Novo!

Petar Rajkovačić

Petar

Rođen je i kršten 9. svibnja 1919. što znači da zapovjedništvo odžačke obrane preuzima s tek napunjenih 23 godine, dok posljednju bitku vodi u dane kada puni dvadesetšestu godinu. Kako to navodi Božo Vukoja bio je osoba izrazito upadljivog izgleda:«visok, mršav, malo većeg i povijenog nosa, mirna pogleda, tih i šutljiv.»Vojnu službu u vrijeme Kraljevine Jugoslavije Petar je trebao služiti u Mariboru, ali je nedugo nakon primanja u vojsku iz nje i otpušten kao nesposoban. Prema pričanjima govori se da je Petar imao jednu nogu kraću te je zbog toga vidno šepao.

Kao zapovjednik obrane svoga kraja Petar je bio vrlo odlučan i čvrst. Uveo je čeličnu stegu.Kako se saznaje prema vojsci je bio krut i bezobziran. Nije podnosio laž, kukavičko i podmuklo vladanje, neposlušnost i neodgovornost. «Neću» i «ne mogu» od svojih vojnika nije želio čuti. Vukoja za njega tvrdi da se neprijatelju na spomen Petrova imena ledila krv u žilama, da su zločinci gubili volju za svoj krvavi zanat.

O njegovu odnosu prema srpskom življu u zoni njegova zapovijedanja govori činjenica da je u Bijelim Barama, Rajkovačićevom rodnom mjestu živjelo pet srpskih obitelji koje su poštovale zakon tadašnje države, te im se do kraja rata ništa nije dogodilo. Petrova vojska međusobno se oslovljavala riječju «baja», vjerojatno zbog toga se kasnije Rajkovačića naziva Baja Petar Rajkovačić, a nakon rata se oslovljavanje s «baja» oštro kažnjavalo od nove partizansko-komunističke vlasti.

Kakva je Petrova sudbina nakon pada odžačkog kraja teško se može sa sigurnošću utvrditi. Postoji nekoliko različitih tumačenja o tome kako završava njegov životni i vojni put. Marko Babić prema kazivanju Marka Marića donosi da se Rajkovačić našao sa svojom vojskom koja je uspjela probiti obruč i stigla na Vučjak, u subotu 26. svibnja poslije podne. Tu se kraćim govorom oprostio od svojih bojovnika i krenuo u vučjačke šume. Ovo navodim jer se u različitoj literaturi prezime zapovjednika odžačke obrane Petra Rajkovačića navodi različito, poput: Rajkovac, Rajkovčić i sl.

«Tužnim pogledom pogledao je tamo okupljene svoje bojovnike. Podigao je ruku i drhtavim glasom rekao: Za Dom i Domovinu! Svi tamo nazočni su odgovorili: Spremni! … Tada se okrenuo na suprotnu stranu i krenuo, pa zastao, da još jednom pogleda svoje bojovnike, ali više nije imao riječi, nego je i Baja Petar zaplakao…»
Prema istom kazivanju nedugo nakon što je Petar otišao u šumu iz tog pravca čula su se tri pištoljska pucnja. Ovakav rasplet događaja djelomično bi podržao teoriju koju su kako Marčinko tvrdi plasirali partizani, a to je da je Petar prvo usmrtio djecu i ženu, a onda i sebe.

S druge pak strane 1958. se po cijeloj Posavini proširila priča da je neki musliman iz Odžaka prepoznao Petra Rajkovačića dok je boravio u Španjolskoj. «Prije nego je odlučio poći prijaviti ga policiji, gledao je Baju Petra od glave do pete, a dobro je poznavao čojka toga, a pogledao je i Baja njega i siguran je da ga je prepoznao, ali najednom se Baja Petar okrenuo te mu se iz vida izgubio u masi onog naroda.»

Vukoja također iznosi da se pouzdano nikako ne može odrediti što je bilo s Petrom nakon sloma obrane, zna se samo da je bio ranjen za vrijeme zrakoplovnih napada, a prema nekim saznanjima nakon toga je hodao na štakama, koje su prema nekim tvrdnjama kasnije i nađene, ali Petra Rajkovačića ni živa ni mrtva nitko nikada više nije vidio.Ovo Petrovo ranjavanje,ako se uistinu dogodilo moglo je značajno utjecati na moral i spremnost bojovnika na daljnju obranu. Što se tiče njegovog brata Ivana Rajkovačića tu je situacija koja se tiče zadnjih dana obrane i sloma otpora puno jasnija.

Izvor: Stjepan Marčetić

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: