Novo!

Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine!

Vijest koja je polomila koplja MORH-u. Nakon tog dana ništa nije bilo isto, niti će se vratiti na ono što je bilo!

Budući da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća koju nam je hrvatski narod ukazao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo izvršili ne samo uspješno nego i časno.

  1. S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?!
  2. Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.

  3. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi, generali i ratni zapovjednici, borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

  4. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizma ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikoga razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu! Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da ju dovodi u pitanje ili da se igra njezinom sudbinom! To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom, i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.

  5. U tom sklopu – a zbog spekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u vezi s preustrojem Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji su to omogućili, a što je kapital koji nitko kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode ne bi smio olako zenamariti.

  6. Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.

Potpisnici: stožerni general u mirovini Janko Bobetko, admiral Davor Domazet Lošo, general pukovnik Ivan Čermak, general pukovnik u mirovini Ivan Basarac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Mirko Norac, general bojnik Miljenko Filipović, general bojnik u mirovini Ivan Korade i general bojnik u mirovini Nojko Marinović.

Izvor: Dnevno.hr

3 Comments on Otvoreno pismo dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine!

  1. Zaista idem u Knin i na koncerte Thompsona jer zaista se osječa naboj Domoljublja a i naše MLADOTI NAŠIH NASLJEDNIKA. Ail na žalost jučer mi je prijatelj sa prvih linija obrane gledao snimke i prijenose iz Knina i Slunj i u toj boli koju su mu nanjeli izdajice i pljačkaši koji dijeluju na našem području u Krvlju obranjeno Hrvatskoj Državi on je ostao bez ikakovih primanja a časno je branio Hrvatsku a neko si je te zasluge prisvojio a to su nam sada največi neprijatelji koji su nas napadali uvukli su se u naše redove uzeli velike činove i velike mirovine a bili su največi zločinci protiv kojih smo se borili . Gledajuči snimke od jada i velike žalosti moje je prijatelj jučer napravio suicid. ZAR VAM TO NIŠTA NE GOVORI VEČ TOLIKO GODINA. Osjetit će ponovno Snagu i polet koji nikome nije dohvatljiv kada i pokosimo jer nam pljačkaju i stvaraju najpodmukliji rat kojeg trebamo istrjebiti i do najzadnjeg Korjena u Hrvatskoj. Mom prijatelju vječna Slava i velika Hvala. Amen.

  2. Ivan Čavrak // 07/08/2017 at 10:10 AM //

    Ja sam politički centralno orjentiran sa strogim poštivanje nacionalnog identiteta, pa bi mnogi rekli da sam desne provenijencije. Moj prijatelj s kojim sam mnoge dane i noći u borbi za Lijepu Našu proveo i kome mogu slobodno reći kao Thompson u pjesmi “Reci brate moj”, je od mene odmaknut strogo u desno, još više. To ne priječi da smo braća po oružju. Ja mu kažem (poneki put u šali) da je on Ustaša. Ne ljuti se, samo mi odgovori da nije, da je on hrvatski borac isto kao i ja, jer Ustaše su rat izgubili a mi smo ovaj naš sveti Domovinski rat dobili.
    Stoga treba strogo razlikovati poklić “Za Dom i Poglavnika – Spremni” iz 1941. i “Za Dom – Spremni” iz 1991.
    Zbog toga je pismo i obraćanje javnosti generala iz 2000. i danas značajno, isto onoliko koliko je bilo značajno 1991. uzeti pušku u ruke i stati u stroj Garde hrvatske.
    Znam da političke tenzije i ljudski osjećaji trebaju vremena za “stabiliziranje” pa će tako jednoga dana biti i “podnošljivost” Republike Srbije u Europskoj uniji, no o nama ovisi kako i koliko ćemo unutar Lijepe Naše smoći snage izdići se iznad unutarnjih podjela i nesnošljivosti.
    Jer 1991. je u rovovima bila samo jedna vrsta ljudi: domoljubi, neovisno na vjersku (muslimani, pravoslavci, katolici… ateisti) opredjeljenost i bez obzira na nacionalnu pripadnost. Svakog 5. kolovoza odem na Gradsko groblje i na pločama pročitam onih 300tinjak imena koji su pali za danas slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku.I svakog 5. kolovoza tamo nalazim hrvatska, srpska, talijanska, albanska, češka, muslimanska, rusinska….itd. prezimena. Tek toliko da se zna tko je dao život za Lijepu Našu.
    Stoga nemojmo to bogatstvo prokockati. U tom pravcu je i ova objava pisma naših generala iz 2000. i danas aktualna.

  3. Zaista ne shvaćam naše branitelje koji su još 90 g. stvarali Hrvatsku Policiju mijenjali Šahovnice skidali Zvijezde petokrake sa kapa Milicije stvarali Hrvatsku Policiju odlazili ravno u pakao rata na sva krizna područja Hrvatske bez i jednog pitanja kojoj stranci pripadaš ,koje si nacije, vjere itd. ali na prvim linijama obrane zaista smo se zvali i čuli preko motorola Ujo i Čedo. I GDJE JE TU PROBLEM ZAR HRVATSKI NAROD NE ZNA SVOJU POVIJEST nakon tisuću godina svoje povijesti i Domoljublja još pojedine usijane glave mijenjaju povijest prisvajaju si zasluge Hrvatskih Branitelja Istinitih sa prvih linija obrane koje je vodila Milost Majke Božje Milost i Snaga nedohvatljiva za um čovjećanstva. Sa Krunicom oko vrata pobijedili smo četvrtu silu u Svijetu po naoružanju i snagi tako da to ni Svijet nije mogao odgonetnuti a nikada ni neće. Takov polet za tisutulječnimim snom Hrvata toliko izgubljenih života nedužnog naroda Izdajice ,pljačkaši ,koji su se uvukli u naše redove i sada su na najvišim položajima politike i vlasti opljačkali su m narod pokrali i uništili sve tvornice ,ljepu Slavoniju našu žitnicu , uvukli se u Dalmaciju i Istru na naše najljepše More , počeli rasprodavati šume ,vode svo Hrvatsko Bogatstvo Bogom dato. No ovaj život je samo prolazan i svatko če odgovarati za sva svoja zlodjela koja je poćinio drugom čovijeku i drugom narodu ni sam nezna kakova če to bol i kazna biti, no Bog več i na Zemlji polagano sudi svim zlotvorima i pogađa tamo gdje su najbolniji i nikakovo bogatstvo m neče moči pomoći. Amen.

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: