Novo!

Osvrt na pogibiju Blage Zadre, iz pera čovjeka, koji je čekao na proboj.

Današnji dan je najtužniji dan u novijoj povijesti Hrvatske. Na današnji dan je poginuo Heroj Vukovara Blago Zadro. Prema nekakvim informacijama je ubijen sa leđa, u akciji kod pruge. Hitac u njegova leđa, je hitac svakom Dragovljcu i Branitelju-Domoljubu. Mučnina koja se osjeća, dok pišem ovaj tekst, i bijeda zbog samog čina je neviđena. Taj izdajnički čin je bio među posljednjima u Vukovaru, jer je tim činom obrana, posustala, a to je ujedno znak koliki je Heroj i Bojovnik bio Blago Zadro. Svaka daljnja usporedba ne postoji. Jer takav se čovjek samo jednom rađa. Ako bi ga već trebali uspoređivati sa nekakvim hrvatskim Bojovnikom, to bi bio Jure Francetić.

Sve što se događalo za vrijeme njegova života i bitke za Vukovar, jeste strahovita borba, za goli opstanak. Izdani su Vukovarci i Blago Zadro te svi Heroji sa Trpinjske ceste, i Vukovara, a to jeste djelo tadašnjeg vodstva HDZ-a i Franje Tuđmana, Manolića i Perkovića, jer postoje snimke koje govore u prilog tome da se predsjednik Franjo Tuđman pravio nagluh i da nije htio niti ustati na vapaje Mile Dedakovića Jastreba, kao i zahtjeve za ispomoć za svježim snagama Heroja sa Trpinjske ceste.

Svi pokušaji da se dođe do Vukovara, kroz 4 proboja, i 13 primirja koliko je doživljeno tijekom akcija, od opsade Vukovara do konačnog pada su bili neuspjeli. Jer naime postoje svjedočanstva, da su svi konvoji sa municijom i opremom, i protuoklopnim oružjem i sanitetskim materijalom, stali u Đakovu i nikada nisu došli do Vukovara, jer su upućeni u Hercegovinu…mogli su naime, otići bilo gdje. Sudbina Vukovara je bila zapečaćena. Iako sam glasao 1989-1990 za HDZ, od toga dana nisam niti u jednoj stranci. Pa ni u ribičkoj udruzi. Iako sam ribič. Ne sudim nikome…to je moj osobni stav. Nakon poražavajućih iskustava.

Za Vukovar je time podpisana kazna, padanja u ruke srbočetničkih snaga. A nakon toga dolaze masakriranja, logori, mučka ubojstva, protjerivanje iz grada Heroja. Ostale su samo obljetnice, kojih se sa tugom sjećamo, jer po nekakvim šuškanjima, da je se izašlo iz Vukovara, i da je Blago Zadro živ, mislim da bi slika Hrvatske, bila sasvim drugčija, i da bi se respektiralo Bojovnike iz čitave Hrvatske, i da bi se znalo tko je gazda u dvorištu. Pa i Leh Valensa je bio električar, pa je Poljska procvala njegovim dolaskom na vlast. Zar za čast, poštenje, i srce ratnika, treba nekakva škola i obrazovanje? Nemaju niti tu respekta.

Link:

Zašto na vojna učilišta ne idu predavati Heroji Domovinskog rata?

Zašto je ovakav Križ na nama Hrvatima je potpuno nejasno, no ono što ja osjećam da je ispravno jeste, da je sve počelo odkada je papa Lav X. dao Hrvatskoj godine 1519. pismo banu Petru Berislaviću te je proglasio Hrvatsku predziđem kršćanstva. Dokument se zove Antemurale Christianitatis (“predziđe kršćanstva“).

I što danas očekivati, osim suza u oku i boli zbog gubitka velikana Hrvatske? Evo sada i danas imamo druge velikane ali velikane , ako se to može nazvati “velikanom” jer se radi o veleizdajnicima, koji su prodali svoje suborce, i plemenitu zamisao o ujedinjenju hrvatskih Branitelja. Da ne nabrajam dalje, navest ću samo par “velikih imena”: Fred M., Nađ, Glavašević, Josip K. i Đuro G. Uz njih bi spomenio J.V.Kosor…Svima njima je kapnulo, onako kako su htjeli. Pa su izdali druge, jer vide sebe drugčijima i vrijednijima od ostalih. Postoji jedna riječ koja opisuje, ovakve ljude, a ta riječ je “prodana duša”.

Pitam se, jednu stvar…kako to da nama malim, poštenim Domoljubima i Dragovoljcima to nije palo napamet, činiti kao što su oni činili?

 

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: