Novo!

Par riječi o knjizi Ivana Dujmića “Magistrala mržnje”!

Otprilike negdje u ovo vrijeme, točnije prije dvije godine, dobio sam uruke materijale pod nazivom „Dnevnik jednog Unuka“, autora Ivana Dujmića. Tada sam dobrano promišljao uzeti ga u rad ili ne. Na koncu je prevagnula činjenica kako su mnogo iskusnije i poznatije osobe; pisci, režiseri, glumci već odavno progovarali o sličnome, ako ne bar o istome te to prezentirali javnosti, kako kroz pisanu riječ, tako kroz film ili glumu, a napose sve potkrijepljeno dokazima iz arhivskih građa koja nažalost još uvijek nije sveobuhvatno dostupna kako hrvatskim vlastima, tako niti običnom puku. Očito je da tamo nekome, a tu mislim isključivo na vlasti Republike Srbije, nije u interesu da otuđena arhivska građa prilikom agresije na Republiku Hrvatsku, bude vračena. Tu se nameće niz pitanja; zašto, zbog čega, zbog koga i druga neizgovorena pitanja?! Sada, dvadeset tri godine nakon Domovinskog rata postaje sve jasnije zašto je to tako. Imati tuđu arhivsku građu, a ne vratiti je u matičnu zemlju iz koje je otuđena ostavlja prostora za manipulaciju raznim brojkama, podatcima, ali i prikrivanjem vlastitih zločina svaljujući pri tome krivicu na onoga drugoga. Međutim, uvijek postoji netko željan istraživanja, analiziranja, promišljanja te to još potkrijepi dokazima iz svoje daljnje ili bliže okoline, a napose dokazom iz osobnog iskustva. Jedna od takvih osoba je i Ivan Dujmić, Hrvatski branitelj koji se na marginama istine, svjedočanstvima drugih, ali i osobnim, odvažio napraviti svojevrsni nastavak prvoj knjizi. Oduvijek buntovan s težnjom na istinu pred sebe je postavio mukotrpan zadatak; sprati ljagu s imena Hrvat. Kao i u prvoj knjizi, Ivan i u drugoj, koja nosi naziv MAGISTRALA MRŽNJE osvrće se na ukupnu problematiku odnosa Srba, kao nacionalne manjine u matičnoj državi Hrvatskoj, prema Hrvatskom puku te ukazuje na to koliko u biti ti isti Srbi ne žele prihvatiti državu Hrvatsku kao svoju domovinu. Isto tako, Ivan psihološki djeluje na svijest običnog puka stavljajući pred njega dokaze kako se još uvijek vode tihi ratovi protiv njegova naroda, a najviše protiv njegovih suboraca koji su u Domovinskom ratu zajedno s njime lili krv za samostalnu i suverenu državu Hrvatsku. Ivan, ne potpiruje nacionalnu mržnju, niti se može reči da spada u red neonacionalista iako mu mnogi pridodaju takvu titulu kao i autoru ovog pogovora, kojeg je stanoviti Radovan B. Milić, inače Srbin koji živi trenutno u Sloveniji prozvao Ustašom te zaprijetio smrću kako meni, tako mojoj djeci, odnosno cjelokupnoj porodici (dokazi postoje; javne objave na facebook profilu dotičnog, snimljene i spremljene zbog možebitnog sudskog spora) Prijetnje meni, mojoj porodici, shvatio sam doista doslovno jer analizom i uvidom u njegove objave na 5-6 facebook profila i stranica može se zaključiti kako je Radovan B. Milić jedan od onih koji se kao Srpski dobrovoljac borio diljem države Hrvatske tijekom domovinskog rata ubijajući nevino stanovništvo s čime se javno hvali. Pitam se; Čemu takve prijetnje meni kao uredniku Ivanove knjige “Dnevnik jednog unuka”, pitam se, čemu prijetnje autoru knjige!?? Zar se dospjelo do toga da mi u Hrvatskoj ne smijemo progovoriti o problematici koja je zadesila Hrvatski narod tijekom stoljeća. Zar trebamo živjeti u laži i od laži koje nam drugi skroje, koje nam drugi servira na stol ili pod nos. Ovdje ću citirati Srpskog književnika Dobricu Ćosića koji je ukazao na problematiku svog naroda; “Mi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” (Dobrica Ćosić, Deobe) Ili… „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.” (Dobrica Ćosić)

A autor knjige, “MAGISTRALA MRŽNJE”, Ivan Dujmić, ne želi da laže. On želi istinu da kaže kakva god okusa bila. Ne želi manipulirati podatcima već ih pomno istražuje, ne želi se stidjeti onoga što je, tko je i kome pripada. Ivan voli svoje, tuđe poštiva kao i potpisnik ovih redova.

Ivo Mijatović-Ico, književnik, Gradište

Izvor: Stric Ivan

1 Comment on Par riječi o knjizi Ivana Dujmića “Magistrala mržnje”!

  1. Milan Boban // 02/06/2018 at 21:02 //

    MAMA, JA SE UDAJEM ZA USTAŠU. KĆERI MOJA I USTAŠE SU LJUDI…
    http://otporas.com/mama-se-

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: