Novo!

Pismo dida Vidurine suprotiva klateži (prvi dio)

djed

E zemljo patnička, šta si Bogu skrivila.  A Bože mi ‘prosti, znaš ća sam mislia, upire Did pogled u nebo, pravdajući se da ne krivi Njega za današnje stanje.

Kad se sitim, Bože dragi, suza krene, suza suzu goni.

Tuca did tako orase i odvaja jezgre za unuke svoje, a sve misli ‘oće li oni dočekati bolje dane, da žive k’o svoji na svome u zaista slobodnoj i cjelovitoj ‘Rvatskoj. Hoće li oni dočekati takvu ‘Rvatsku u kojoj će slobodno misliti i govoriti, a da im odma’ ne skoči za vrat koja zaostala yugokomunjara iz struktura moći (đava im sriću odnija)  kao što je to slučaj danas u ovoj kifli od ‘Rvatske il ovdi u otrgnutoj  zemljici Bosni a i ‘Ercegovini..

A jesmo i ono, Bože dragi, pomislili odma’ imamo Hrvatsku iako smo je teritorijalno imali na pola Antine, a i s obzirom na svijest ‘rvatsku koja je možda prava kod tretine naroda onda se čini da možemo biti sretni i Bogu zahvalni da i tak’u imamo.

Nije da ja nisam odma’ reka da se vara naš kardinal Kuharić kad ‘no na Trgu bana Jelačića Franji reče: i sve ovo bez kapi krvi.

Da, sićam se još da sam odma’ reka, e kardinale bi’ će, bi’ će, jer je tek pola kuće slobodno, a slobode nema bez krvi, i nažalost bija sam u pravu, k’ima glavom did sam sebi pitajući se kako oni, velike glave, tako promašidu.

Nu, bit će da kardinal ipak pored krvave kupelji u koju ga je posla nadbiskup, blaženik naš, Alojzije, ipak nije virova koliko se zlo, i pored toliko vremena, razbujalo u svim neprijateljima naše ‘Rvatske.

Očito da dica krvoloka ne mogu sprati krv s ruku njihovih otaca već s đavlom za leđima snuju uvik da i svoje okrvave krvlju nevinom. Da, bit će da je tako, sime đavlije ne može od svoje sudbine, pa nama ne daju živa mira, uzdiše did gledajući di je druga košarica za otribljene orase. Nu, s druge strane, zamisli se did, čini mi se da smo pravu ‘Rvatsku imali samo dok je rat traja s obzirom na naš zanos i htijenja, a i ustuk komunjarske bande! Napunivši košaricu orasa did se vrati u stvarnost k’o iz nekog polusna: Marice, o Marice!

 

– Šta je dide, doleti Marica na prozor.

 

– Deder, srićo didova, donesi još koju košaricu za orase, evo sam ovu punu natribija, pokazuje did.

 

– Na dide, veselo doskakuta Marica. A šta si se zamislija, k’o da si mi nešto tužan, ispituje Marica.

 

– E, srce didovo, de nosi ove babi, rekla je da joj triba za baklavu pravit’, pa i ti uzmi malo, to ti je zdravo, za mozak dobro, zato ih je Bog i tak’e napravi’a da nas jezgra na mozak podsića, domeće did tonući opet u svoja razmišljanja.

Kažeš tužan, e dite drago, otpuhuje did, a i kako ne bi bija, kad upališ onu televiziju, otvoriš novine il’ na internetu te, kako kažeš, portale, je l’ tako, uvik laž, potvora đavlija sa svih strana iskače, ne da poštenu čoviku ni malo mira. Odasvakud bije i puca, puška komunistička il’ orjunaška, ne zna čovik di bi prije uteka, di se sklonija, a di metak uzvratija, podcrtava did namigujući Marici.

 

– Znam i sama dide moj, da, biju četnici, rogobori Pupovec, Gizela televizije zabranjuje, Radman partizanuje na našoj pokorenoj HTV, milančetovi knojevci stupaju k’o da je 45-ta, svim oružjima po ministrima pucaju, pa ih onda mlakonje smjenjuju i sam Bog zna di ćemo s ovakvom vlasti stići.

A opet, dide, najgore je kad nas naši kao brane pa i od njih dobijemo pokoju šljivu na oku naše napaćene ‘Rvatske, uzrujano će Marica.

Eno sam ti bila kazivala što je ono ona Hloverka, crna Hlo, niku večer govorila kad sam se i sama onako bila najidila. Bez imalo srama i stida ona tako u Bujici od Bujanca reče, a da on ni a na to ne zausti:  Pa zašto bi Hrvati bili za NDH, molim vas lijepo, pa to je propala tvorevina!

 

– I baš tako, tako reče, đava joj podrepaštvo odnija, ljuti se did skidajući kapu.

Je li joj i Hrvatsko Kraljevstvo bilo tvorevina neka, a i ono nam je doživjelo propast pogibijom posljednjeg našeg kralja Svačića, pa je l’ još ‘ko čuja da je koja pogrda, a bilo ih je i previše u našem viku, rekla da je to propala tvorevina na koju se ne vridi ni osvrtati!

 

– Da dide, baš tako, ne da joj jugokomunistički đava mira pa nas brani od yugo bande tako što blati NDH! Napada komuniste braneći neke svoje, vidi vraga, partizane dalmatince, antifašiste koje da joj je tito privaria i smaknia posli’ rata, pa nas još, onako usput, podsiti kako je kod Račana promovirala svog nekadašnjeg favorita Milančeta koji joj eto nije nešto dobro ispa’…

 

– Je baš, podbacija joj je totalno, namišta did kapu podsmjehujući se.

 

– I zamisli dide, hoće još Togonala da nam podmetne pod ustašu! E da ne bi vala, oštro Marica nudi odma’ odgovor. I još izvali tak’u bezočnu laž, dide dragi, da sam mislila grom će udrit u studio Bujice: Hrvati su se opredjelili, decidirano, bez imalo ostatka, prema fašističkoj tvorevini NDH!

 

– Nu ti vidi podrepine jedne, đava li je lipi, o ne mogu sad beštimat, žesti se did još više. Pa čoviku naprosto pamet stane kad čuje tak’o što! Pa je l’ ikad čula šta reče ono naš časni nadbiskup Stepinac komunističkim zlotvorima na montiranom suđenju u Zagrebu!?

Pa kako se on nije tako branija dok mu je komunistički nož bija pod grlom!

Zar mu nije bilo jednostavnije, k’o i njoj danas, reći: jeste drugovi, baš tako što kažete, to je propala tvorevina, pa drugovi, razumite, nemam ja ništa s tim!

A sve imajući u vidu realnost i korist da bude pastir na slobodi pa ušićari nešta za puk napaćeni, neg’ u uzama gdje će glavu na panj stavit’ i jasno i glasno reći: Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku Državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo Hrvatskog Naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji!

Da to je reka na svoju čast i na sramotu svih podrepina koji ga ka’ brane napadajući NDH, jer se nadbiskup vodija Istinom i geslom:

Ako mi, u koje gleda narod, ostanemo uspravni u svome dostojanstvu, teško ćemo stradati, ali ćemo sačuvati narod. Ako li pak popustimo, spasit ćemo sebe, ali ćemo izgubiti narod.

Nije se povija, nije da na istinu pa makar se svit srušija i svi pali! Tko tako gleda na interese svoga naroda ispred svega, a uzdajući se u Boga Svemogućega, ne će zatajiti istine ni po cijenu života, jer istina je od Boga, a laž od Sotone! Što je od Boga u interesu je naroda pa se Stepinac zato za njega i borija. Zna je da je laž oruđe Sotone protiv naroda Božijeg!

Zato crna Hloverko, jadna ne bila, podiže did glas, moraš utuviti u tu svoju glavu da je Nezavisna Država Hrvatska izrasla na svetoj težnji i žrtvi hrvatskog naroda za svojim opstankom na ovoj grudi što nam ju je Svevišnji za Domovinu dao!

Hrvatsko kraljevstvo je doživjelo svoju propast pa se nitko nije ograđiva od propale tvorevine nego su vrli muži krvcu lili da ga opet uzdignu, u život vrate, jer to je uvjet i jamstvo opstanka i napretka hrvatskog naroda u svojoj slobodnoj kući.

Sa snagom i slavom toga nekadašnjeg Kraljevstva dušu su napajali svi svjesni Hrvati i na tom izvoru tražili snage da izdrže sve nedaće u svetoj borbi za njegovu ponovnu uspostavu. I na tim krilima nekadašnje slave hrvatski narod kroz tolika stoljeća trvenja, patnje i stradanja dočekao je s plebiscitarnom podrškom uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske pod vodstvom Poglavnika dr. Ante Pavelića!

Dakle, poslije 839 godina uskrisili smo u život svoje Kraljevstvo, ostvario se san generacija, pobijedila je naša vjera, kako reče Poglavnik kad je stupio u Banske Dvore! Da pobijedila je ustaška vjera koja se nije osvrtala i na ondašnje hloverkaste mizerije koji su blatili svetu borbu za prava svoga napaćenog naroda, osporavajući je kao uzaludnu i neostvarivu nudeći u zamjenu izdajničku jugo magluštinu.

Dakle, nikakva fašistička tvorevina, mizerijo, nego narodno dilo pod vodstvom Ustaškog pokreta! NDH je nastala voljom i htijenjem hrvatskog naroda i proglašena je nasuprot namjera Hitlera koji je i sam prizna da je posta’ nenamjerni pomagač hrvatske nezavisnosti!

I za nju, NDH, državu našu, ginuli su najbolji sinovi i kćeri hrvatskog naroda pod vodstvom Poglavnika nasuprot svih neprijatelja, četnika i partizana koji se digoše protiv nje, paleći i rušeći sve što je ‘rvatsko uz pomoć talijanskih fašista!

Moraš znati, crna Hloverko, da to što je propala naša NDH nije krivnja palih za nju, koju ni jednu bitku ne izgubiše u borbi sa zlotvorima četničko-partizanskim, nego svjetskih moćnika koji, pogazivši sva moralna načela i međunarodne konvencije, nas razoružane baciše u ruke tite krvoloka!

Ako je nešto, crna Hloverko, propalo fizički, na papiru, nije propalo u glavama preživjelih, jer krv palih za Državu i Narod sjeme je novih boraca za Hrvatsku, bilo i ostalo, kako onda tako i danas!

I na toj vjeri, na toj svetoj žrtvi poklane hrvatske vojske i naroda, bujala je opet svijest o nepravdi koja nam je učinjena i cilju koji moramo ponovno oživotvoriti: stvoriti slobodnu državu Hrvatsku na tlu pokorene nam Domovine!

Zrno pšenice hrvatske svijesti bačeno u crnu zemlju natopljenu hrvatskom nevinom krvlju nije propalo nego će roditi stostrukim plodom na radost cijeloga hrvatskog naroda. Da je bilo uništeno, propalo, ne bi onda devedesetih taj svjesni, nezatrovani hrvatski narod ustao k’o jedan u obranu svoje Domovine i sa živom sviješću o nekadašnjoj NDH krenuo u borbu za njeno ponovno oživotvorenje!

A to što nismo uspjeli potpuno u tom naumu je krivnja uz svjetske moćnike i velikog broja naših odnarođenih duša, svakovrsnih podrepina koji su se prodali za judine škude srboslaviji, koritarima koji se svakom priklanjaju dok je korito puno, a čim se isprazni rokću za druge, ruju, rogobore, vrte stare laži komunističke u svim porama vlasti, u školama, u poduzećima, na ulici, u medijima, i tako truju dušu i tilo naroda i otupljuju oštricu borbe i zaglušuju svist o potrebi potpunog oslobođena Domovine od svih nametnika i okreću upravljač države u krivom smjeru.

Eto tako je to dico moja, umori se did govoreći, pa zagrli malog Luku kojeg baba posla da donese svježe limunade govornicima.

 

– E  tako je dide, priključi se i mali Luka sidajući na tronožac što mu ga did privuče, zatrovali su um i javno mijenje svojim lažima pa tako mnogi nemaju hrabrosti reći punu istinu i povijaju se pod teretom ogavne laži i tek prigodno za osobni šićar, na krilima narodnog nezadovoljstva, kažu tek djelić istine znajuć’ il’ ne znajuć’ da tako podržavaju upravo laž koja caruje zarad svoji sebičnih i izopačenih interesa, svoga komoditeta.

Zlo nam sve ovo vrime sa sobom nose pljujući po svetoj žrtvi preko pola milijuna poklane, hrvatske vojske, naroda, žena, staraca i dice. Pljuju s tim ričima izdajničkim na sve one koji podnesoše muke Isusove za ovu svetu viru i svoj narod i svoju državu!

Pljuju tako na sve one nevine iz razno raznih Hudih jama koji živi zatrpani zadnji dah dadoše za svoju NDH, za svoj narod hrvatski, za svoju viru Isusovu, a niki im tako umisto riči pijeteta na jamu pljuju: otišli ste s propalom tvorevinom!

Pa znaju, li izrodi, koje nadljudske muke pretrpješe nad jamom sve one majke s nevinom dičicom u naručju, starci i mladići, prije nego što ih maljem i metkom zatukoše krvnici komunistički!? Za što li život dadoše, zašto poput ovčica padoše, ti anđeli hrvatstva!? Zar za to da svaka šuša i dan danas na njih može pljuvati i njihovu žrtvu omalovažavati!

I još da barem šute, nego ne, za žrtve uvik nađu riči optužbe, potvore, a za krvnike takvi izrodi, prodane duše, uvik rič opravdanja nađu, ražesti se sada i mali Luka.

 

– O oko didovo, grli did opet Luku, tako je, tako, tako govori iskon hrvatski, bravo!

 

– Nije ona sama dide, ne da se Luka, evo koliko je to poprimilo maha, sada svaka ta šuša se trsi da nas brani od komunističke napasti tako što bi, uslid velike laži koju na jedan dio naše povisti nabacaše sluge sotone, titini koljači, počeli ne od uzroka naših nedaća nego, recimo od danas, prihvaćajući tu nasliđenu laž za istinu i sada od te granice, trpajući pod tepih zaborava sve srbokomunističke zločine i zla koja hrvatski narod podnese, oni bi kao krenuli naprid u istini!

E ne će moći mlakonje, truli junaci, nema istine po sniženoj cijeni!

Je l’ tako dide, laž je od Sotone kao što si spomenia, ču’ sam te s prozora, podiže glas Luka, a Istina je od svitla, od Boga!

I kao što Isus reče Sotona je lažov i ubojica,  tako i ovi što podupiru te neistine o NDH o ustašama o hrvatskom narodu koji tolike žrtve od komunizma podnese, podržavaju neistinu i laž, podržavaju nečovještvo, sotonizam potvore nevinih i sutra novo ubojstvo hrvatskog naroda i propast svake hrvatske države!

A i to što se kao trse, to je samo u službi, ka’ šta si nam reka, one jadne podrepaške: use, nase i podase, radi opsjene naivnih, radi pristupa koritu vlasti na izdaji istine i naroda hrvatskoga!

 

– Tako je Luka, podržava mali Ivo s prozora, nije ona jedina, eto iste te riči Hloverkine ponovi neki dan, u drugom pakiranju, i neki Mikašek u nekoj svojoj pisaniji o izmišljenoj anketi: 100% za Hrvatsku, gdje nadrobi sve i sva, pa bubnu: da je NDH propala, a propala je zato što nije valjala i tko bi lud glasovao za nešta što nije valjalo, nasuprot današnjoj samostojećoj državi.

 

– A šta to veli taj, kako to, Mika Špiljakšek, crn mu obraz, ljutito će did.

 

– Da dide, to što si čuja, i još dodaje da su naši poklani željeli državu koja ne će propasti, dakle Nezavisnu državu Hrvatsku, a NDH da nije bila ni nezavisna, ni demokratska, ni slobodna, posprdno citira Luka.

 

– E svakavih pogrda ima dico moja, gužva kapu did.

Nu ti vidi, nije bila demokratska, a ‘ko mu je tom laži uši napunija, a jadan on ne bija, pa je l’ bila stvorena plebiscitarnom voljom hrvatskoga naroda kao ostvarenje stoljetni’ snova svakog iole svisnog hrvatskog čovika, a što posvidoči i sam Stepinac u komunističkim uzama, pa je l’ Poglavnik kao izraz najviše narodne volje u ratu obnovija Hrvatski Državni Sabor na koji je sazva sve živuće zastupnike iz raznih saziva od 18-te godine na ovamo, je l’ tak’i Sabor imao absolutnu podršku svih hrvatskih zastupnika i ako to nije izraz najviše demokratske volje onda ne znam šta je!?  

Nik mi on objasni, šta je triba Poglavnik izbore sazivati dok su četo-partizani klali i palili diljem Domovine koja se borila na život i smrt od samog početka uz rovarenja himbenog saveznika Italije i saveznička bombardiranja hrvatskih gradova po titinim zahtivima.

Šta nije bila nezavisna što je brodila olujnim morem u najgorim mogućim životnim prilikama u svitskom ratu, pa je l’ još koji državni službenik odbrusija Himleru da je ovo nezavisna država koja vodi svoju pulitiku i otpravija ga odakle je i doša’!? Jesmo li mi danas nezavisni, ako već lije krokodilske suze očitom ispraznom mačekovštinom, kad sve činimo po naputcima neprijatelja naših.

I čuj nije bila slobodna, pa tudume, da ti tako kažem kad ‘oćeš, nije bila slobodna onda kad nije ni postojala dok je ustaše ne stvoriše i za njenu slobodu krv liše drevnom snagom hrvatski’ vitezova, mučenika do zadnjeg daha!

Nije bila slobodna kad se poslije 839 godina vratija osmih i radost na lice hrvatskog čovika, kad je oživija zapreteni hrvatski genij u svim porama narodnog života!?

Imamo li i danas više hrvatskih slobodnih glasila nik onda, imamo li danas više hrvatskih knjiga nik onda, je l’ se danas više smije slobodno govorit nik onda!?

E Mikašek, džaba ti trud, idi ovce pasti, a ne češi se o NDH, zar ti nije bilo dosta potvora na nju od titinih koljača i raznih mizerija, prodani’ duša što za judine škude to činiše od njene propasti na ovamo. Mal’ si ti da možeš piskaranjem okljaštriti iskonske hrvatske težnje, san nas k’o i pređa naših, za potpunom državnošću na cilom tlu hrvatske Domovine!

Ima i nas, okriće se did prema svojim unucima, koji će neustrašivo bit’ brana paklenoj neistini, je l’ tako dico moja!

 

– Da dide zato ti i govorim da sada napadaju drugi ešaloni u janjećoj, da ne kažem hrvatskoj, koži, a ne samo milančetovi knojevci, koje vidimo da kidišu na nas sa svim raspoloživim oružjima koje naniješe još iz crne yuge!

Dakle, ovi sa hrvatskom krinkom nam, što svjesno što nesvjesno, izmiču temelje, čupaju korijene, uzimaju nam dušu, okljaštruju jastvo da bismo lakše pali u Sotoninu klopku spomenute laži i ponovno nas izručili dici koljača koji se ne odrekoše krvavog zanata očeva svoji’ nego, što više još s jačim zanosom, bi u nova klanja nadahnuti radmanovizijskom partizanštinom iz najcrnjeg razdoblja titine klaonice!

To treba reći jasno i glasno, ne smi se šutit’ ni prešutit’!

Pa eno i Aralica niki dan pravda Porfirija da je on ka’ vidija da se on usteže pri pivanju četničkih pisama, a svi smo vidili da on potaknu to pivanje, te poji vojvodi ka’ slavuj i poslin jedne otpivane traži još i da ponove.

Dakle, misto da se potvrdi istina zbog koje je Marko Jurič s Markova Trga izreka ono zbog čega mu orjunaši televiziju ugasiše, ono se uvik traži niko opravdanje za sve neprijatelje Hrvatske, a ne propušta se pogrditi NDH i ustaše, one koji su uvik dušom i tilom bili za Hrvatsku!

Pa tako i Aralica brani Rakićku ka’ i Hloverka, Gizelu, koju da izuzetno cijeni, i da je krivo procijenila zabranjujući Z1,  pritom se ne osvrćući na njene kosovske dane titine partizanke i da joj je Tuđman ratni zločinac. Ali ne propusti stari pisac, da ne kažem šta drugo, naglasiti da se ne slaže s ustaškom doktrinom, k’o da mu ne virujemo da se i ne skida, proglašavajući je fašističkom, i stavljajući je u istu ravan sa komunističkom i četničkom, što je u rangu znanstvenosti jednog Jakova Blaževića, a podržava tamo niki ZAVNOH iako svi znamo da je to obična titina olinjala krinka za prevođenje naivaca žednih priko vode i da o nekom hrvatstvu u njemu može trabunjati samo slijepac kod otvorenih očiju!

Da, Araličine priče partizanke o ZAVNOH-u kao nekakvom kontinuitetu hrvatske državnosti, a zapravo šugavoj ispostavi boljševičke juge, smokvinom listu jame bezdanke, pored žive NDH koja je boj bila sa tim istima koji su je rušili i palili, klali sve živo, hrvatsko, je zaista dno dna i pokazatelj u kojoj se još antihrvatskoj kaljuži nalazimo u današnjoj hrvatskoj državi, koliko u podsvjesti mnogih još djeluje komunistička laž, stišće Luka šake anđeoske.

 

– Opet, svaka ti se pozlatila Luka moj, ljubi did svoga unuka.

 

– Zato je mene i razočara naš ministar Hasanbegović, a toliko sam virova u njega, uze štokrlu i dragovoljac Jure koga privuče pusta inglena sa dvora.

 

– A kako to misliš strikane, zagrlivši ga će netjak Ivo, znajući da je did glasno podržava novog ministra.

 

– Pa, srce moje, ljubi Jure svog mezimca, mislim s obzirom na ono što je odgovoria poslije onih potvora Pupovčevih Novosti o ustaškoj kapi i njigovim člancima u hopovim novinama NDH:

“Nikada nisam ni na koji način bio apologet bilo kojeg zločinačkog režima, bio to ustaški ili komunistički. Dapače, u svojim sam javnim nastupima i radovima jasno isticao da su ustaški zločini, opterećeni hipotekom poraza, najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskog naroda čija sjena i zloduh još stoje nad njim”.

Zar mu je to tribalo, ustašku narodnu vlast proglasiti zločinačkom i staviti u istu ravan s koljačkim komunističkim titinim režimom, pa to je pljuvanje i po istini i po svom dosadašnjem znanstvenom radu! I još k tomu, poslije tolikih partizansko-četničkih najsvirepijih zločina nad golorukim Hrvatima, poslije genocida nad hrvatskim narodom i rušenja NDH i obnavljanja jugoslavije koja je godinama bila doslovno klaonica hrvatskog naroda, dostojna najstrašnijih filmova strave i užasa, danas izjaviti, na radost povampirene antihrvatske javnosti, da su (izmišljeni) ustaški zločini najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskog naroda, je za svaku osudu i zgražanje ma dolazilo to od ne znam koga zaslužnog za hrvatski narod i državu!

Da, zaista žalosno, i za svaku osudu, to triba jasno i glasno reći bez obzira je li on to stvarno mislija il’ je pod pritisko reka’. Pa on bi barem triba znati da samo istinu imamo na svojoj strani, a di je istina tu je i Bog, a kad smo sa Bogom tko će protiv nas! Zlatko i slomiti se, al ne poviti se!

Toliko je obećava, zna je našu povist, zna je istinu i moga je puno pomoć u borbi za povisnu istinu o NDH i poklanoj generaciji sa svojim znanjem i staloženošću, jasnom i britkom riči. Pogotovu što je ka’ Hrvat islamske vjere sve to svjedočia kroz svoj rad od najranije mladosti.

Ovako, sve je opet po starom, povia se, prihvati’ nabačenu crvenu lopticu i tako otvori kapiju crvenoj laži da i dalje kolo vodi, kolo kozaračko.

Zar je ministarska fotelja toliko važna, pa ima valjda HDZ, mada ne bih ruku u vatru stavia, još kojeg Hrvata koji će moći i znati provesti šta je i on ‘tia, a on se moga’ dalje posvitit’ borbi za povisnu istinu i o NDH i poklanom narodu, genocidu i aristocidu, zbog kojeg smo i svi mi i dan danas, a izgleda i sutra, u okovima sotonske potvore! Ta poklan je najsvisniji dil naroda, poklani su lučonoše hrvatske svisti, oblaćeni oni koji su najviše dali i najviše virovali, najviše pridonili na oltaru Domovine, upire prstom Jure poput ono nekad Grgura Ninskog. A da su oni ostali živi ne bi mi danas ovako pričali i ne bi nam orjunaši život diktirali, jer bi većina hrvatski disala, i to kako hrvatski!

Eto i sam nekad naš član, moga je brate, i osnovat stranku, ujedinit pravaše, dat putokaz mladeži, biti lučonoša borbe za slobodnu Hrvatsku, i s istinom porazit crvenu neman!

Da moga je i zbog onog poginulog HOS-ovca čiju je kapu ponosno na rivi stavia, side nezadovoljno Jure, vrteći glavom nad novim potonulim lađama.

Did Vidurina

Ispod Starog duda za kamenim stolom na dan kad je Poglavnik sazva Hrvatski državni Sabor 1942. godine

Zapisao: ing. Ante Matić od Livna

Stric Ivan!

 

 

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: