Novo!

Mitomanija hrabrosti Srbske vojske, ili kako je jedva 800 Turaka smazalo za jedan zajutrak 60.000-70.000 Srba

Dragi Striče,
evo ovih dana malo razmišljam o zadnjih 150tak godina zbivanja na našim prostorima
i koje su strane i “domaće” sile imale utjecaja na događaje u kojima smo zadnjih četvrt
stoljeća sudjelovali.
Tako malo po malo, dođoh do zaključaka, koje bih htio s tobom podijeliti, posebno
razlogom da sam bio izravni svjedok i sudionih događanja ovih naših burnih vremena.
Sve su nas u doba “najvećeg sina naših naroda i narodnosti”, nikada prežaljenog našeg
dragog druga, zbog kojega jednom prilikom pukoh od smijeha: naime, bijaše to 04.
svibnja neke tamo pete ili šeste godine da nas je on, nikada naš voljeni i neprežaljeni,
jedini vrhovni vođa Tito, napustio, kada su sirene ono, ako se ne varam oko 15 sati i nešto
zatulile, ja prolazim ulicom a jedan zakoči automobil, jer je cijeli život morao stati kada je ovaj
bezveznjak umro, svi se ukipili, a meni sasvim svejedno, nastavih hodati, i kako rekoh jedan
zakoći “nacionalnu klasu” Zastavu 750, popularnog Fićeka, kojega smo svi obožavali, a njega
otpozadi “zalepeta” Tristać i to pošteno. Baš me interesira kako je osiguranje to razriješilo ?
Dakle bilo je i takvih smiješnih trenutaka. Da se vratim svom promišljanju.
Zbog čega ovi preko Drine mrze sami sebe prije podne a poslije podne cijeli svijet ?
Glavni krivci za njihovo stanje su im, ne znam što bih rekao kojim redom, jeli prvo Hrvati
pa Muslimani (Turci) ili obratno. Albance da i ne spomenemo.
No kako počeh, u ono vijeme, učilo nas po školama, raznoraznim tečajevima, filmovima
koji su veličali partizane a Ustaše i Balisti (Albanski nacionalni pokret Balli Komebetar-
Narodni front) uz nezaobilaznu bratoubilačku borbu Srbin na četnika ili možda bolje rečeno
ispravnije Četnik na četnika, učili dakle nas da su Srbi strašni ratnici, nikada pobijeđeni
i da će Europa, da oprostiš narodski rečeno “najebati” ako ih Sbčad najuri. I što je najgore
oni sami, povodeći se za Goebelsom vjerovahu, jer laž kada je dugo govoriš postane istina.
Bar u tvojoj glavi.
Pa počnimo redom, bar po meni, kako i zašto sami povjerovaše u mitomaniju svoje
hrabrosti.
Po povijesnim izvorima, Srbska je država ishodište svog propadanja, sve do tamo neke 1918.
kada im budalasti ostali (no to je druga priča) napraviše državu, počela propadati
Bitkom na rijeci Marici koja je po nekima bila 1371, po drugima 1367. ili čak 1363.
Rijeka Marica teče, ako pogledaš malko Google Earth, skroz na jugu
današnje Bugarske i granice s Grčkom, blizu granice Europskog dijela Turske.
Turci u to vrijeme bijahu u osvajačkim pohodima prema Europi i zauzeli su bili nekoliko
važnih strateških točaka utvrđenih gradova, između ostalog grada Plovdiva u današnjoj
Bugarskoj.
Vojske koje su se sukobile, kako navode povijesni izvori, bile su s jedne strane Turska,
a s druge strane većinom Srbska uz nešto Bugara i Grka.
Turaka jedva 800 a Srba, Bugara i Grka po procjeni najmanje 60.000 do 70.000.
Cijelo vrijeme moga školovanja, a čisto sumnjam da i danas u Srbiji itko kaže
srednjoškolcima kada se uči o toj bitki, nitko nije niti jednu riječ rekao o broju
vojnika jedne i druge strane. Da ne bih puno pričao, evo citata koji nađoh o tom trenutku
teške sramote po Srbe, citat:
“Velika srpska vojska dođe do Čemerna, gdje započeše sa posljednjim pripremama za napad na
Jedrene, udaljene od njih nekih četrdesetak kilometara. Međutim, te noći se bez njihova pristanka
poče pisati historija. Turci izvrše u ranim jutarnjim satima na dan 26. septembra 1371. godine
(bio je petak) napad na srpski logor. Izgleda da je u srpskom logoru nastala strahovita panika
i nered. Podigoše se jednodušno svi Agareni i dođoše do mjesta gdje vojska biješe bez uprave i iznenada
napadoše na njih. A oni nisu znali za ovo, pošto je bilo rano jutro, i razbiše srpsku vojsku i moglo se vidjeti
čudo, gnjev Gospodnji napade na njih i strahovanje i bježanje, jedan drugoga obilažahu, jedan drugog ne
stizahu, dadoše se u bijeg i ustrijemiše se u bježanje božijim dopuštenjem zbog nepravednoga ubistva”,
zapisaće Pasija Janjevac.”, završen citat.
Dakle, dragi moj Striče, nije samo “Beži bre idu Ustaše”. To je u genskoj struktuti Srbskog
naroda da bježe. Eto to sam u svom promišljanju zaključio.
Jedva 800 Turaka smazalo za zajutrak 60.000 Srba.
Izvor: Ivan Čavrak

2 Comments on Mitomanija hrabrosti Srbske vojske, ili kako je jedva 800 Turaka smazalo za jedan zajutrak 60.000-70.000 Srba

  1. Stric Ivan // 22/05/2018 at 18:25 //

    Bravo Ivane Čavrak!

  2. Milan Boban // 22/05/2018 at 21:37 //

    Svaka čast Ivane Čavarak…
    Veliki poZDrav stricu Ivanu.
    http://otporas.com/zlocin-prema-hrvatskom-narodu-nije-prestao-do-danasnjih-dana-pise-roman-ljeljak/

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: