Novo!

Mile Budak

Rođen je 30. kolovoza 1889. u Sv. Roku kraj Lovinca (Lika). Nakon što je završio srednju školu, studirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je diplomirao i doktorirao. Kao student bio je među najistaknutijim članovima pravaške skupine oko Mlade Hrvatske.Početkom prvog svjetskog rata 1914. bio je mobiliziran u austrijsku vojsku i upućen na srbsko bojište, gdje je ranjen i zarobljen. Sa srbskom je vojskom prešao Albaniju, a zatim je kao zarobljenik odveden u Italiju, gdje je ostao do kolovoza 1919. Od 1923. Budak je odvjetnik u Zagrebu.

Djeluje u Hrvatskoj stranci prava i ubrzo se ističe kao jedan od njenih viđenijih mlađih ljudi. Radio je i u Hrvatskom sokolu, a bio je i gradski zastupnik grada Zagreba. Godine 1932. na Budaka su plaćenici jugoslavenskih vlasti pokušali atentat, poslije kojeg je napustio zemlju i priključio se ustaškoj emigraciji u Italiji. U emigraciji ostaje do 1938., a po povratku u domovinu djeluje u javnom političkom životu i smatran je predvodnikom domovinskog ustaškog pokreta. Tada je u Zagrebu pokrenuo i tjednik Hrvatski narod koji će u NDH postati dnevnik.

Nakon što je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska postao je član Državnog vijeća i ministar bogoštovlja i nastave, a zatim poslanik NDH u Berlinu i ministar vanjskih poslova. U ustaškoj organizaciji i državi bio je jedan od doglavnika. Kada je početkom studenog 1943. smijenjen s dužnosti ministra vanjskih poslova, završava političku karijeru, te u posljednjem razdoblju NDH nije imao nikakvu funkciju u državnom aparatu. Budak je bio ne samo političar nego i književnik. Njegovo opsežno djelo predstavlja visoki domet u literarnom stvaralaštvu. Pisao je pripovijetke (zbirku Pod gorom, Opanci dida Vidurine, Na Veliki Petak), i romane (Ognjište, Rascvjetana trešnja, San o sreći, Na vulkanima, Direktor Križanić). Doživljaje iz zarobljeništva u srbskoj vojsci opisao je u memoarskoj knjizi Ratno roblje. U svojim pripovijetkama i romanima izrazio je svoj osobiti epski stil i svoj jezik, jednostavan i sočan, prožet elementima ličke ikavštine.

Poslije sloma Nezavisne Države Hrvatske 1945., povlačio se prema Austriji, gdje su ga Englezi zarobili i izručili komunističkim vlastima koje su ga sa skupinom hrvatskih ministara i ustaških dužnosnika objesile na periferiji Zagreba.

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

%d blogeri kao ovaj: