Novo!

Opraštaš li Ivane, Tomislave, Pero, Mato?

 

Naša politika je graditelj Hrvatske i to na način, jer dovoljno pametni nisu nešto započeti sam. Zato nam tako i ide, jer strancima dozvoljavamo da nam reda čine po dvorištu. No zato vjerujem u graditelje branitelje, domoljube, žene, djecu, i muškarce, Hrvate i Hrvatice. Mi smo narod koji od prapočetaka postoji na ovom svijetu, na Hrvatskom tlu, tu smo, tu se naša povijest pisala, bitke najkrvavije su se vodile. Mnoštvo knjiga je ispisano i sačuvano u Franjevačkim samostanima, o povijesti našoj. Mnoštvo knjiga je napisano o ljubavi, patnji, pročišćenju.

Dragovoljac kao simbol stradalništva, i patnje, masovnih pogibelji, klanja, ubijanja, i nadalje je sam, kao što je bio, jer nitko osim njega nije osjetio, što znači ratna i poratna pogibelj. Neka ne shvati nitko krivo. 10-15-20 dragovoljaca dnevno koji umiru i čine suicid, je strašan broj. Neka kaže tko što hoće, to nije dobro niti u redu. Institucije šute. One rade svoj posao, koji nije uvijek po standardima zdravstvene zajednice. Naime šute stalno, i ne reagiraju.

To se ne zaboravlja nipošto, a oprašta još manje. Ako su mali narodi osuđeni na propast, kao Hrvatski, jer imamo tek 4.500.000 Hrvata. Što je onda sa manjima od nas. Što je sa plemenima u prašumama? Netko će kazati…ma nisu bitni. Tko to kaže, ne razlikuje se od četnika. Računica sama govori!

  1. Kod nas je 100.000 mrtvih na 4.500.000 ljudi a to je 2,22% ukupnog stanovništva.
  2. Taj postotak (2,22%) na 320.000.000 koliko ima USA ( Sjedinjene Američke Države) stanovnika iznosi 7.500.000. Jer je logično da 1% od 320.000.000 iznosi 3.200.000 ( tri milijuna dvjesto tisuća stanovnika).
  3. Znači 2,22 je 7.500.000 umrlih i ubijenih branitelja u USA. Nevjerovatno zar ne?
  4. Osim toga svi oni koji, sudjelovali u borbama, su danas na osuđeničkim klupama. Vidljivo u mediju ili pod teškom sumnjom što je ponekad teže već prava utemeljena tužba.
  5. Ne bi me stoga čudilo, da i pokojne branitelje, danas more sa sudovima i svime drugim.

Takva remek djela bi nam trebala biti naputci, štiva za budućnost, prave domoljubne knjige, koje će nas voditi dalje i dalje. Pored Biblije, koja bi trebala biti na prvom mjestu svakoj Katoličkoj obitelji, svaka sljedeća bi trebala biti navedenog karaktera. Mislim da našem narodu nisu potrebni pisci, stranci, koji promiču nešto što je i njegovom (piščevom) narodu nametnuto pod “normalno”(nenormalno), pa su od silnog pritiska, išli linijom manjeg odpora kod sebe, predali se i počeli promicati nešto o čemu ne žele svjedočiti niti gledati kraj, ma kakav bio. Što bi rekao moj otac?: ”A Ivane moj…hoćeš li još opraštati nepoznatim ljudima, koji su ti zlo nanijeli, tebi i cijelom tvom prezimenu?”- Neću ćaća, nisam i neću više nikada! A Ivane…nećeš ni početi opraštati, jer Bog oprašta, a pravi Hrvat nikada!”-za mene je to završena priča.

Ad acta.

Odgovori

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: