Novo!

Pukovnik Wagner

Vrana

PUKOVNIK WAGNER

Ulomak iz knjige: Vrana- Oko istine, 35 stranica…

U ponoć je Vrana kod Predsjednika. U predsjednikovu sobu dovodi ga uvijek ista žena. Crnokosa, oko 30 godina,ozbiljna, u kostimu, do grla zakopčana. Rekao mu je da ženska osoba izaziva manje pozornosti. K tome je poznato da žene imaju bolju intuiciju od muškaraca. Uvela ga je u sobu i tiho zatvorila vrata. Predsjednik sjedi kod radnog stola. Ustaje i prilazi bliže Vrani. – U ovoj sobi nema kamera. Inače su svagdje postavljene pa šef osiguranja može gledati i slušati što se događa. Vrana nije znao da je bivši načelnik odjela Centra SDB-a Zagreb, šef osiguranja Predsjednika. – Radit ćete na slučaju pukovnika HV-a Wagnera koji je optužen da je podmetnuo eksploziv u Veleposlanstvo SAD-a na Zrinjevcu. Veleposlanstvo je bilo preko puta Centra SZUP-a. Radit ćete sa starim udbašem, Sporim. Sutra će vas zvati načelnik Maras i dodijeliti vam predmet o Wagneru. Kako vam se čini u SZUP-u? – Puno je „starih“ iz bivšeg sustava, dobro su organizirani, a novi su došli da ne bi morali ići na bojišnicu. Neki su do sada bili u Sloveniji, pa su im roditelji javili da se mogu vratiti u Hrvatsku jer su dobili posao u SZUP-u.

Mnogo ih je neiskusnih, podložnih utjecaju starijih kolega. Ima bivših suradnika SDS-a koji se ponašaju kao da su većustaše od Pavelića. Ostali su karijeristi. Ne znam zašto dolaze nesposobne osobe u Centar SZUP-a, kada će i tako za dva do tri mjeseca biti prebačene u sjedište Službe. – Riješit ću to. A vi, pazite na sebe, nemojte nikome
vjerovati. Ne želim vas vaditi iz Remetinca. Sada idite. Ne smijemo dugo biti zajedno, da ne posumnjaju.

Odlazeći, Vrana razmišlja koga se to Predsjednik boji da ne posumnja kako se oni tajno sastaju. Sutradan ujutro Vrana dolazi kod načelnika Marasa. S njim već sjedi Spori. Na Marasu se vidjelo da je već nešto popio prije posla. To je činio od kada je Hrvatska postala samostalna država. U Centru se govorilo da je samac, da ga to čini nesretnim. A sada se srušila i njegova „Juga“ pa je počeo gubiti nadu u bolju budućnost. – Idete službenim vozilom u Vojni zatvor u Ilici. Tamo vas čekaju djelatnici SIS-a. Hrpa mišićavih glupana koji ne znaju obaviti obavijesni razgovor. Zato ćete vas dvojica to napraviti. Pazite šta radite, jer je netko upravo iz vrha vlasti htio da vas dvojica to obavite. 

Polako su vozili prema zgradi vojne policije u Ilici. Spori nikada nije bio previše razgovorljiv. Parkirali su u dvorištu zgrade. Dočekuju ih djelatnici SIS-a. Njihov zapovjednik bivši je oficir KOS-a. Srdačno pozdravljaju Sporog, uz podozrive poglede prema Vrani. – Po godinama bih rekao da je naš. Šta kažeš Spori? – Nov je, ali je naš. Otac mu je onaj general… – Sin onog generala?! To se mora zaliti. Naravno poslije posla. Ulaze u sobu SIS-a. Na stolici sjedi jak muškarac, visok, zgodan, kratko ošišan.

Nakon uvodnog upoznavanja, kreće razgovor. Wagner mirno odgovara na pitanja. Priča kako su mu roditelji emigrirali 1952. godine u SAD. Nastanili su se u Chicagu. On i brat bili su dobri igrači američkog nogometa, što se i vidi na Wagnerovih 190 cm visine i 120 kg mišića. U Hrvatsku je došao iz FBI-a, zbog čega se ne može više vratiti u SAD, jer po njihovom zakonu pripadnik njihove policije ili vojske ne smije otići u stranu vojsku. Povratkom u SAD dobio bi 5 godina zatvora. Nadalje priča kako su Srbi u Chicagu izazivali, gađali kamenjem Hrvate koji bi se skupili ispred crkve na dan Sv. Antuna.

Naravno da bi Wagner, njegov brat i ostali Hrvati odgovorili na takve provokacije, pa su se znali s njima i potući. Dolaskom u Hrvatsku Wagner se priključio HV-u. S obzirom da je završio West Point u SAD-u, dobio je časničko zvanje. Bio je na Kričkim poljanama. Kada bi svi pobjegli napustivši položaje, Wagner bi znao ostati sam još dva dana. Kada su ga pitali zašto nije pobjegao s ostalima, odgovorio je da nije za to dobio zapovijed. Bio je i kod Vukovara.

Tamo je izvodio spektakularne akcije kakvih se ne bi ni Rambo posramio. Sa sobom je uvijek vodio prijatelja koji je sve snimao video kamerom.
Kasnije, gledajući te snimke, svi su zaključili da se tako nešto ne može vidjeti ni na filmu. Gledali su kako se
Wagner kotrlja iz jarka uz cestu prema kamionu punom četnika. Kada se našao ispod kamiona, jednim pokretom
bi pričvrstio eksploziv, kojeg je aktivirao kada se otkotrljao natrag u jarak. Kamion je eksplodirao. Tvrdio je da nema nikakve veze sa eksplozijom bombe u zgradi Veleposlanstva SAD-a. Glavni svjedok koji ga je teretio bio je Ovca koji je pio po lokalima u Dubravi, da bi se nakon nekoliko dana pijančevanja vratio kući u Zapruđe i pričao susjedima kako se borio kod Siska u postrojbi „Vukovi“. 

Bio je zavidan Wagneru i svjedočio bi bilo što, samo da ga uništi.
Vrana i Spori dogovorili su sa SIS-ovcima da ih obojicu smjeste u istu ćeliju. Te noći Wagner ga je razbio kao jaje.
Kasnije je Wagner vraćen u HV. Danas je instruktor u Afganistanu. Odlikovala ga je i državna tajnica SAD-a C.R., osobno mu uručivši visoko američko odličje u Afganistanu. Lijeva strana njegove odore puna je hrvatskih odličja a desna američkih. U Hrvatskoj o tome nije bilo ni spomena. Ovca je umro 1994. godine pod čudnim okolnostima.
Pokopan je na vojnom dijelu groblja na Mirogoju, makar je dvojbeno da je ikada bio na bojišnici. Djeca mnogih hrvatskih emigranata pod nerazjašnjenim su okolnostima stradala u ratu, kao i mnogi hrvatski emigranti koji su se usudili vratiti i boriti za slobodnu Hrvatsku. Broj Jedan osobno je zapovjedio 18 likvidacija za vrijeme Domovinskog rata. Tako su otišli Paradžik, Kraljević, Barišić, Gavran, Udiljak… Po povratku u Centar, Vrana i Spori morali su napisati službenu zabilješku o obavljenom razgovoru s Wagnerom. Zabilješke su se tada diktirale daktilografkinjama. Sutradan Vranu zove Maras: – Napisat ćete zabilješku da je Wagner kriv za postavljanje eksploziva u zgradu Veleposlanstva SAD-a. Zabilješka je ustvari već napisana, samo trebam vaš potpis.
– On nije kriv i vi to dobro znate. Ja ne mogu potpisati nešto što nije istina i nevinog čovjeka optužiti za nešto što
nije napravio! – Slušajte Vrana, plan je da se djeca emigranata i nepodobni stranci uklone iz Hrvatske. Oni mogu širiti nezdrave ideje, što Hrvatskoj nije potrebno. Sjetite se kako su završili oni kod Knina. Sada potpišite. To je zapovijed! Kod Knina su izdajom poginuli Miro Barešić i Gordan Turić. Broj Jedan je sa Mozgom sve dogovorio i javio Mili Martiću. Zadnji sastanak su imali u hotelu „Esplanade“. To su kasnije potvrdili i policajci iz osiguranja. Tako je život izgubio istaknuti hrvatski emigrant Miro Barešić. Vrana kratko pogleda Marasa, ustane i izađe iz njegovog ureda. Sjetio se jednog Stipe iz Hercegovine, koji je umalo tragično završio. Hrvatski orijentiran, mnogima je smetao. 

Kako bi ga se riješili iz Centra, podmetnuli su mu više komada pištolja u njegov osobni automobil. Tada su mu paukom „pokupili“ auto i odvezli ga u Strojarsku ulicu, na parkiralište automobila koje bi dovozili „pauci“. Tamo su ga trebali čekati i ustrijeliti. Sve je trebalo izgledati kao obračun švercera oružjem. Vrana je slučajno čuo za taj njihov plan, a kako nije znao na koji bi način spriječio likvidaciju, rekao je donačelniku da će, ako to učine, sve ispričati jednom od tiražnih tjednika.

***

Prošlo je mjesec dana od događaja s Wagnerom. Vrana nije dobivao nikakav posao. Debeli ga je „tješio“ u podrumu „Ferimporta“ u Petrinjskoj. 

Napokon, Vrana se odlučuje javiti gospodinu Johanu, zamjeniku načelnika Centra. On je zamijenio Željeznog, bivšeg pomoćnika i sina prvog Sekretara SUP-a za Hrvatsku u bivšoj „Jugi“, „krvavog do lakta“, koji je bio premješten u odjel za odnose sa stranim policijama u MUP RH. Gospodin Johan ga prima i upozorava da ga Maras, Guzonja, Debeli i ostali žele izbaciti iz Centra, jer im je pomutio planove oko Wagnera i Hercegovca, a i plan za preuzimanje samog Centra. – Napisano vam je rješenje koje ćete pokazati u petak, a koje glasi da od ponedjeljka počinjete raditi u kontraobavještajnom odjelu kod načelnika Špire. 

Vrhovni je čuo za vaš slučaj i preporučio da se premjestite u taj elitni odjel. Zahvalan vam je za Wagnera. U petak Vrana dolazi u kancelariju načelnika Marasa i pokazuje mu rješenje o premještaju. Marasu samo što srce nije otkazalo. Odmah saziva sastanak s Debelim i Guzonjom kod zamjenika Johana. Protivi se Vraninom odlasku, tvrdi da ima neriješenih predmeta… Vrana na to ravnodušno konstatira da nema, niti može imati neriješenih predmeta, jer mu već mjesec dana nitko nije dao nikakav zadatak.

Alfred Morgan

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: