Novo!

Placebo efekt!

Lijekovi koje piju Dragovoljci i Branitelji su za poremećaje, koji nose tragikomiku nakon domovinskog rata, odnosno posljedice, koje nastaju u smrtonosnim situacijama, kao oni sa gubitkom člana obitelji, prijatelja, suborca…Sve do danas što je se događalo jeste nesnošljivo trovanje oka Dragovoljca i Branitelja, a njemu je rana nanešena na više nivoa:

-subliminalnim putem

-psihološkim putem

-psihosocijalnim putem

-liječničkom praksom

-neljudskim ponašanjem u min. branitelja

Ima li to smisla ikakvoga ako išta još humanog postoji u našem sustavu kao što bi trebao biti zdravstveni sustav koji zanemaruje, ili dijeli lijekove koji su po vremenskoj crti odavno istekli, i koji se ne mogu obnoviti po zalihama, te stoga neodređenih nuspojava, nakon istjecanja roka, počinju kako u Slavoniji kažu “bucati” u psihi Dragovoljca i Branitelja. Inače “Placebo efekt” se postiže podizanjem nivoa, B-vitamina, C- Vitamina ili pak kao kod mene Plivadona. Nađite zamjenu sa voćem, povrćem, isti efekt…a produženo djelovanje, a zdravije je…ja sam morao Plivadon jer sam imao problem sa psihijatrom, koji me je nasukao na tablete, i rekao da sam ćaknut. Ima tu mnogo toga, a najgore je što se efekti radijacije, tragedija, subliminalnih poruka, droge i alkohola osjećaju dan danas. Ima li ova Hrvatska milosti za pokojne imali duha kao 1991, kada smo ih satrali, imali smisla raspravljati o tome, kada sam pokojni, a niti ne znam to, a čitulje su uredno u pripremi!? Ima li biznisa brtaćo moja mila!? Jel crno gledam…a tko me je na to nagonio, a ako ne vi iz pogrebnog poduzeća!?

Rak i karcinom i tlo na koje se oslanja sve ovo do danas, je dno dna, i veliko iznenađenje koje nema smisla…rak je liječiv! Ali nitko ne da lijek. Prvo bih izliječiosvoga brata, njegove kćeri i mamu…za mene mi nije bitno, jer sam dao u otpis sve ovo što me čeka. Malo sam razočaran. kažu ljudi: zaklela se zemlja raju. A što…zato što je jednako, a to me pomalo straši. Ako moram nositi žig zvijeri, moram pitati tko je autor tog žiga, i zašto zbog patnje koju sam prošao, kao Dragovoljac Domovinskog ili Branitelj, koji to mora nositi, moram trošiti i gledati slušati ovo što se događa pokojnima iz Borovo sela i iz Jarmine. Ima li to smisla? Ikakvoga? Ima li smisla uzimati u usta čovjeka koji je svaki svoj sekund dao za obranu svoje majke, u selu? Ima li smisla išta od ovoga govoriti, ili tipkati i pisati noćima kada ne možeš spavati, samo da bi nekome otvorio oči!? Ima li smisla išta raspravljati ako nema duha?

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: