Novo!

Povijest Bobanove Drage

HRHB

Za one koji bi željeli malo više znati o selu Bobanova Draga, ukratko ću reći samo toliko koliko sam čuo od starijih i što sam osobno doživio, jer sam se tu rodio i odrastao. Bobanova Draga je smještena između dva brda što bi se književno moglo reći i nazvati: Uvala ili Draga.

Povijest Bobanove Drage još nije napisana. Tu i tamo, u zadnjih nekoliko desetljeća bilo je pojedinaca koji su nešto istraživali i u tim istraživanjima napisali ono što su znali. Mene je osobno zamolio 1981. godine sada pok. Fra. Silvije Grubišić, (1909-1985) koji je tada živio u Chicagu, da napišem što znam, jer da se on živo zanima da opiše povijest Bobanove Drage.

Kada sam bio 2007. godine u posjeti rodnom selu Bobanova Draga, posjetio me je Vlado Bogut iz Donjih Sovića. Pričali smo o tome i on kaže da se bavi pisanjem povijesti Sovići-Gorica, pa da su mu potrebni neki podaci o Bobanovoj Dragi. Rekao sam mu ono što sam znao i čega sam se još sjećao.
Ali, svakako se treba postaviti jedno vrlo ozbiljno pitanje a to pitanje je da još nikada nitko nije postavio ZAŠTO SE JOŠ NIJE NAPISALA POVIJEST BOBANOVE DRAGE.

Ja ću sažeto reći zašto:

Kako se do sada zna da je Bobanova Draga nastala prije nekih 200 i više godina. Kako je u to vrijemo naše mjesto pripadalo turskom Pašaluku gdje su turske vlasti vršile veliki zulom nad jadnim hrvatskim življem, u samoobrani protiv turskog zuluma bilo je mnogo tuča, ratova pa i mrtvih glava.

Petorica braće sa obitelji su se povlačili pred turskim zulumom prema zapadu, tj. Gorici koja je graničila uz Imotski a ovaj je već bio dio Austro-Ugarske Monarhije. Jedan od braće je bio bogalj kojeg su ostali ukućani zvali “Bobo”, tj. da je bolestan. Turci su ih tu pronašli i došlo je do okršaja između braće i turskih zulumčara. Kako se je ta tuča proširila u tom turskom Pašaluku, stanovnici tog kraja su ju prozvali “Tuča u Bobanovij Dragi”. 
Tako bi se moglo sada reći odgonetnuti kako je postala Bobanova Draga i kako su Bobanjari u samoobrani uvijek spremni za tuče.Uzevši samo ovu okolnost u obzir da su selo Sović, Gorica i Bobanova Draga uvijek bili na braniku svojih pravica, borili se protiv nepravde i raznih napadača i osvojača, postali su meta svih mržnja, najprije sa strane turskog zuluma, zatim austrohugarskog nasilja, kasnije srpsko/kraljevsko/jugoslavenskog nasilja, te zatim i na koncu srbokomunističko/jugoslavenskog terora, mržnje i nasilja. Svima njima nije bilo u interesu pisati pravu pravcetu i istinitu povijest o Bobanovoj Dragi.

Bobanova Draga, Sovići i Gorica su dali 213 žrtava u obrani Hrvatske Države 1941-1945. I sada ja pitam sve one koji će ovo pročitati, da sami sebi odgovore: komu je od ovih zulumčara bilo u interesu pisati o Hrvatima Bobanove Drage, o Gabri Boban, Gagac, koji se je istaknuo kao jedan od briljantnih visokih časnika vojske austrougarske Monarhije. Spominjati njegovo ime automatski se mora spomenuti njegova narodnost, a to je da je on bio i ostao Hrvat. Kome je bilo u interesu pisati o hrvatskome legendarnom zapovjedniku “Crne Legije” Vitezu Rafaelu-Ranku Bobanu? Kome je sada u interesu pisati o prvom predsjedniku Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mati Bobanu? Kome je sada u interesu pisati legendarnom Hrvatu Zvonku Bušiću?

Ja sam se bavio idejom da sve moje knjige, pisma i sve što sam preko pola stoljeća kupovao, prikupljao i brižno čuvao, a toga ima mnogo, donesem u moju kuću, gdje sam se rodio, u Bobanovoj Dragi i otvorim “Hrvatska Knjižnica Vitez Ranko Boban”. Osoba od mojeg velikog povjerenja i vrlo bliska meni mi reče: “Vrlo lijepo, a šta kada se politika promjene i sve zapale samo zato što nosi Rankovo ime? Ako ti uistinu želiš sve te knjige i sve što imaš pokloniti Bobanovoj Dragi, onda stavi: “Knjižnica Fra. Silvije Grubišić”, jer kad i ako se kod nas i politika promijeni, vlasti neće smijeti dirati u ime jednog svećenika”.

To sam ukratko rekao a sam ne znam da li sam dovoljno rekao kako bi se moglo razumijeti: Zašto još nitko nije napisao povijest Bobanove Drage? Pišući o ovome, pade mi na pamet jedna pjesma koja se je pjevala kada se je prkosilo i prvoj i drugoj Jugoslaviji:


“BOBANI SU SVI OD JEDNOG OCA, NE BOJE SE NI PUŠKE NI KOLCA!”
Napisao: Otporaš
Nikad prodan Domovini odan!
Stric Ivan!
tekst-i-fotografija

1 Comment on Povijest Bobanove Drage

  1. Otporaš • prije dan
    Vrlo zanimljivo. Sada mnogi koji nisu znali gdje se nalazi Bobanova Draga i kako je postala, znaju. Bilo bi poželjno da se i drugi jave iz tih krajeva i opišu što znaju. Jer, nezaboravimo jednu stvar a ta je da živimo u početku dvadeset prvom stoljeću gdje se i najmanji zaseoci znaju i o njima povijest je napisana. A Bobanova Draga ima dva vrlo istaknuta Hrvata, Ranka i Matu Boban, koji su svojim radom, žrtvpm i ljubavlju za Hrvatsku Državu ovjekovječili hrvatstvo Bobanove Drage Državi Hrvatskoj. To svjedoče i 23 Bobanjara koji su svoje hrvatstvo svjedočili u postrojbama Hrvatskih Oružanih Snaga rata Nezavisne Države Hrvatske 1941-1945. Otporaš.

    Ivan • prije 12 sati
    Otporašu, postoji bitna razlika između viteza Rafaela Bobana i Mate Bobana:
    http://www.vecernji.hr/biografije/mat...

    Otporaš Ivan •
    Ivane, brate mili i brate dragi. To što si ti rekao da je između njih dvojice “bitna razlika”, to stoji. Ali u tome nije poenta. Poenta je ovdje u hrvatstvu BOBANJARA, kako onih prije Ranka, isto tako i onih za vrijeme Ranka (nabrojio sam ih 23 Bobanjara koji su poginuli ili nestali u ratu NDH) kao i onih i iza Ranka u koje spada i Mate Boban i ski žitelji Bobanove Drage, uključivši i moju malenkost.

    Večernjakov link kojeg si priložio je dio jedne hrvatske prošlosti, a svaka prošlost je dio naše hrvatske povijesti, pa i onih koji su bili: silom, milim, nuždom, voljom, privolom ili ljubavlju iz socijalnih razloga članovi SKJ. Nije na njima toliki grijeh, jer se je moralo živjeti i uz to preživjeti. Ja sam od Mate Bobana nepunih šest mjeseci stariji i imali smo iste progonitelje, i to naši ljudi, iz naše općine Grude, koji su na nagonili da se upišemo u partiju. Imali smo iste razloge stupiti u partiju i biti članovi SKJ.

    Meni je moj otac Petar Boban, Gabrić, kada sam mu rekao da me zaustavljaju po njivama gdje sam kopao, na kolovozu, u gostinici i gdje su me god vidjeli nagonili da se upišem u partiju, doslovno rekao: “Jeben ti vira iljadu, nećeš ti meni u tu bezbožnu partiju ići. Ako ti se ne daju školati, imaš moju motiku od 5 kila, kopaj sa njom kao što ti je did kola, ja još uvik njom kopam i niko nije glad an bio niti će biti glad an. Ako se upišeš, ne dolazi mi kući”. To su riječi mojeg pok. ćaće. Samo su Srbi željeli da je nas Hrvata što manje u partiji, tako da oni po liniji partije zauzimaju položaje i nad nama Hrvatima vladaju. Primjer jedan. Kod nas Sović/Gorica u stannic narodne Milicije je bilo 12 milicionera, (10) Srba, a jedan od njih Đuro, Srbin, kako su ga zvali Komandirjedan, umjesto hrvatski Zapovjednik, (1) musliman Hrvata od Bugojna imenom Hasan i (1) Hrvat katolik Markota od Rakitna

    Ja sam izabrao emigraciju, kao i mangi drugi prije mene i poslije mene. Steka moju obitelj u tuđini, kao i mnogi drugi. Mate Boban je izabrao drugo, unutar samog sebe, tj. u srcu ostao Hrvat a vani zadovoljio liniju partije, postao njihov član, na račun partije se školao i visoke škole završio, živio na račun partije i tako ju izrabljivao, drugim riječima osvećivao se partiji, čekao svoj i naš hrvatski trenutak, oženio se sa susjedkinjom Ljubicom Bošnjak, obitelj stvorio i djecu odgojio u našem hrvatskome okružju i osjećaju.

    Ne znam dali je još uvijek živ onaj Kaputović, mislim da mu je tako prezime bilo, koji je kod nas bio strah i trepet. Ali jadnik nije ni on kriv koliko su krivi oni koji su mu naređivali šta raditi.

    Eto, dragi moj brate i prijatelju Ivane, kada ti srce rekne da vjeruješ starome Otporašu, javi mi se i javi se opet. Primi veliki poZDrav iz tuđine koja nije iz mene izbacila moje hrvatske osjećaje niti ljubav za Hrvatsku. Otporaš.

Comments are closed.

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: