Novo!

Par riječi o grupi Majke i Bare Goranu, pjevaču grupe…

RnR je kipio u Vinkovcima krajem 80-ih i početkom 1991. Mislim da sam posljednji koncert sa Majkama odsvirao u klubu Jabuka, na otvorenom. Ponijeli smo svu opremu koju smo svojedobno kupili, od zarade sa koncerata. Kada se je dogodio Krvavi Uskrs, nazvao sam brata Željka da dođe po mene u Zagreb, jer sam shvatio, da je veliki i krvavi rat započeo od strane Srba i domaćih četnika. Nisam požalio niti jedan trenutak jer mi je zvanje bilo u civilnom svijetu-medicinski tehničar, te sam naoružan znanjem i oružjem krenuo u rat. Odoru sam dobio u Vinteksu (tvornici deka i pokrivača) kao i oružje, litvanski kalašnjikov. Što je stariji, Goran snima sve više. Upitno je jedino to što se gitaristi mijenjaju. Djeluju kao loši zamjenici, jer Duspara Ivica i Dujmić Ivan-Duja (moja malenkost) su očito nezamjenjivi, a svirali su na epohalnom albumu Razum i Bezumlje. Bare pati za postavom Majki iz 1990…nikada je nije uspio povratiti. Duspara je otišao u hram Hare Krsna, ja sam otišao u ZNG i pakao rata. Dvojac koji je razvaljivao sa gitarama je prestao postojati (Duspara-Duja) Kruno i Zoki su dostojno zamijenili njih dvojicu, i nije mi jasno zašto ne sviraju u sadašnjoj postavi. Ovo nema veze sa Majkama niti u snu. Ovo je nekakva nova fuzija vrlo mlaka.

Osobno da mi Bare Goran ponudi 100.000 kuna za jedan koncert, kao gitaristi, ne bih pristao. Bare počinje shvaćati da sve što je proživio nije igra. Jedina pozitivna stvar na albumu je naziv pjesme: To nije igra. Previše se je mladih navuklo na heroin jer im je Bare Goran pružao sliku umjetnika koji sve može i radi kako hoće. Više desetaka mladih vinkovčana je umrlo od overdoza ili je pak popucalo po šavu, i to naravno u Vinkovcima. Dalje ne trebam ići. Dovoljno je samo zaviriti u društvo koje se je skupljalo tih predratnih godina u Vinkovcima. Mnogih više nema, ali ne zbog toga jer su odselili u drugi grad, već zato što su posljednje počivalište pronašli u Kačićevoj ulici (groblje). Među njima je i Baretova supruga pokojna Mirjana. Sretno Bare, ma gdje si krenuo…ne će ti biti lako oprati obraz zbog onih kojima si pružio najlošiju moguću sliku RnR umjetnika i čovjeka…Nadam se da će te svi doživjeti onako kako trebaju-ovisnikom o heroinu, a nikako kao stvaratelja, i lidera grupe Majke. Živjeti više od 30 godina kao ovisnik o heroinu, je doista šokantno, no međutim, sva lica iz Vinkovaca koji su umrli prije rata, govore sami po sebi, tko je bio dao kobni logaritam, i model ponašanja. Sramotno zar ne?

Oglasi

1 Comment on Par riječi o grupi Majke i Bare Goranu, pjevaču grupe…

  1. G. Vuskic // 01/10/2019 at 18:39 // Odgovori

    PISMO BRUNE BUŠIĆA MARIJANU GABELICI od 30 listopada 1976.
    Pismo se nalazi ispod priloženih slika

    GROBLJE “PERE-LACHAISE”: SLIKA SA SPROVODA BRUNE BUŠIĆA PONEDJELJAK 22 LISTOPADA 1978.

    bušić-spr[1]

    JOŠ IZ POVIJESTI HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE.

    GROBLJE PERE-LACHAISE – SLIKA NA GROBU BRUNE BUŠIĆA: MAJKA I MILE BOBAN, BOŽIĆ 1985.

    Paris: Groblje Pere-Lachaise – Na grobu Brune Bušić Božićnih dana 1985. Mile Boban iz Texas-a i Mitko Vesilovski iz Australije.

    Bog! drago moj Miro,

    Ova priložena slika je na grobu Brune Bušića: Mile Boban i Matko Vesilovski. Tebe bih, dragi prijatelju Miro zamolio ako znaš tko nas je slikao i kako je došlo da je baš tih dana u Parizu bio i naš prijatelj Mitko Vesilovski. Znam da je tih dana u Parizu bio Dinko Dedić i sada pok. Ante Šuto, jer smo se sastali kod mene u stanu gdje sam za božićne dane 1985. iznajmio stan u Parizu. To mi javi, ako znaš.

    Iskreni poZDravi tebi, tvojoj cijenjenoj obitelji i svim tvojima.

    Bog! Mile Boban i obitelj.

    Jedno pismo Brune Bušića: koje se nalazi u pismima Hrvatskog Tjednika iz Australije
    Pariz, 30. listopada 1976.

    Dragi Marijane,

    pišem ti u žurbi. Hitno je. U vezi Kušana i NH potpuno si pogriješio. Zbog toga taktiziranja, potpuno nepotrebnoga i suvišnoga, Zvonko i drugovi mu izgubili su na moralnom prestižu, a Kušan [Jakša] je dobio. On sada izgleda objektivan, nepristran, jedini koji zna što valja, a što ne valja, jedini pravednik i mučenik u ovome emigrantskom svijetu luđaka i kretena. Trebao si postupiti prema dogovoru. Iz Kanade i Amerike stižu pisma u Njemačku u kojima se tvrdi da si se slizao s NH i podredio joj se. Znam da to nije istina, ali i ti trebaš znati da ova pisma pišu potpuno dobronamjerni ljudi, do kraja nesebični i pošteni.

    Hrvatski narod ima jedino uporište i jedinu snagu u moralnim načelima. Sve drugo je protiv nas.

    Kad su u pitanju moralna načela onda nam se svako taktiziranje vraća kao bumerang i može biti fatalno. Zvonko je u svoju akciju išao s najdubljim moralnim načelima i s najvećom ozbiljnošću. Kušan je upravo to htio pokopati. Njegov nemoralni stav je doveo do toga da je i sam uvidio da će on osobno biti pokopan. Nepoštivajući dogovor, ti si mu omogućio da izađe kao moralni pobjednik i da svojim prljavštinama nastavi ponovno i to ojačan. Zvonko nije završio kao Bugojanci, Prpić i Matičević i drugi i on je trebao progovoriti i u njihovo ime. Pišeš mi “trebamo biti lukavi i iskoristiti svakoga”. Dođavola, o kakvoj se ovdje lukavosti radi???!!! Kušan nije imao drugog izbora nego da okrene ploču, a Zvonkovom šutnjom i priznavanjem neistine kao istine još je ispao kao moralni pobjednik. U obrani svoga postupka navodiš i pismo koje si mi nekada uputio u London. To je to! Ja uopće kod njega ne bih napisao ni slova, niti s njim surađivao na bilo koji način da nije dopustio objavljivanje moje kritike njegova pisanja o Bugojnu i Velebitu. Tek kad bi objavio Zvonkino pismo, onda bi se moglo s njim surađivati.

    Ista je stvar s Marunom (Boris, mo. Otporaš). Ja sam s njim prijatelj i uvjeren sam da je pošten čovjek. Uključivanje njega u Odbor ipak čitavoj stvari donosi veliku štetu bez obzira koliko on radio i bio osobno koristan. On se ničim nije ogradio od Kušanova pisanja o Bugojnu, Velebitu, pa ni o ovoj zadnjoj stvari. Njegova nazočnost u Odboru i njegov supotpis (kao urednika) s Kušanovim bljuvotinama i podvalama dvije su nespojive stvari. Reci mu da je to moj stav. Vidjet ćeš, njegovu nazočnost u Odboru Kušan će iskoristiti za svoje osobne svrhe.

    Neophodno je da Zvonko izrazi svoju zahvalnost hrvatskom tisku (svakako spomenuti dr. Krnjevića), hrvatskoj javnosti (naročito tzv. malim ljudima), te da onda pristojno, bez ikakva povišenog tona i jetkosti izrazi svoje čuđenje nad pisanjem NH. Treba naglasiti svoje neshvaćanje zašto je NH gotovo u potpunosti preuzela, pa i još više proširila negativno, neprijateljsko, zlobno i podvaljivačko pisanje Washington Stara i Washington Posta. Od okupatorskog i kvislinškog tiska u Jugoslaviji to je učinio jedino NIN i to u daleko manjoj mjeri nego NH. Na poleđini letka Odbora isto tako treba izdati svoje priopćenje u vezi toga i ostalih stvari. Zaista od javnosti kriti da za obranu utamničenika HNV nije ne samo ništa pridonijelo iz svoga vlastitog fonda, nego da je još zadržalo novac koji je uplaćen u tu svrhu? Treba narodu položiti račune. Nikakve zakulisne igre ne dolaze u obzir. Što se tiče pravilnog i masovnog obavještavanja javnosti i tu si pogriješio. NH ima sada nakladu oko 6.000. Svaki letak koji dođe iz Amerike ja mogu u Njemačkoj umnožiti i razdijeliti u 10.000 [primjeraka]. Imam ljude i u Australiji koji će ga rasturiti u još većoj količini. U kojekakvom taktiziranju mi možemo samo izgubiti i hrvatsku javnost prepustiti kojekakvim manipulacijama. U odgovoru Kušanu svakako diskretno spomenuti Bugojno i Velebit, i napomenuti da se mrtvi hrvatski borci nisu mogli braniti i da će u hrvatskoj borbi i ubuduće biti mrtvih junaka te da je stoga živima obveza, moralna i nacionalna dužnost da govore istinu i samo istinu. Prije dva tjedna ovdje u Parizu Kušan je držao nekakvo bezvezno predavanje. O čitavom pothvatu nije rekao ništa lijepo, ali nije ni napadao, nego je rekao da je još uvijek preuranjeno bilo što reći ([.] !!!). Poslije predavanja (neslužbeno, ali u istom krugu ljudi) ponovio je i to u još gorem obliku sve one bljuvotine iz NH. Ljudi su povjerovali, pa su mene u čudu pitali kako su Zvonko i ostali mogli tako diletantski nastupiti i osramotiti nas pred svijetom. Naravno, pobjesnio sam, pa sam im savjetovao da engleski tekst dadu na čitanje jednom engleskom katoličkom svećeniku, koji zna hrvatski i veliki je prijatelj Hrvata. Oni su me poslušali. Nakon pozornog čitanja ovaj svećenik je rekao da na prvoj stranici letka ima 15 grešaka, da na drugoj stranici ima znatno manje, da su u čitavom tekstu teško razumljive dvije rečenice, ali da je tekst inače jasan. Iako se i u hrvatskom tekstu može naći 20 grešaka, Zvonko ipak nije ovaj propust smio napraviti, iako je on beznačajan, tim vise što većina američkog tiska nije taj propust ni spomenula. Ovaj engleski svećenik zgražao se i čudio nad Kušanovim pisanjem. Kaže da mu nije jasno zašto je napisao sve te neistine.

    Svakako usporediti pisanje WP, WS, NIN-a i NH.

    Osvrnuti se i na Pavlinićevo radovanje da će biti puno kažnjeni i da imaju sada mnogo osobniju brigu da se brane pred sudom. Sad je vrijeme da se razgalite svi ti lešinari. Maruni očitati bukvicu zbog solidariziranja s Kušanovim bljuvotinama. Pošalji mi njegovu adresu. On mi je obećao pisati i poslati neke stvari, pa je prevario. Pitanja i odgovore sredit ću u dogovoru s ovim ljudima ovdje. Zasada jedino ovo, jer je ovo najhitnije. Ljudi su zbunjeni. Oprosti na riječima. Bolje da ti kažem sve otvoreno, nego da uvijam i zavijam diplomatski. Znam da ti je teško, ali treba izdržati. Ovaj engleski svećenik bi bio voljan pomoći. Ako nešto treba samo javi.
    Tebe i sve druge srdačno pozdravlja
    Bruno

    P. S. Oni ispravci su izvrsni. Bit će uskoro tiskan i razaslan. U Australiji se pripremaju demonstracije. Ponovno ti govorim da si s Marunom napravio veliku pogrešku. One bljuvotine u NH (na koje se i Hrvoje Vukelić zgraža, iako je veći pacifist od bilo kojeg poznatog pacifiste) napisao je Kušan, ali to je urednički (nepotpisani) članak za koji odgovaraju svi urednici, pa i Maruna. Maruna se niti jednom javnom riječju nije ogradio od toga, a ti ga uzimaš u Odbor. To je nespojivo. Ne možemo mi više dijeliti moral na javni i privatni. Maruna treba učiniti ono što mu savjest nalaže. Ako je pošten i dobronamjeran čovjek, onda je on mogao pomoći, a da u Odbor ne ulazi. Ponovno ti ponavljam: mi imamo jedino moralna uporišta i ništa drugo.Svako poigravanje, taktiziranje i “lukavost” s moralnim načelima mora biti štetno i štoviše fatalno. O tome imamo i previše povijesnih pouka. Takvo taktiziranje ljude zbunjuje i demoralizira. Ako se Maruna od toga javno ne ogradi u NH, to će ostati zapisano kao jedan njegov nemoralni, antihrvatski i antislobodarski čin. To mu reci. Uostalom pokaži mu ovaj list.

    Prepisao Otporaš.

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: