Novo!

PURA – HERCEGOVAČKO TRADICIJALNO JELO KOJE JE STOLJEĆIMA HERCEGOVINU HRANILO!

Gospodin Vlado Boban, Čelnik Općine Velika, je potomak hercegovačkih Hrvata. Otac mu je Jerko Boban iz sela Sovići, Bobanova Draga a majka Iva Brzica iz sela Pogana Vlaka kod Gruda. Upoznali su se u odkupnom poduzeću Duhanska Stanica Grude 1960. godine. Jerko je tu radio kao inžinjer/električar a Iva u slaganju hercegovačkog duhana. Oženili su se u veljači 1961. godine. Imaju troje djece: Mileta baba Vićeka ga od milja prozvala “Mišo”, Ljija i Vlado; koji ovdje na ovom DVD slikokazu prikazuje kako je njegova baba Iva/Vićeka Boban svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec i kroz godinu dana skoro 350 puta varila kukuruzovu puru koju bi se ovim umakom – što na ovom DVD slikokazu prikazuje Hercegovački Hrvat, Čelnik Općine Velika kod Požege Vlado Boban – polijevalo da se ukusnije i slađe pojede. To su naši hercegovački preci, djedovi, roditelji zvali LUČINICA. Zašto Lučinica? Jednostavno zato što bi se u tavu u komadiće stavilo pršuta, špeka ili suhe slanine, što je poznata stvar. Kada se to uprži, u tavu se ulije kiselo mlijeko a u drvenoj posudi koju su zvali “Tukalica” ili “Lukarica”, jer se je u toj posudi češnjak luk tukao i tako istučeni bi se posuo po kiselom mlijeku u tavi.
 
Tu je bila okrugla sinija, oko koje bi kućna čeljad posjedala. Na sredini sinije je bio drveni čanak iz kojeg bi svaki ukućanin sa drvenom kašikom grabio iz čanka i jeo. Tu tada nije bilo tanjura da svako sebi nasipa koliko hoće. U taj čanak se stavi sve jelo što je bilo određeno za taj obrok. Ako netko previše priča, za sigurno će zgrabiti manje kašika – a svaka kašika je jedan zalogaj – što znači da bi mogao ostati i gladan. Zato se je kod nas znalo reći: da svaka ovca koja bleji, manje zalogaja jede. Zato su Hercegovci poznati da brzo jedu, jer su se iz puke nužde naučili: što manje govoriti a što brže jesti.
Izvor: Otporaš.
 
Oglasi

1 Comment on PURA – HERCEGOVAČKO TRADICIJALNO JELO KOJE JE STOLJEĆIMA HERCEGOVINU HRANILO!

  1. Sinjani su znali uz gang pjevati: Sinjanine purim dušmanine, a mi Bobanjari smo znali iz prkosa ili nužde znati drugima govoriti da smo toliko hranom bogati da jedemo puru za doručak, za ručak, a kada se uželimo pur jedemo ju i za večeru.

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: