Novo!

Moji prijatelji Krljo, Zvone, Perica!

Prije 30 godina smo se upoznali preko Perice Jelčića. Pero je bio pjevač, Krljo bubnjar, Nikica je svirao bas a ja sam svirao el.gitaru. Nazvali smo se “Kaotične duše”. Vježbali smo gdje smo stigli. Ponekad u Vinkovcima ponekad u Zagrebu a pratio nas je veliki Zdenko Franjić ( Hrvatski Big Shadow R”n”Rolla) i poticao da se razmašemo. Zdenko Franjić je po meni kum mnogim bendovima poput “Majki”, “Kaotičnim dušama”, “Meserschmit” iz Pule, Ivici Čuljku alias “Satanu Panonskom”. Svirali smo po sobicama, garažama i atomskim skloništima. Perica je porijeklom Vinkovčan. Stanovao je sa bratom Zvonkom u “Ciganskoj ulici” preko puta ribarnice kod bake. Iskonski rokeri i pravi domoljubi. Najbolji dojam i najsnažniji je ostavio bubnjar Krljo. Krljo je bio Zagrebčan-Španac( iz Španskog) Imao je kosu dugačku, čupav je oduvijek bio a svirao je bubnjeve kao pravi indijanac. U njegovom sviranju sam osjećao da kroz udarce zove na pobunu, na nešto što bi trebalo mladež probuditi! Malo koji bubnjar to može izvesti…napraviti pozivanje na akciju. Na “rat”! Svirali smo diljem Hrvatske, po Sloveniji, Istri…Jedan jedini koncert smo imali i u Beogradu na Akademiji. Oprema je bila vrhunska. Marshalova pojačala za gitaru i bas. Razglas odličan. Perica je izašao na binu zgrabio mikrofon i rekao iz sveg glasa: “Hvaljen Isus i Marija”!-u sred Beograda!! Ja sam se na trenutak ukočio i pogledao Krlju…on je namještao činele, kao da se ništa nije dogodilo. Kao da smo doma u Vinkovcima/Zagrebu. To me je odledilo, pa sam naštimao režeći, prijeteći zvuk gitare. Kada smo počeli svirati, adrenalin nas je tukao nemilosrdno pa smo i pjesme slagali tako da smo ih odsvirali kao da sviramo u najmanju ruku 50 godina zajedno. Nakon koncerta kada se je publika polako razilazila, prišla nam je jedna djevojka od oko dvadesetak godina i sa nekakovog odstojanja, kojeg sam ja shvatio kao respekt nam je rekla: “Opasni ste bre! Jako opasan bend”! Zašto spominjem Krlju? Taj momak je spadao u red onih Zagrebčana, inače je iz Španskog, koji bi prigrlili odmah nakon dva pogleda i najveću barabu i sve popratio forama i smijehom. Posebno je bio vidljiv na koncertima gdje je tresao glavom i kosom dugačkom…ponekad me je podsjećao na Big Gonza iz Muppet Show-a.

Ja sam kasnije otišao u Majke, i nastavio sa njima svirati gitaru. To mi je bila najveća pogreška koju sam mogao učiniti…Snimio sam sa “Majkama” jedan album, prvi, naziva “Razum i bezumlje”. Krljo, Perica, Nikica, Zvonko nisu izlazili iz glave. Nikada. Krljo pogotovo. Jer mi je “legao”! Kao da sam se od rođenog brata odvojio nakratko…Kako se bližilo vrijeme rata tako je i karijera u Majkama završila. Otišao sam u ZNG 3 gbr. 2 bojnu kao medicinski tehničar. Časno sam odradio zadatke i sa činom desetnika sam otišao u mirovinu.

I da ne duljim…od stare klape je Zvonko otišao u HOS, Perica Zvonkov brat, nije mogao ići jer je imao tešku povredu vratnog dijela kralježnice. Gotovo invalid. Ruka mu se sušila i nije mogao pušku nositi. Srčan je oduvijek bio i veliki ženskaroš. Nikica je bio koliko znam u ZNG…nesretan splet okolnosti ga je naveo na ubojstvo, zbog kojeg je bio u zatvoru par godina. Krljo je otišao u gardu i bio izvidnik. Prije desetak dana sam ga vidio nakon toliko silno vremena koje je prošlo. Kosa mu je još dulja i u rezance nariktana. Ali isti glas, isti stas, isto nasmijano lice, i zagrljaj naravno nakon 30 godina. Pitao sam ga: “Krljo kada si postao rastafarijanac?”- ismijali smo se obojica. “Ma kaj to sam tek tak pustil malo kosu da izraste!” Lice mu je nakon svega proživljenog, poprimilo vrlo ozbiljan izgled jer je imao povredu uha(od detonacija) koja ga je umalo koštala glave. Desna strana lica mu je se pučki rečeno spustila i izgledao je kao šlogiran. Tako su mi njegovi prijatelji objasnili i Krljo sam…Operacija mu je vratila funkcije lica, jer su mu pokrpali živce. Na desno uho ne čuje. Primjetio sam tik kod njega da voli pričati i voditi razgovor. To je Krljo! Nepobjediv čovjek, koji je prošao sve i svašta u ratu i iz njega izašao kao pobjednik. Ako i ne čuje nešto ili mu je promaklo, on nastavlja i kuži svojim “paukovim čulima” o čemu je riječ. I nakon svega i svih tih godina bih volio snjim zasvirati i pozivati na “rat”okupljenu publiku. To je ono što najbolje znamo. Ponosan sam na njega jer je kalvariju rata prošao a ostao mali i ponizan! Imali smo jednake uzore: MC5, Stooges, Dictators, Dead Boys, Real Kids,Sex Pistols, Ramones, The Clash…i mnoštvo drugih bendova. Naučili smo od tih bendova kako biti čovjek sa svim vrlinama i manama i da budemo ponositi. Krljo danas ima djecu i dva braka iza sebe. I ja danas imam dvoje djece. Urušen brak…Kći je magistar a sin u Njemačkoj. Perica ima sedmero djece. Šest kćeri i jednog sina. Zvonko ima dva sina koji se bave “full kontaktom” borilačkim sportom. Što je danas sa nama? Danas smo obiteljski ljudi a u naš duh je utisnuto vrijeme koje smo proveli skupa i kada smo se družili, i to u doba kada današnje velike face nisu bile uopće toliko velike kao što se današnjim mladima čini. I zato kažem, i tvrdim: Bolje par sati provesti sa Krljom već dobiti na poklon deset godina života, kojeg bi profućkao. Ponovo će se čuti tam-tam, poziv na “rat” na bubnjevima, po kojima će palicama šarati Krljo i pozivati “pleme” neka uzdignu glave, i da igra nije niti izdaleka gotova i završena. Radujem se odlasku u Zagreb, da ponovo vidim Krlju, Pericu, Zvonka, Krunu te male ljude bez kojih bi Vam život zasigurno bio “siromašan”. Ja nisam “siromašan”. Smatram se bogatim čovjekom, jer znadem male ljude, skromne. Moralnih vertikala mi je puna kapa i klonim se njih. I stoga poručujem: Prijatelji dolazim k Vama. Još priče nam treba, još piva treba popiti, i duhana popušiti. Nije kraj…niti izdaleka, niti izbliza. Mi smo tu još uvijek, i stojimo na peronu života. Naš vlak kojeg čekamo nije niti krenuo sa postaje…imamo još vremena! Bok!

Oglasi

1 Comment on Moji prijatelji Krljo, Zvone, Perica!

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: