Novo!

Nigdje nema muva k’o u Slavoniji!

Nigdje nema muva ko u Slavoniji. Kao s cvijeta na cvijet tako i muve sa govna na govno letaju, poljube nektar i lete dalje, sve dok ne dođu do moje čaše i jela. Naravno da ne biraju gdje će sletjeti: na čašu punu vina, na piletinu i svinjetinu. No da krenemo od početka.

Kao mali sam se čudio što ljudi seru naokolo pored WC-a, makar poljskog nužnika kakvog je moja pok. baka imala. Jednostavno čučnu ka zemlji i istovare se bez pardona. Nekad su to bili travnati tereni a danas su moralne vrijednosti u Hrvata. Takve su livade krasile inače naše nogometno igralište i svak je bio sretan ako bi umočio loptu u govno i potom je šutnuo prema vrataru. Vratar je inače bio najzasraniji od svih igrača. Ruke su đibrile (smrdile) po fekalijama. Mi smo igrali taj nogomet do besvjesti u borovo patikama. Kasnije su došle kineske starke tzv. šangajke sa kojima smo perjali po nogometu po osam sati dnevno. Nismo bili igrači nekakvog kluba, već smo igrali za naše veselje. Krle, Glic, Darko budući gradonačelnik Vinkovaca, Šalina veliki hosovac, moj brat Željko, Ivica Kucljak, pok. Tinto i moja malenkost i lopta kožnjara ili pak od gume. Mi smo bili pristojni i kada smo igrali igrali smo do kraja, i pazili smo da nam netko ne usere igralište. Takva su pravila bila. Danas su se ta pravila znatno promijenila. Političari seru, DORH sere, a seratori šeću po Hrvatskoj i mojoj slavoniji te gnoje lijepe površine morala, vjere, poštenja, i neiskvarenosti. Odatle i muve, kojih ima ko u priči, obične kućne pa sve do muva govnara koje su znatno veće i deblje no ove kućne, te se u kulturi navedenih seratora, kada ti muva govnara sa govna na govno doleti i na kućnu trpezu te obično ispita sadržaj jela sa stola zna bježi od bogate obitelji. Bježi…naravno. Nigdje nema muva ko u Slavoniji odgojene u duhu HDZ i SDP letaju naokolo i kazuju tko je šef u državi. Ukućani naoružani muhomlatima mašu i pljeskaju po muhama rokaju ih jednu po jednu. Letale su te po govnu druga Tita kada je bio na Romaniji, i Kozari po govnu Moše Pijade, Vladimira Bakarića a po novome letaju danas i po govnima političara i njihovih poslušnika i to toliko da se skoro prepoznaju same po sebi. Znaš točno koja je muha partizanska. To je ona koja ti uleti a Hrvat si i katolik i upravo si na nedjeljnom ručku. Koliko je partizanskih govana oko nas, cajkatorskih govana, četničkih govana najbolje saznate kada vam muva uleti za stol i izljubi objed sa stola, ili se pak utopi u čaši pića. Jedno je sigurno da je muva bilo od Ante Pavelića i Tita pa na ovamo. Vidjeti komarca je blagoslov. Muve se ne prepoznaju po prethodnom obroku ali se zna da su bile na govnu i da na govna dolaze. Kod političara govana nema jer su ih izjeli sami i jedu svaki dan te muhe ne dolaze kod njih. Zato dolaze kod sirotinje i ljudi kojima je ostalo mjesec dana života. Čudno. Političari su najgladniji kao i muhe a sit gladnom ne vjeruje, zato i muhe napadaju sirotinju, jer kod političara ostanu gladne. Prvi redovi u crkvi su zauzeti…kao i uvijek. U Otoku se jedan političar zapišao. Drugi pak ima dijete sa ljubavnicom. Ajme majko…Bježim!

 

4 Comments on Nigdje nema muva k’o u Slavoniji!

  1. Milan Boban // 26/08/2018 at 18:32 // Odgovori

    Bog! Mile Boban.

    ps: Prilažem Vam “Uvodna riječ” koju sam napisao 2013 godine kada sam pripremao knjigu Pisma Vjekoslava Maksa Luburića. To sam učino zato jer sam ja prepisao Maksovih pisama na stotine i stavio ih na Dnevno.hr. U siječnju 2013. došlo je do “rokade” na portalu Dnevno.hr i sve se bilo zagubilo. To je točno bilo u petak 13 siječnja 2013. kada je sve bilo izbrisano na portalu Dnevno.hr. Tada sam u paniki javio jednom vrlo državotvornom Hrvatu iz Livna inž. Anti Matiću koji je za par dana uspio sve prikupiti i meni poslati na Word tako da sada sve imam. Tada sam ja – skoro u paniki – napisao ovu “Uvodnu Riječ”. Vama ju prilažem da ju pročitate, jer, Vi to htjeli ili, ja vas tako vidim po Vašim željama i izjavama, da Vi želite biti nešto više nego samo jedan hrvatski vojnik Drugog Rata za Obnovu hrvatske Države, kako ste Vi to pronicljavo i lijepo rekli. Vi želite osnovati Udrugu ZAKLADA HRVATSKE VOJNICE što je iznad svih pohvala i vrijednosti. Imate moju podršku u tom podhvatu…

    UVODNA RIJEČ - (2013)

    Od mojeg sada pok. oca Petra Boban, Gabrića (1907-1981), često sam ga čuo govoriti: Moj sinko, iz malena se trn oštri. Priznajem da tada nisam shvatio značenje ovih riječi dok nisam došao u emigraciju, u Pariz. Tu sam upoznao neke preživjele veterane NDH. Bili su mi dragi iz svih uglova i neizmjerno sam ih poštivao. Odmah sam pristupio k njima u organizaciju HOP-a. Tu, s tim veteranima NDH počeo sam se ustaški oštriti, a odgajan sam bio “ustaški” u kući mojih roditelja…

    Ali i kroz to oštrenje sam počeo misliti i razmišljati: Zašto se uvijek mora govoriti i isticati da je Poglavnik ustaški, da je NDH ustaška, da je Deseti Travnja ustaški, da je hrvatska vojska ustaška, da je ustaška UV, umjesto uvijek govoriti da je hrvatski Poglavnik, da je hrvatska NDH, da je hrvatski Deseti Travnja, da je hrvatska UV, da je vojska NDH HV, itd. Itd.

    Poslije Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959. u hrvatskoj političkoj emigraciji dolazi do ozbiljnih prevrtanja i promjena. Pred crkvom u Parizu gdje su se Hrvati svake nedjelje sastajali i upoznavali, dijelili su se razni letci; novine i knjige se prodavale. Tu su neki Hrvati, poimenice Žarko Luburić i drugi, dijelili letke Hrvatskog Narodnog Odpora kojeg je podpisivao glavni zapovjednik HNO Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.

    Od tada redovito sam čitao letke i okružna pisma HNO koje je slao general Drinjanin svima u svijetu. Počelo mi se sviđati on što general Drinjanin piše. Bilo mi je teško raskrstiti se s mojim prvobitnim mišljenima o Poglavniku, o Desetom Travnju, o vojsci i doći u sukob s mojim prijateljima u istoj organizaciji HOP-a, ali mi nije bilo teško zadržati u borbi za oslobođenje hrvatskog naroda i Obvnove Hrvatske Države sve ustaške vrline i Ustaška načela u borbi za Hrvatsku Državu.

    Jest, pohlepno sam čitao skoro sav hrvatski iseljenički tisak, skoro sve što mi je pod ruke moglo doći. Tu sam za mnoge nepoznate stvari saznao, kako o Poglavniku, Ustašama, NDH, tako i o borbama za očuvanje NDH, kao i o patnjama hrvatskog naroda. Čitao sam – i neka mi to bude sada ovdje dozvoljeno reći, poslije pola stoljeća, jer takova je tada hrvatska politička emigrantska klima bila: ako čitaš jugoslavenske novine, automatski si komunista, Udbaš i Jugoslaven, – često krijamice i jugoslavenski tisak, podcrtavao i bilješke pravio, pamtio i u sebi gnjev gutao: Kako to da u jugoslavenskom tisku se uvijek govori o proglašenju ustaške države, o , o , o , itd., te počeo uspoređivati s tiskom HOP-a: Hrvatska iz Buenos Airesa, Nezavisna Država Hrvatska, Gruda, Hrvatsko Pravo, Ustaša i drugo, gdje i oni sustavno se izražavaju gore spomenutim izrekama: Ustaška NDH, Ustaški Deseti Travnja, Ustaški Poglavnik, itd., umjesti hrvatski Poglavnik, hrvatski Deseti Travnja, hrvatska NDH., itd.

    Kao hrvatski politički emigrant preko više od 55 godina privlačilo je moju želju kao Hrvata da nešto napišem o Vjekoslavu Maksu Luburiću, generalu Drinjaninu. O Maksu Luburiću, kao Ustaši, pisano je razmjerno mnogo a još više se reklo, kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu. Razne rasprave, knjige, prilozi, novinski članci o Maksu Luburiću su pridonijeli nejednake i različite vrijednosti, jer je svaki autor htio biti u pravu. Te nejednakosti i različitosti tijekom godina su privukle moju pažnju da ja nešto prikupim o Maksu luburiću, o njemu, Hrvatu, Ustaši, čovjeku kojeg se najviše tereti za mnoga zvijerstva za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske, 1941-1945.

    Kao pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO za Sjevernu Ameriku htio sam izdati jednu knjižicu ili knjigu prigodom desete (10) obljetnice pogibije Maksa Muburića, generala Drinjanina, 1969-1979: MAKS LUBURIĆ U TRI DIMENZIJE – Prošlost, Sadašnjost i Budućnost. U tu svrhu sam bio prikupio, rekao bih, dovoljno materijala za izdati tu namjeravanu knjižicu ili knjigu. Uslijed nepredviđenih dogodovština i procesa u New York-u 1980-1981-1982- godine, došlo je do zastoja da ta namjeravana knjiga nikada nije izdata, ali se je prikupljeni materijal sačuvao. I ne samo to, prikupilo se je mnogo više materijala, a najviše pisama, tako da je došlo vrijeme da se izda knjiga – jedna ili dvije – PISMA MAKSA LUBURIĆA.

    Konačno, valja reći i to, da je došlo vrijeme da se objelodane pisma Maksa Luburića u jednu ili dvije knjige. Također valja reći i to da je sva politička i hrvatsko/nacionalna djelatnost general Drinjanina izražena u ovim Pismima Maksa Luburića koja su najviše pisana svojim uskim suradnicima a koje će čitatelj upoznati prilikom čitanja ovih pisama, te ih nije potrebno sada spominjati.

    Svakako da u ovoj knjigi ili knjigama nisu sva pisma uvrštena, jer ih nisam imao. General je mnogima pisao i mnogi drugi Hrvati ta pisma posjeduju. Koristim ovu priliku zamoliti sve one koji do ove molbe dođu a posjeduju bilo kakovo pismo generala Drinjanina, bilo u originalu ili kopiji, ako su voljni da mi ih ustupe i pošalju na adresu: Mile Boban 9411 Winchester Road, Austin, Texas 78733., kako bi se mogla napisati: Sabrana djela Pisama Maksa Luburića.

    Pisma koja su pisana Ratku Gagri u Toronto i koja je on posjedovao, pred smrt Ratko Gagro (1913-1975) je pozvao svojeg prijatelja i suradnika Karla Soptu i sve mu predao. Karlo Sopta (1934-2001) je obolio, imao je rak. Otišao sam ga posjetiti u veljači 2001. u Toronto. Tada mi je Karlo Sopta rekao: Koliko god vjerujem Bogu, toliko vjerujem i tebi. Ova kutija s pismima Maksa Luburića pripada tebi i Hrvatkoj. Nastoj upoznati što više Hrvata s ovim pismima. Pisma su pisana za Hrvate i za Hrvatsku.

    Ante Kršenić (1917-1995) Korčulanac, živio u Oakland-u kraj San Francisca, uski suradnik generala Drinjanina, kroz dugi niz godina se dopisivao sa generalom Drinjaninom. On i ja bili smo dobri prijatelji dok sam ja živio u San Franciscu. Njegov zet Ante Stanić mi je dao svu korespodenciju između njega, Ante Kršenića i generala Drinjanina u petak, 11 rujna 2009. Ta pisma se nalaze u ovim knjigama.

    Pisma koja je general Drinjanin pisao dru. Miljenki Dabi Peraniću u Pariz su također u ovim knjigama. Doktor Miljenko Dabo Peranić mi je dao ova pisma u svojoj kući u New York-u u kolovozu 1978. Ta se pisma nalaze u ovim knjigama.

    Pisma koja je general pisao svojem suradniku Danijelu Jolić u Toronto od 1952. pa do 1959. se nalaze u ovim knjigama. Ova pisma mi je poslao Ivo Jolić, sin Danijela Jolića, 8 studenoga 2012. U ovim pismima – kao i u svim generalovim pismima – ima mnogo važnih povijestnih činjenica, bez kojih se nikako ne može napisati jedna poštena i objektivna povijest stvaranja, čuvanja i obaranja Nezavisne Države Hrvatske. Sva druga pisma koja se nalaze u ovim knjigama sam dobio od raznih prijatelja i prijatelja njihovih prijatelja.

    Bez bilo ikakove sumnje kroz ova pisma svaka čitateljica i svaki čitatelj će imati potpunu slobodu formiranja svojega osobnog mišljenja o Maksu Luburiću, kao o čovjeku, kao o Hrvatu, kao o vojniku koji se je borio za svoju ideju, a ta ideja je bila Hrvatska Država. Dr. Andrija Hebrang mlađi ja u svojoj predizbornoj kampanji 2009. godine rekao: da se je Maks Luburić borio za hrvatske interese.

    Kada sam u travnju prošle godine počeo pisati i iznositi ova pisma na portalu Dnevno.hr, počeli su mi se ljudi javljati. Neki su mi dali dobrih ideja. Ja sam originalno iznosio pisma bez ikakovih ispravaka. Jedan državotvorni Hrvat iz Livna A.M. mi je mnogo pomogao savjetima. Ovim putem mu se želim zahvaliti i reći da sam mnoge njegove savjete uzeo i koristio se istim. A.M. hvala ti!

    Imajući ova pisma pred očima, svaki Hrvat, svjestan važnosti ovih pisama, imati će razumijevanja da se ova ili ove za sada privremene jedna ili dvije knjige objave kod jednog nakladnika i izdavača kako bi knjige ovih pisama dašle u kuću svakog Hrvata, kako u Hrvatskoj tako i u Dijaspori.

    U to ime se svima zahvaljujem koji su me razumijeli i koji su me bodrili da ne klonem duhom u mojim nastojanjima oko objavljivanja ovih pisama u obliku knjiga.

    Posvećujemo ove knjige PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA svim onima koji su u svojim hrvatsko/nacionalnim osjećajima vršili svoju rodoljubnu dužnost u pripremanju i stavranju Nezavisne Države Hrvatske na čelu s Poglavnikom dra. Ante Pavelićem, svim onima koji su u odori Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS branili svoju i našu Hrvatsku Državu, svim onima koji su u toj obrani Hrvatske Države dali svoje živote, svim onima koji su bili žrtve Bleiburga, svim onima koji su bili protiv Jugoslavije i tako postali žrtve Udbe, svim onima koji su zbog svojeg hrvatstva morali napustiti svoja djedovska ognjišta i tim napustiti i Hrvatsku a tražiti spas u emigraciji, svim onima koji su trunuli po jugoslavenskim koncentracionim logorima, svim onima koji su po jugoslavenskim robijašnicama ostavili svoje kosti zbog ljubavi za Hrvatsku, svim hrvatskim Majkama čije se oči nikada nisu osušile od oplakivanja svojih kćeriju i sinova, svim hrvatskim djevojkama koje su u očekivanju svojih zaručnika ostale ucviljene i osamljene, jednom riječi: svim onima koji su svoje živote dali za Hrvatsku Državu, i svim hrvatskim emigrantima i imigrantima, jer su i jedni i drugi bili žrtve jugoslavenskog terora.

    Na dan Svih Svetih 2013.,
    Austin, Texas,
    Mile Boban, Otporaš.

  2. Milan Boban // 26/08/2018 at 23:45 // Odgovori

    siječnja 2017.0

    NIKAD PRIJE VIĐENA SLIKA U JAVNOSTI VITEZA GENERALA RANKA BOBANA

  3. Milan Boban // 27/08/2018 at 00:58 // Odgovori

    FAŠIZAM, NACIZAM, KOMUNIZAM, USTAŠTVO, POGLAVNIK I NDH…Objasnite ako znate…
    https://otporas.com/fasizam-nacizam-komunizam-ustasto-poglavnik/

  4. Milan Boban // 27/08/2018 at 02:32 // Odgovori

    Da li je dr. Milan Stojadinović bio urotnik u atentatu na Poglavnika dra. Antu Pavelića 1957?
    http://otporas.com/dali-je-dr-milan-stojadinovic-bio-urotnik-u-atentatu-na-poglavnika-1957/

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: