Novo!

Molimo za pomoć: braći oboljeloj od distrofije mišića je potrebna pomoć!

Čuda se znaju dogoditi. Sagradili smo zajedno toliko kuća, riješili toliko problema. Dovoljno je uvijek samo da to naši sugovornici požele, izgovore…i vi im to nesebično omogućite. Otkinete od sebe i date potpunim neznancima. Ali, obitelj Okanović nije nikada htjela tražiti, moliti samo za sebe. Ponosni su to ljudi. Principijelni. Nisu htjeli da električna kolica bez kojih ne može živjeti njihov sin Amir- dobije samo on. Željeli su promijeniti bešćutan pravilnik- tako da kolica dobiju svi. Izgovorili su to u Provjerenom prije godinu dana. I odmah dobili obećanje- riješit će se. Ispravit će se nepravda. Jedini je uvjet bio da ne izlaze više u medije. Da se strpe, pričekaju. Od tada je prošlo- godinu dana! Okanovići su shvatili, lagali su im. I zato su ti ponosni ljudi, opet pregrizli ponos i stali pred naše kamere. A kada vidite tko je lagao, bit će vam jasno – što politika učini od čovjeka. Zar nitko nema sluha za ovu braću koja su prikovana za kolica a druga električna im se ne mogu dati, kupiti, niti pokloniti? Teška dijagnoza distrofije mišića uz druge dijagnoze daju sliku koja vrišti za pomoć, od svih dobrih ljudi u Hrvatskoj. Pomozimo im na bilo kakav način, dobri ljudi, jer im je pomoć neophodna. Sustav ih ne prepoznaje kao ljude kojima je potrebna pomoć, a oni to, njih dvojica jesu. Njima je potrebna materijalno/financijska pomoć. I to žurno…

Najčešći oblici mišićnih i neuromišićnih bolesti dystrophia musculorum progressiva, amyotrophia neuralis progressiva, myotonia congenita, muasthenia gravis pseudoparalytica, dystrophia myotonica.
Pravi je uzrok bolesti nepoznat. Dosadašnja istraživanja pokazala su da se radi o genetskim poremećajima koji uzrokuju promjene u mišićima i nervima. Zna se da je bolest nasljedna u znatnom broju slučajeva. Međutim, znanost još nije u stanju točno kazati kolika je mogućnost da se ona pojavi.
Distrofija je, sa srodnim mišićnim i neuromišićnim bolestima, jedno od najučestalijih kroničnih dječjih oboljenja. U 94% slučajeva bolest se pojavi prije 25. godine života, u 59% slučajeva zahvaća djecu prije puberteta. Iako pogađa djecu oba spola, oboljenje se češće javlja kod dječaka (odnos 3:1).
Bolest počinje neprimjetno i često ostaje neotkriveno više godina. Iako postoji nekoliko oblika u kojima se javlja, prvi primjetni znaci najčešće se ogledaju u otežanom penjanju uza stepenice, ustajanju s poda, u sve nesigurnijem hodu i češćem padanju.

Izvor: Dnevnik.hr

Oglasi

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: