- provokatora.

Zovem ih provokatori jer se dva minuta poznaju,a tri ne poznaju. Pokušavali smo ne obraćati pažnju na njih, no to je u ovakvim situacijama bilo potpuno nemoguće, jer je jedan skakao kao ofuren vrelom vodom, a drugi je coolerski sjedio i “solio” ovom prvome pamet.

Sve je izgledalo kao da je na rubu sukoba, i kada bi došao trenutak za eksploziju agresije, naglo bi obojici splasnuo naboj i sjeli bi na plastične stolice- i priča je mogla početi iznova i iznova, sve dok netko ne nasjedne na nju. Priča završava na način da netko od njih dvojice dobije”porciju”od dva tri šamara, a tada nastupa “mirovna misija”, plaćanja pića, i prepričavanja- što, tko, zašto ga je udario njegov sugovornik?!!

Idemo!- rekoh kolegi i krenuli smo prema peronu.

Rijetko tko je danas na Vinkovačkom kolodvoru u ovako sitne sate. Prije je to bilo živopisno mjesto na kojem su se pekle škole i fakulteti i to ovi. Svaki polaznik je bio obvezan po upisu diplomirati sa praktičnim prikazom podučenog/naučenog :-“Prodavanje cigle putnicima iz čekaonice”,”đžeparenje”,”navlakuše” i redovne tuče koje su se događale na svakom kvadratnom metru kolodvora.
Ušli smo obojica u vlak i sjeli, pokraj nekog ćelavog nabildanog mladića. Po obrvama mu se vidi da je srbin…spojene su. Kao u Pupovca u momačkim danima! Mogao sam se kladiti u to.100 Eura sam zaradio kada je nakon 10 minuta pokušao progovoriti. Krenuli smo točno na vrijeme. U neobaveznom razgovoru pričali smo i pretresali teme sve moguće od kopanja bašte, do pravljenja praćki. Nije bilo dosadno a i brže vrijeme prolazi. Negdje oko Gradiške, ispred kupea je prošao neki čovjek, i osvrtao se na nas dvojicu koji smo u njemu sjedili. Prošao je i vratio se istim načinom te dohvatio vrata i naglo otvorio. Bio je to čovjek koji me snabdjeva sa dokumentima koji su zarobljeni nakon srbske “traktorijade”!

Rukovali smo se i sjeli.

Nastavili smo priču u koju se uklopio i pridošli kolega.

Do Zagreba nitko nije ušao u vagon. Cilj nama trojici jeste bio doći do Srba na prosvjedno okupljanje koju je organizirao A-HSP, povodom “proslave” srbokomunističkog dana Antifašističkog ustanka 27.07.1941- koji naime nije bio nikakav Antifašistički ustanak, već četnički dernek koji je odnio živote svih žitelja sela!

Na glavni kolodvor Zagreb smo stigli oko 4 i 30 ujutro.

Zagrebački kolodvor izgleda danas kao Vinkovački kolodvor u najsvjetlijim vremenima :- Pijanci, prostitutke, pederi, stranci, polupijane babe, kriminalci,putujući trgovci knjigama Vedske filozofije u narančastim haljinama (Hare Krishna)…strava i užas.Vinkovce je ta balkanska groznica prošla od onog dana kada su zacrtane granice današnje Hrvatske…no ipak nisu to stvarne granice. Stvarne granice (povijesne) morat ćemo vratiti. Ili mi ili naša djeca, unučad!

Autobus sa kojim smo krenuli prema Srbu, je bio gotovo popunjen. Živopisni likovi su posjedali u njega, a pratnja nam je bila naša Policija, sa jednim vozilom ispred autobusa i jednim iza.Dražen Keleminec se pak vozio u crnom mercedesu. Megafon je bio obavezno uz njega.
Stijegovi su se ponijeli, transparenti, plakati, i sva moguća demokratska pomagala za ovakve situacije prosvjednog karaktera.

Putovali smo nekoliko sati, a pred ulazak u Srb, smo morali stati, izaći iz autobusa i nastaviti pješice. Koliko sam mogao vidjeti, bilo nas je oko 150-200. Po meni, vrlo mali broj prosvjednika sa obzirom na broj oklopljenih policajaca-specijalaca oko nas, i povoda zbog kojeg smo došli u ovo selo. Marice uredno parkirane, sa strane. Krenuli smo prema mjestu gdje se nazirala metalna policijska ograda sa kojom smo se već susretali na ranijim prosvjedima.

Zapjevala se i “Oj Hrvatska mati”! Dostojanstveno, i mirnim korakom smo išli do krajnjeg dijela (ograde) koji je govorio:- DALJE NE MOŽETE!

Medijski izmanipulirana javnost je spremna na sve osim na doznavanje stvarne istine o četničkom pokolju. Ponekad se zapitam…nije li ovakvo slavljenje i plesanje krvnika i njihovih sljedbenika po kostima i groblju zapravo ritual crne magije?!

Naglašavam svima onima koji to rade, svjesno ili podsvjesno, ali to neznaju, “vrač” (pravoslavni pop) samo spaja magiju, tj. astralne kanale, ali magija dijeluje uvjek kroz naručitelja!

Mislim da cjelokupna Hrvatska javnost zna tko naručuje ovakve odvratne rituale!

Umjesto vječnog mira i spomena na zločin,isprike, ti srbski vračevi ih još muče u svojim magijskim ritualima!

Meni sve nešto govori da je to upravo takav smjer, i da se takvi rituali izvode diljem Hrvatske na kostima Hrvatskog čovjeka od strane SPC i srbočetnika! Ne bi bilo prvi puta da su srbski popovi blagoslovili ovakve zločine i krvave koljačke pohode.

Keleminec je držao govor, vatren, nadahnut, nabijen emocijama. On je jedini pravaški čelnik koji se otvoreno stavlja u sukob protiv četnika i komunista. Uhićivan je bio, puštan, pozivan na sud, oslobađan od presuda. Ali se ne predaje. Mora nastaviti borbu, protiv zamisli koje izlaze iz zločinačke kuhinje Pusića, Pupovca, Teršelić, i SDP!

Hrpa otvorenih mrzitelja Hrvatstva i Hrvatske općenito.

Nadam se da će iduće godine broj prosvjednika biti daleko veći, i da će se konačno zaustaviti crnomagijsko orgijanje četnika i komunista, te njihove djece i sljedbenika po kostima Hrvatskih ljudi, od kojih je najmlađa žrtva imala 2 godine.

Slatka li je Hrvatska kuna koju zarađuješ,
pljuvanjem po Hrvatima i Hrvatskoj!

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: