Novo!

Mostovi koji zbližavaju ljude…

Možeš li zamisliti snove iste svake noći, bol u prsima, u tijelu zbog koje ti je cijeli dan zavučen u sivilo? No to se događa, kada sanjaš, čekaš,tražiš, osobu koju si sanjao gotovo cijeli život…i kada se dogode pogrešni koraci jer se glas i prisustvo te osobe izgubi na trenutak, koji može trajati i trajati, kao kod mene više od 20 godina… To se dogodi kada se udaljiš od svoje zemlje i sunarodnjaka, i kada se osvrneš iza sebe, i shvatiš da nikoga nema više, niti da te pogleda, niti da te pozove na pivo.

E tad počinje lomljava u duši i srcu.

Tad se grade mostovi, koje ti prvi počinješ graditi sam od sebe, jer shvaćaš da si ih cijeli život rušio, minirao, uništavao puteve i ceste do svog srca. No kako počinješ sam, sa vremenom ti se pridruže mnogi do tada nepoznati ljudi, sa kojima počinješ komunicirati, zbližavati se. Most sve više raste, dobija svoj izgled, svrhu. Ono zbog čega je građen za to i postoji. Ako netko treba nešto drugo npr.da ti podmjesti nešto, nekakvu ružnu stvar koju je učinio, on to ne uspijeva jer nije most građen za tu svrhu. Za svoju nakanu, takav čovjek će potražiti drugi most, most koji je građen za podmještanje ružnih stvari i situacija! Takve mostove grade kriminalne organizacije, političari, tajkuni sumnjive prošlosti i načina na koji su stekli bogatstvo ili pak genijalci koji nemaju pametnijeg posla, i u krivom društvu se nalaze. Naši političari SDP-HDZ su graditelji po naputku jer dovoljno pametni nisu da nešto sami započnu. Zato nam tako i ide,jer strancima dozvoljavamo da nam reda čine po dvorištu. No zato vjerujem u graditelje-branitelje, domoljube, žene, djecu, i muškarce, Hrvate i Hrvatice. Mi smo narod koji više od tisuću godina postoji na ovom svijetu, na Hrvatskom tlu, tu smo, tu se naša povijest pisala, bitke najkrvavije su se vodile. Mnoštvo knjiga je ispisano i sačuvano u Franjevačkim samostanima, o povijesti našoj. Mnoštvo knjiga je napisano o ljubavi, patnji, pročišćenju. Takva remek djela bi nam trebala biti naputci, štiva za budućnost, prave domoljubne knjige, koje će nas voditi dalje i dalje. Pored Biblije, koja bi trebala biti na prvom mjestu svakoj Katoličkoj obitelji, svaka sljedeća bi trebala biti navedenog karaktera. Mislim da našem narodu nisu potrebni pisci, stranci, koji promiču nešto što je i njegovom(piščevom)narodu nametnuto pod “normalno”(nenormalno), pa su od silnog pritiska, išli linijom manjeg odpora kod sebe, predali se i počeli promicati nešto o čemu ne žele svjedočiti niti gledati kraj, ma kakav bio. Istanbulska je najočitiji primjer…Svako dobro Vam želim.

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: