Novo!

Moja Domovina

Kako život zna biti lijep i zanimljiv. Rijetki su mi trenuci kojih se sjećam,sa sjetom i radošću.Uglavnom mi je gorčina bila sastavni dio života, razočaranja, padovi, usponi no najbitnije jeste to da se nikada ne predajete.

Svaka suza ima svoju svrhu, svaka bitka ima svoj način da vas nauči nekim važnim životnim lekcijama. Obuku prolazimo od dana rođenja do smrti, jer ne kažu ljudi bez razloga- Učim cijeli život i na kraju ću umrijeti kao budala!…

Je li to baš tako?
Kad usporedim svoju životnu priču sa pričom svakog onoga koji mi je svoju priču ispričao, ne vidim neku veliku razliku. Uglavnom se život u Hrvatskoj sveo na preživljavanje, borbu za goli opstanak.

To najbolje potvrđuju ljudi na kontejneru, koji ih obilaze u potrazi sa plastičnom ambalažom, koricom kruha. Eh prokleti političari, što su učinili od moje Domovine? Nisam je takvu zamišljao…. najmanje mi je bila želja da Hrvatskom vlada glad, nezaposlenost, nepotizam, kriminal.

A najveća stavka oko svega jeste, da nisam niti sanjao da će mjesta u Saboru zauzeti ex komunisti, četnici, kriminalci.
Kako sam zamišljao svoju Domovinu? Evo kako…
Slavonija bogata, zasijane sve njive, poljoprivrednici rade svakodnevno. Farme svinja, krava, dupke pune, sve uređene, čiste. Ribnjaci puni konzumnog šarana i druge ribe. Poštenje vlada, svuda, empatija,ljubav prema bližnjem svom, brakovi stabilni, a u zatvorima ratni zločinci srbi i četnici koji su zlo nanijeli mom narodu! Cijena goriva par kuna, ceste uređene, u voznom stanju. Prijevoz javni besplatan. Škole pune djece, vriska i veselje u dvorištu svake škole. Bolnice uređene, moderno opremljene, uposlenici ponosni radišni uvijek na uslugu spremni i na intervenciju. U vodstvu gradova, za prosječnu plaću rade ljudi, dokazani Domoljubi, kojima nije u ineteresu podkradati vlastiti narod. Policija i vojska rade svoj posao. Policija nas štiti od od kriminala, šverca droge, otmica i drugih zala. Vojska na vrhunskom nivou. Časnici proizašli i rata drže obuku mladim ročnicima, uče ih kako preživjeti u ratnim situacijama, kako uništiti neprijatelja i svakoga tko se drzne dirnuti u naš Hrvatski dom.

Posebnu ulogu u toj obuci imaju Vukovarski preživjeli bojovnici. Održavaju se tribine Domoljubne, na koje dolaze naši iseljenici, a uz njihovu pomoć i kapital, se ostvaruju svi snovi našeg naroda. Političar je jedno časno zanimanje, i rade svi za prosječnu plaću. U školama se pažnja posvećuje Hrvatskoj povijesti i borbi Hrvata za slobodu od Kralja Tomislava na ovamo.

Ne spominje se nikakav Region,Balkan.Svaki bojovnik koji je život izgubio u ratu je zapamćen i upisan u slavnu knjigu povijesti Hrvatsko Narodnog Odpora!
More naše Jadransko posjećeno milijunima turista iz svakog kutka svijeta. Na plažama tisuće i tisuće ljudi.
Naravno da su to bili samo snovi. Snovi za koje sam krenuo u rat, za koje se vrijedilo boriti. Iako me je to sve koštalo, iako sam pokran a snovi uništeni, podcijenjeni i bačeni na smetlište, još uvijek za sebe mogu reći da sam poštenjačina, i dobar čovjek. Ali ako se i tamo nalaze, niknut će cvijet koji će pronaći put svome korijenju. Cvijet će procvijetati, u žaru boja planuti. A jednog dana, pojavit će se i netko tko će prepoznati što pišem i govorim.

Da li sam usamljen ili sam?Ne bojim se samo samoće jer ona može biti osobni izbor. No najviše me plaši usamljenost, da se pored tisuća ljudi u svom vlastitom gradu osjećam kao samotnjak. Pada mi na pamet Stepski Vuk,Hermana Hesse-a. Dobar naslov, još bolja knjiga.


Upravo to se događa nama svima, da smo postali usamljeni pored živih ljudi oko nas. Svatko ima danas svoju priču, ali koja je poveznica da se ovo sve ostvari? Koji je link? E taj link postoji i ovo nije puka fraza- BOG, OBITELJ I DOMOVINA! Tako ja živim, te tri stavke su mi najbitnije u životu. A sve preko toga, ili ispod toga,je fikcija!

Još uvijek je sanjam skoro svake noći,moju Hrvatsku,sretniju, u blagostanju! Hrvatsku sa zdravim društvom, nesikvarenih moralnih normi, i visoko podignutom ljestvicom, koja mora svima biti naputak za život, rad, i sreću!
Jesam li tražio 1991 godine mnogo?
Ne.Nisam.Imao sam tu sreću i privilegiju braniti svoj Dom, Obitelj koju nisam tada imao, i Boga! To je razlog što sam još uvijek među vama, i što sa vama svima dijelim dobro i zlo! Još ako se dogodi Hrvatsko Proljeće, biti ću najsretniji na svijetu, jer mi je Bog podario i mogućnost učestvovanja u revoluciji Hrvatskog naroda.

Domovinski rat je prvi veliki događaj u kojem sam učestvovao! A Hrvatsko Proljeće?… E za Proljeće se molim, da mi Bog da snage i zdravlja, da učestvujem u njemu i da dam i život svoj ako trebam!

Te dvije stvari doživjeti, i sudjelovati u njima je OGROMNA privilegija. U jednom događaju sam bio učesnik. A ovo drugo čekam i dalje,da mi mobitel zazvoni, a sa druge strane da čujem glas-IDEMO IVANE!

Nije mučno biti Domoljub zar ne?

Nije…jedino što svaki puta kada se probudim,shvatim da je ružna stvarnost i ovaj puta prekinula moj nedosanjani, neostvareni san…

Nikad prodan Domovini odan!
Stric Ivan!

error: Content is protected !!