Novo!

Na Lovrincu sam vidio na tisuće žrtava komunizma!

„Došli smo mi sjemeništarci u pratnji svećenicima na groblje Lovrinac na Mrtvi dan, dakle u studenome 1945. godine blagoslivljati grobove i moliti za pokojnike. A kako se stalno govorilo o ljudima koji su nestajali na splitskom groblju, čak i o dvadesetorici mojih sa Studenaca, kazao sam don Jakovu Maroviću da me zabolio želudac, kako bih prošvrljao malo okolo, bio sam znatiželjan 19-godišnjak. I kad sam povirio iza jednog brijega, a to bi bilo sjeverno od nove zgrade mrtvačnice i istočno od stare gdje je sada uprava, moj sinko…

Vidio sam tri masovne grobnice, duge između 120 i 150 metara, široke oko četiri metra, na njima nasuto zemlje oko metar i pol. Tu su nekoć bile podzidane njive. Ondje i danas leže ostaci, moguće i do desetak tisuća ljudi – „Lovrinac je bio daleko od grada, par kilometara uokolo nije bilo ničega. U Split su se zarobljenici dovozili brodom, slijedilo je ispitivanje na Gripama ili Roku, a zatim u logor koji je ostao od Talijana, a bio je kod današnje bolnice na Firulama. Kraj je bio na groblju. Dvadesetorica bi iskopala rupu, skinula sve sa sebe, onda bi ih postrijeljali i doveli druge koji bi ih zatrpali i iskopali sebi rupe. 

Brojne zarobljenike bi odvodili na prevaru, pitajući ih tko se od njih želi priključiti partizanskoj vojsci. Svi koji bi se javili, strpani su u kamione i odvođeni su na istočne dijelove Splita, posebice na Lovrinac, gdje su i likvidirani.

Svaki zločin ima svoje ime i prezime, nalogodavce, a svaka nevina ljudska žrtva zaslužuje naše poštovanje, kao i potomci tih žrtava koji su o vlastitim tragedijama morali svih ovih godina šutjeti zbog straha.

Nadamo kako ćemo ove tragične događaje dostojno u budućnosti i obilježavati, zbog povijesne istine, te zbog toga da se takva totalitaristička povijest više nikada ne bi ponovila.

Valjda je dosad velika većina počinitelja pomrla, njihove obitelji koje nemaju s tim ništa svakako bi trebalo pustiti na miru. Većina naloga za strijeljanja nakon rata dolazila je iz kuće pakla, Ville Shiller, u kojoj je najprije stolovao Tito, a nakon oslobođenja Beograda, Vlada NR Hrvatske, dakle Vladimir Bakarić i Vicko Krstulović. 

Izvor: Don Ivan Bilić
 

%d blogeri kao ovaj: