Novo!

O ljubavi i herojima

Može li se gledati dalje no što oči vide?

Može li se čuti dalje no što uši podnose?

Može li se osjećati jače i snažnije no što duša može podnijeti?

MOŽE!!

Mi Hrvati smo ljudi koje više,jače,dalje,sve to činimo,nesebično,idemo svojim putem,lebdimo nebom kojeg nam žele ukrasti,prozvati drugim imenom,nekim Regionom i to nam uporno rade. Sretan je onaj koji ne mora letjeti sam,kada je u društvu. Tada i lov i sve drugo što čini život nije težak. Sve postaje je jasnije,bogatije,ponekad više no što srce može podnijeti!

Kada sam bio 600 km od rodnog grada,u nepoznatom svijetu,i zemlji…tek tada čovjek daleko od svoje domovine se zaljubi u svoju ravnicu,brijege,rijeke,….ne kontam nešto…ako nisam bio tamo,kako sam se mogao zaljubiti,osjećati,tek kada mi je počela nedostajati? Kada sam ju tako odano počeo voljeti,tek kada mi je silno nedostajala?…je li isto tako i u vezi između dvoje ljudi? Možeš li se zaljubiti u nekoga,i čekati tog nekoga koja se nikada još nije pojavila?

Možeš li zamisliti snove iste svake noći,bol u prsima,u tijelu zbog koje ti je cijeli dan zavučen u sivilo?

No to se događa,kada sanjaš,čekaš,tražiš,osobu koju si sanjao gotovo cijeli život…i kada se dogode pogrešni koraci jer se glas i prisustvo te osobe izgubi na trenutak,koji može trajati i trajati,kao kod mene više od 20 godina… To se dogodi kada se udaljiš od svoje zemlje i sunarodnjaka,i kada se osvrneš iza sebe,i shvatiš da nikoga nema više,niti da te pogleda,niti da te pozove na pivo.

E tad počinje lomljava u duši i srcu.

Tad se grade mostovi,koje ti prvi počinješ graditi sam od sebe,jer shvaćaš da si ih cijeli život rušio,minirao,uništavao puteve i ceste do svog srca. No kako počinješ sam,sa vremenom ti se pridruže mnogi do tada nepoznati ljudi,sa kojima počinješ komunicirati,zbližavati se.

Most sve više raste,dobija svoj izgled,svrhu. Ono zbog čega je građen za to i postoji. Ako netko treba nešto drugo npr.da ti podmjesti nešto,nekakvu ružnu stvar koju je učinio,on to ne uspijeva jer nije most građen za tu svrhu.

Za svoju nakanu,takav čovjek će potražiti drugi most,most koji je građen za podmještanje ružnih stvari i situacija! Takve mostove grade kriminalne organizacije,političari,tajkuni sumnjive prošlosti i načina na koji su stekli bogatstvo ili pak genijalci koji nemaju pametnijeg posla,i u krivom društvu se nalaze. Naši političari SDP-HDZ su graditelji po naputku jer dovoljno pametni nisu da nešto sami započnu. Zato nam tako i ide,jer strancima dozvoljavamo da nam reda čine po dvorištu. No zato vjerujem u graditelje-branitelje,domoljube,žene,djecu,i muškarce,Hrvate i Hrvatice.

Mi smo narod koji više od tisuću godina postoji na ovom svijetu,na Hrvatskom tlu,tu smo,tu se naša povijest pisala,bitke najkrvavije su se vodile. Mnoštvo knjiga je ispisano i sačuvano u Franjevačkim samostanima,o povijesti našoj. Mnoštvo knjiga je napisano o ljubavi,patnji,pročišćenju.

Takva remek djela bi nam trebala biti naputci,štiva za budućnost,prave domoljubne knjige,koje će nas voditi dalje i dalje. Pored Biblije,koja bi trebala biti na prvom mjestu svakoj Katoličkoj obitelji,svaka sljedeća bi trebala biti navedenog karaktera.

Mislim da našem narodu nisu potrebni pisci,stranci,koji promiču nešto što je i njegovom(piščevom)narodu nametnuto pod “normalno”(nenormalno),pa su od silnog pritiska,išli linijom manjeg odpora kod sebe,predali se i počeli promicati nešto o čemu ne žele svjedočiti niti gledati kraj,ma kakav bio.

A dobro se zna kakav je kraj onima koji se predaju. U bijesu na samog sebe,pristaju na sve moguće kompromise da bi bijes stišali,no tek godinama kasnije saznaju da se autodestrukcija,jednom upaljena ne može tek tako utišati.Obično rezultira alkoholizmom,narkomanijom,i drugim ovisnostima. Ona ih prati cijeli život,vremenom se smanjuje ili pojačava. Ovisno o životnim situacijama i problemima.

“Blago onima” koji mogu opraštati,jer je iz naroda i roda,a tu privilegiju sam ja odbio! Tko pokuša takvo što u moje ime,moj je smrtni neprijatelj! Ne opraštam nikome i nikada. Kako ću im opraštati ako sam u stanju bio,sebe gledati sa strane kako me vrte na ražnju,zalijevaju pivom,i smiju se mom bolnom vrištanju!

Što bi rekao moj otac:”A Ivane moj…hoćeš li još opraštati nepoznatim ljudima,koji su ti zlo nanijeli,tebi i cijelom tvom narodu?-Neću ćaća,neću više nikada!A Ivane…nećeš ni početi opraštati,jer Bog oprašta,a pravi Hrvat nikada!”-za mene je to završena priča.

Ad acta.

Ono što želim reći jeste,da je vrijeme da se počne promicati ljubav,među nama,među Hrvatskim narodom. Mislim da je došlo vrijeme da se kaže dosta,filozofiji “ljubavi prema samom sebi”,koja je došla predpostavljam od onih koji su posijali laži i sumnju u našem narodu,jer im je to bila krinka za nepošteno stečeno bogatstvo i jedan od mehanizama obrane od pogleda javnosti,obrana od uvida u način stjecanja tog bogatstva,moći,društvenog položaja.

Ako su se političari i quazitajkuni,zvijezde-zvijezdice,prepoznali-onda je tekst imao svoj cilj i pogodio u sridu! Voljeti samog sebe…negdje u osnovnoj školi,kada sam prvi puta čuo za ovo,pomislio sam da se radi o narcisoidnim osobama,poremećanima u više nivoa(naravno moja je definicija koju sam skovao godinama poslije)koji niti ne pokušavaju dokučiti u čemu su pogriješili.

Jesu li Heroji Domovinskog rata,mislili na sebe kada su nesebično ginuli za druge,za izranjavane,za djecu,žene i starce? Jel on,taj Heroj,neimenovani,ljubio toliko sebe,da mu je mrsko bilo i pogledati prijatelja sa mitraljeskim metkom pored srca,na umoru,i otvorenom lubanjom od gelera? Dalo bi se o tome još razgovarati…

Takvi ljudi postaju braća i oni su samo jedna mala priča bojovnika Vukovara i logoraša srbskih konc.logora. (Podaci o sudionicima priče poznati Stricu Ivanu) Hrvatska je preplavljena takvim pričama i Herojima koji se nisu libili,niti se danas libe dati život za drugoga do sebe,za bližnjeg svoga.

Ali se uporno šuti,a na drugom kraju priče se ipak “ćuti i čita”između redova,da postoje VELIKANI među nama malim ljudima,a koji nisu generali,niti okićeni znamenjima i ordenjima kao što su to nekakva imena kod nas u našem narodu.

Okićeni poput časnika sjev.Korejskog diktatora Kim Jong-il-a! Nije li vam čudno što Hrvatska,nema niti jednog Heroja Domovinskog rata? Naravno da nije!

A znate zašto?

Jer ljubimo sami sebe više nego što bi trebali ljubiti druge.  

Nikad prodan,Domovini odan!

Stric Ivan!

error: Content is protected !!