Novo!

O Specijalnom ratu protiv Hrvata 2.!

Specijalni rat!

11754974_140196842980037_338011039_o

U tom ratu pobjeđuje onaj koji angažira onog „malog“čovjeka svog prvog susjeda, prijatelja, brata, svoju obitelj, djecu. To je najmoćniji sastav, koju ove postrojbe mogu imati. Sa jednim zajedničkim ciljem: Uništiti neprijatelja, psihološki, moralno ga oslabiti, prisiliti na predaju i kukavičluk.

Žaloste me rečenice  i naslovi koje čitam na portalima poput: primjetili smo da se protiv Hrvatske vodi neko vrijeme Specijalni rat… Od strane Srbije nikada nije prestajao, a očituje se nakon Dom. rata ogromnim količinama opijata na ulicama gradova koji redovito dolaze sa te strane, kriminalnim aktivnostima političara, jer oni kao po naruđžbi su „najslabiji“na poroke i kušnje. Cajke, njihove pevaljke, starlete i četnici koji pjevaju diljem lijepe naše imaju zadatak da nas uvedu u letargiju i stanje mirovanja     ( prividnog mira, ravnodušnosti, stanja kojeg zovem  – state disarmament ili u prijevodu – razoružano stanje), na taj način oni ostvaruju sve ono što su zamislili, uz pomoć izdajnika iz redova Hrvatskih političara!…

Političarima, tajkunima, kriminalnom miljeu je potreban novac.Valjda ga zato i toliko vole. Više od onog čovjeka koji svako jutro ispred moje zgrade sakuplja plastične boce…. Onima koji su započeli sijanje otrova Specijalnog rata – NE…nije njima bitan novac, već slabljenje mladeži i korisnika opijata, za potrebe budućeg rata. Njima je bitno uništiti mladež  prije nego stanu na noge, uništiti im radna mjesta, snove o školovanju, napredku, obitelji i u konačnici-snove o životu! To je sjeme zla koje nam se sije, klija i raste u našoj psihi a nemamo pojma kako će se očitovati onda kada je najpotrebnije.

Kada je potrebna naša reakcija?

Imate primjere iz svakodnevnog života, svuda oko Vas, u vašem domu, i to na malim ekranima. Uglavnom imate priliku gledati Teletubise, koji ne znaju gdje su šuplji a upravo oni nam kroje kako će mo provesti dan. Da li će nam minirati savjest, psihu sa podlim informacijama, ili će Vas dovesti skupa sa mnom pred svršen čin!?

A ŠTO TADA? Obično oni koji misle svojom glavom gledaju sa strane na takva zbivanja, i donose sud i ocjenu, koja je uvijek ispravna i realna.  A što je to danas nemoguće za izvesti?  Pa uglavnom sve je moguće, imali mi čuvara ili ne. Prisluškivali nas ili ne. A činjenica je da imamo i jedno i drugo, i ne samo to, već i službe koje nisu i ne rade u interesu Hrvatskog naroda! Ovo govorim već jako dugi niz godina, a očitovalo se pogrešnom procjenom u Podunavlju. Do mirne reintegracije nije trebalo nikada doći! Trebali smo to vojničkom čizmom pregaziti i osvojiti.

Tek tada bismo imali trajni mir, doduše nešto manji broj traktora u Hrvatskoj, no niti to nije globalni problem jer Hrvat nije gledao nikada u dvorište „komšije“! “Komšije“ su te koje gledaju već 150 godina u naše dvorište-pljačkaju, siluju, pale, ubijaju sve što počinje sa predznakom – nesrbin,Hrvat i Katolik. Odakle im samo to pravo? Tko ih je ovlastio da pitomi Hrvatski narod vode na klanje? Odakle im pravo da ruše gradove, bombardiraju 1991 Vukovar, a danas 2015 sa istom retorikom dolaze u Hrvatsku i proglašavaju blaženog Alojzija Stepinca-Ustaškim Vikarom!? (Sjetimo se Jovana Raškovića,prilikom njegovih govora na mitinzima.) A naša Policija to sve gleda kao tele u šarena vrata,kao da ih se to ne tiče…kao da im sutra neće bradata gamad sa šajkačama napasti djecu u nekakvoj drugoj izvedenici balvan revolucije,i to u verziji kao u aplikacijama 5.0!?

U nekim drugim podlim niskim akcijama koje samo četnicima mogu pasti napamet.  I nitko ništa nije poduzeo, niti kani poduzimati! U najmanju ruku je govornik A.Vulin trebao dobiti zabranu pristupa na Hrvatsko tlo. TRAJNU! Documenta i druge nevladine organizacije su ništa drugo do servisi, odnosno izvršitelji zadataka, koji se kuju i planiraju u Srbiji. Mislim tako a govorim i pišem već niz godina da je vrijeme da Hrvati udare i uzvrate Hrvatskim odgovorom, dakle Hrvatskim Specijalnim Ratom!

Ali… vladajućoj komunističkoj kamarili moram odati priznanje na revnosti u ubijanju moždanih stanica, psihe, duše, srca i tijela Hrvata i Hrvatica!.. no jedna mala napomena.  Predugo ispitujete strpljenje poštenog Hrvatskog čovjeka!
Hrvati su tromi, po vjeroispovijesti Katolici, nenasilan, pitom narod. Moglo bi biti zbog klime,ili šljivika kojih više nema, kao i svinjokolja koje ste ukinuli. Dakle pazite se komunjare i četnici!  T-84 će vam biti mila majka spram Hrvata koji su se razljutili i krenuli po svoju “pravicu”! Sjetite se „Oluje 1995“. Traktorijada Vas boli…Vas pripadnike Nebeskog naroda,odabranike sv.Save,polupijanog“sveštenika“koji je izvrnio svih 10 Božjih zapovjedi i protumačio ih onako kako srbima odgovara, za probitak vlastitog srbskog naroda! Ali nije on jedini. Tu je i Vuk Karađžić,kleptoman intelektualnog vlasništva,plagijator.

Ovo što ste posijali, će te meni se čini po tko zna koji put-sami pojesti, bez žlice, viljuške i noža. Rukama i prstima kako srbima pristaje, od davnina. Onako kako su vas na vaše mjesto stavili Turci, Bugari, 1995 u OLUJI Hrvati,potom NATO Pakt i Kosovski Albanci u ( povijesnim lekcijama !??), koje, uzgred  NISU BILE GREŠKE a niti SPECIJALNI FILMSKI EFEKTI, već naputak za buduće okršaje, koji slijede, a koje ste zasijali – po običaju, van granica vaše zemlje! Pametan uči na greškama, a budaletini nije dosta milijun šamara i šuteva u guzicu. Budala je uvijek budala, i to ostaje do kraja života. A genetskim kodom se prenosi sa koljena na koljeno, na vašu djecu,koju uzgred učite od malena već u školama da je Vukovar, Dubrovik, Bosna – srbski teritoriji, srbske zemlje!

Koliko vas je poginulo tamo na Vukovaru? 10.000? 15.000? 20.000? 25.000? A lijepo vas je majka vaspitala… jurišali ste na Vukovar, na 1800 branitelja sa snagama koje su bile dvadeserostruko veće i snažnije.  Dakle, 15-20 srbskih neprikosnovenih junaka, svetosavskih junačina, na jednog Vukovarskog branitelja!

Pa koliko vas srba ima uopće u srbiji!? E ja ću vam reći… Do prosinca 1991 vas je bilo 18.000-20.000 MANJE nego na posljednjem popisu stanovništva. No nemojmo se zanositi. Pametnom je dosta jednom, a budala dođe po šamar svaki puta, jer silu samo razumije!  Baš me zanima kakvi će traktori biti u sljedećem sukobu!? A mislim da su proizvedeni, odavno. No nije fora kupovati velike moderne traktore sa klima uređajima. Fora je voziti ruske traktore-e to je taj đir koji volite!

Ali isto kako se s vremena na vrijeme trebaju reinstalirati Windowsi, tako će i vama, vaši stručnjaci, „vaši prvosveštenici – duhovni vodiči u pakao“ SPC, MEMORANDUM i SANU 2  te povjesničari koji su inače lakrdijaši na teškim halucinantnim drogama napraviti krila, jer jedan nebeski narod to i zaslužuje…da leta po tuđem dvorištu i vascelom srbskom eteru! Dok ga ne zaustavi  „kamen iz praćke…“Ali da razjasnimo nešto…1991 vas je zaustavilo 1800 bojovnika,vrlo slabo naoružanih,uglavnom pješačkim naoružanjem i nešto protivoklopnog naoružanja…Idući puta vas čeka ISTO toliko bojovnika DO ZUBA naoružanih sa logistikom koju čini 10.000 ljudi koji rade samo za njih!

Dobro došli na buduće bojište koje se zove Hrvatska. Ne ćemo spominjati pod kojim brojem če se voditi taj sljedeći upad. Ali bar svojim Teletubisima kažite onda,da nije u pitanju “vojna vežba”!

Uostalom znate kako će završiti!

4 Comments on O Specijalnom ratu protiv Hrvata 2.!

  1. vinko dvornik // 17/08/2015 at 05:36 //

    Striceće u pravu si !!!

  2. Milan Boban // 16/03/2018 at 19:23 //

    Bekstvo u Čile i Madrid
    E. B. 17.06.2010. 00:02
    Komentara: 0

    48171_33
    Buenos Ajres, petak, 12. april, 1957, u 21.30, stan Predraga Grabovca Četrdeset osam sati posle atentata Grabovac je stigao da predahne i pozvao na oproštajnu večeru zagrebački trojac iz službe, ali dolaze samo pukovnik Đuro Milić Šiljo i Dalibor Jakaša.

    Dane u Madridu Ante Pavelić je provodio sa suprugom Marom
    Dane u Madridu Ante Pavelić je provodio sa suprugom Marom
    Od njih saznaje da je Petar Rak koji je trebalo da vrati onih 15.000 dolara iz crnog fonda beogradske službe odleteo svojima u Čile. U nespokoj ga baca Boško Vidaković, koji će uskoro zvati i opet pitati: je li mu zakazao sastanak s nemarnim Pedrom Sardeličem?

    Petar je suptilnom varkom podvalio srpskoj službi, Bošku i naročito njemu. Drsko je siguran kako ga ne sme prijaviti Šilji i Maljčiku zbog pronevere, jer bi oni tako saznali da je sarađivao i s Beogradom. Grabovac shvata da će sam morati da podmiri onih 15.000 dolara!

    Buenos Ajres, utorak, 16. april, 1957.

    Jugoslovenski ambasador Slavoljub Petrović je u San Martinu, palati Ministarstva spoljnih poslova i vere, uručio argentinskom šefu diplomatije Alfonsu de Lafererunotu notu kojom vlada FNRJ zahteva hapšenje i izručenje Jugoslaviji zločinca dr Ante Pavelića…

    Istovremeno, do Pavelića dolazi dojava da mu se sprema hapšenje i da je Uredba o pritvaranju potpisana i on se već 18. aprila iz porodične kuće u Lomas de Palomaru seli u kuću koju mu ustupa doktor Stjepan Hefer, u širem centru Buenos Ajresa. Sredinom jula krenuo je u novo bekstvo, ovaj put u Santjago de Čile, iz koga će se posle četiri meseca uputiti u Španiju u koju će ući sa italijanskim pasošem i odazivajući se na ime Mario Galjani. Nastaniće se u Madridu.

    Posle neuspeha u Argentini i nakon što se saznalo da se Pavelić stacionirao u Madridu, zagrebački odeljak jugoslovenske tajne službe pokušaće da dovrši započeti posao, a zadatka se opet prihvatio pukovnik Đuro Milić Šiljo.

    On je iz tri izvora saznao o poglavnikovom egzilu u Španiji, a kada je o tome izvestio Ivana Stevu Krajačića, ovaj mu je kratko rekao:

    „Skokni u Madrid i ispitaj šta se zbiva s Antom Pavelićem. Prvih dana samo istražuj. Bićemo u vezi, a zavisno od okolnosti, dogovorićemo se šta nam je najbolje preduzeti.“

    I dok se on spremao da na put krene kao Miroslav Petrović, činovnik zaposlen u Jugoslovenskoj trgovačkoj komori, u Madridu je bolest radila ono što agenti nisu mogli.

    Madrid, petak, 16. oktobar, 1959.

    Posle napada žuči Pavelić je prevezen u Nemačku kliniku gde će ga pod svoje okrilje primiti nemački profesor Rudolf Sajc, koji je tokom Trećeg rajha bio lični lekar Hermana Geringa.

    Aerodrom u Zagrebu, nedelja, 19. oktobar, 1959.

    U svoju drugu potragu za Antom Pavelićem pukovnik Đuro Milić krenuće kao Miroslav Petrović, predstavnik jugoslovenske trgovačke komore. Za džokera je izabrao trgovca Aleksandra Hajduku, koji je uspostavljao prve uvozno-izvozne veze sa Špancima. Radiće kao prevodilac Aleksandru Hajduki, a, zapravo, tragaće za najboljim načinom kako da se Operacija Pavelić privede kraju.

    Na poslednjem dogovoru sa Krajačićem zaključili su da ne postoji ni miligram izgleda za otmicu Pavelića u policijski kontrolisanoj državi kakva je tada bila Španija. Složili su se da je jedino rešenje – ubiti ga. Ali kako?

    Madrid, kraj oktobra i početak novembra 1959.

    Pukovnik Đuro Pavelić Šiljo saznaje da je Pavelić upisan u knjigu pregleda kod profesora Rudolfa Sajca za ponedeljak, 16. novembar, u 8.45. Zaključio je kako će biti najmanje opasno da tog dana završi igru s poglavnikom. Procenio je da mu je najizglednije da ga napadne nakon pregleda. Na izlazu, u gužvi, ubošće ga u leđa šiljatim vrhom kišobrana natopljenim otrovom. Ne uspe li da mu se približi – ako se Pavelić bude kretao u gustom okruženju čuvara i rodbine – u planu B pukovnik je zacrtao da će ga ustreliti ispred kuće. Iznajmljenim kolima odjuriće u ulicu Narvaez da stigne pre vozila s Pavelićem i njegovom svitom i sačekaće ga zaklonjen iza kioska. Već je na pijaci buva, Mercado de las pulgas, u Rastru, od švercera kupio kolt.

    Duvao je suv, zagušljiv vetar kad se Šiljo u 8,25 iskrcao pred Nemačkom klinikom. Deset minuta potom Ante Pavelić se s naporom izvukao iz taksija. Pratili su ga žena, kćerka i fratar.

    U 10,25 iz klinike su sumorno izašle Mara i Višnja Pavelić, a za njima i fra Branko Marić, ali bez poglavnika. Pukovnik im se prikrao dok su išli prema taksi stanici. Iz njihovih isprepadanih i isprekidanih rečenica razaznao je da je profesor Rudolf Sajc zadržao pacijenta jer je usred pregleda iznenada doživeo napad žuči i zato će ga još danas posle podne operisati.

    Šiljo se ukočio. Činilo mu se kao da su ga gurnuli niza stepenice. Spopali su ga grčevi u želucu, a Madrid mu je u pomračenju zamirisao na bedu, čemer i neuspeh.

    Kraj u sutrašnjem broju

  3. Milan Boban // 16/03/2018 at 22:24 //

    ČETIRIGODIŠNJI ZIMSKI SAN MAKSA LUBURIĆA, GENERALA DRINJANINA…
    http://otporas.com/cetirigodisnji-zimski-san-vjekoslava-maksa-luburica/

  4. Milan Boban // 17/03/2018 at 00:42 //

    Još o Poglavniku ali sa srpskog portala BLIC…
    http://otporas.com/srpski-portal-blic-o-poglavniku-17-lipnja-2010/

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: