Novo!

Razgovor s Hrvaticom iz Sarajeva!

preuzmi (1)

Muslimanka iz Sarajeva posjetila je svoga brata u Njemačkoj. Donijela mu dašak domovine, nade, ali i srdžbe. Preko noći našla se u drugom svijetu, u kojem se ne govori stalno samo o Titovoj smrti, Rusima partizanima…Ostali su strah i nepovjerenje. Žena, koja nije političarka, žena koja je u Njemačkoj “vani”, a ne u Sarajevu “kod kuće”. Razgovarali smo pijući “pravu tursku”, bez papira, olovke, magnetofona. Počelo je kao uvijek kad se sretnu oni od “dolje” i oni iz inozemstva: (Ova riječ “inozemstva” se misli na hrvatsku političku emigraciju protiv koje je režimski jugoslavenski i udbaški sistem sustavno pisao sve najgore, i tako ulijevao strah i trepet u kosti onima koji bi došli posjetiti svojtu u Njemačku i drugdje. Meni se moj rođeni rodijak J.G: kojeg sam s ” Jerkom Boban, Kukićem” iz Pariza došao posjetiti u kolovozu 1964. godine, nije htio ni otkriti, jer je spavao, kada sam ga došao posjetiti u Pforzheim. Toliki je strah u njegove kosti Mostarska Udba ulila, da mi je ispod ogrtača rekao doslovno: Oprosti rodijače, ti si politički emigrant a ja sam “pasošar” na privremenom radu, pa kada se na jesen vratim kući, ne želim da me Mostarska Udba uhapsi i “pasoš” mi zbog tebe oduzmu, tako da opet iduće godine ne mogu ovdje doći i malo novca zaraditi.”, mo. Otporaš.)

 

–  Kako je dole?

–  Deveri se, deveri…

–  Mislim sada, kad Tito odlazi? Poslije hajke na “Preporod”? (Tito je tada bio u bolnici u Ljubljani i neizbježno se je pripremala i očekivala njegova smrt. Tada su bez njega i njegova znajna, ali uvijek u njegovo ime i u ime partije, pokrenuli i osnovali rotacijonu vladi predsjedništva Jugoslavije, tako da svaka od šest republika izabere po tri (3) člana , sveukupno 9 njih, koji će svaki godine jednog od njih izabrati za predsjednika predsjedništva Jugoslavije, što je automatski i vrhovni zapovjednik svih snaga JNA. Zadnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije  i njenih oružanih snaga, tj. JNA je bio Stjepan Mesić. Sada nam postaje malo jasnije zašto je Stjepan Mesić bio takav kakav je bio: IZDAJICA, LOPOV, LAŽOV, SPLETKAROŠ, drugim rijećima: NITKOV. mo. Otporaš.

 

–  Ljudi se plaše Titove smrti. Ulili su im strah u kosti, da će doći Rusi i da je jedini on koji ih može od njih spasiti.

–  A strah od još 41. godine, od četnika, Srba, “čišćenja”?

–  U Sarajevu toga ima manje. Stanovništvo je novo. Ali oni u istočnoj Bosni pričaju još i danas što je i kako je bilo: pljačke, klanja, paljenja…

–  Sarajevo je bilo poznato kao hrvatski grad.

–  Puno se toga izmijenilo. Osjećamo sve više da nas Srbi tjeraju iz grada. Nas je sve manje, a njih sve više. Stariji muslimani ne dopuštaju svojoj djeci da napuste Sarajevo, bez obzira ne kakve teškoće nailazili. Prividno je sve mirno. Susjedi pravoslavci, katolici i muslimani – žive u miru, ali kad je u pitanju posao, zaposlenje, onda je jako važno što ste i tko ste.

 

–  Postoje poduzeća u kojima su od direktora pa do vratara sve samo Srbi. U tom “tko će koga?” i muslimani ne ostaju mirni. Iako u manjoj mjeri, ipak nerijetko nalete na direktora Hadži, sekretaricu Hadži, vratara Hadži…

–  Ipak grupiranje?

–  Ma jasno!…Ali uz to “tko je što” dolazi još i novac. Tko da deblju kuvertu, taj dobiva zaposlenje.

–  Korupcija? Podmićivanje?

–  Da, ja imam djecu, pa sam kod kuće, ali poznam djevojke koje su študirale, a kasnije plaćale da bi dobile mjesto kao čistačice.

–  Kad vas dolje pitaju za nacionalnost, šta kažete, šta ste? Hrvatica?

–  Ni govora. Tu, u Njemačkoj sam Hrvatica, ali u Sarajevu sam muslimanka. Kad bih tamo rekla da sam Hrvatica, rekli bi mi da sam šovinistkinja. Pravoslavci kažu da su Srbi i to je normalno, to nije šovinizam. Samo nama muslimanima ako kažemo da smo Hrvati prišiju table da smo šovinisti.

–  Ali ima muslimana koji otvoreno kažu da su Hrvati.

–  Takvi su otpisani. Ti nemaju nikave šanse…Vi ne možete vjerovati da danas kod nas, čak i medju muslimanima, nema više povjerenja. Brat ne vjeruje sestri, sestra bratu! Jedni su muslimani, drugi “Muslimani” po nacionalnosti, treći “Muslimani” komunisti…Ludnica! Dođete poznatom, misleći da je musliman, a na zidu mu Titova slika. Jedno govori, drug misli, treće radi. Čula sam na svoje uši kako jedna stara muslimanka govori drugoj:

 

“Klanjate za Tita? Ma ljudi, za koga se vi to molite? Za nevjernika?” Jedni se primaju za glavu, drugi su zbunjeni, treći šute…Svašta se priča…Čula sam vic: “Danas je Tito ustao na desnu nogu”. (Prije smrti, u Ljubljanskoj bolnici Titi su amputirali lijevu nogu. Zato je taj vic da se je Tito ustao na desnu nogu, mo. Otporaš.)

 

Zamislite, netko je proširio Bosnom glasine da su muslimani najveća opasnost za katolike! Da se u Bugojnu javno prijetilo katolicima. Čak su i neki katolički svećenici morali u crkvama miriti svoje vjernike, da to nije istina.

–  U inozemstvu se pisalo da je pred Titovu smrt u Jugoslaviji nastala panika?

–  I je. Narod je navalio na sol, šećer, brašno, čokoladu…Proširila se ratna psihoza. Ako dijete zabunom uzme žlicu meda iz posebne zalihe, majka već viče: “Ostavi to! To je ratna rezerva!” Stanari velikih kuća morali su se javljati svojim pazikućama, a radnici i službenici čuvali su straže po tvornicama i uredima. Na krovu “Špada” gdje je tiskara “Oslobođenja” šetali su se jadnici po krovu sa mitraljezima u rukama. Kao u američkim filmovima.

–  Protiv koga, od koga?

–  A, to nitko nije znao. Valjda protiv Rusa. Smiješno, sada kad postoje te moderne bombe…Što će japan s puškom?

–  I pucali bi?

–  Ah, nemojte…Nabili su djevojkama kape na glave, dali mi oružje, a ja znam da nisu u stanju držati u rukama jedan običan prut.

–  A što bi bilo kad bi se kao navodni neprijatelji pojavili vlastiti ljudi, braća, Hrvati…Da li bi i onda pucali?

–  Mogu vam samo reći to, da danas u Sarajevu nitko ne zna što tko misli. Zato je teško reći tko bi na koga pucao. Nitko se neće prvi usuditi. (Kako danas znamo kako je rat počeo i kako su se stvari odvijale, i tko je bio agresor, treba ga ovdje i spomenuti. Agresor je bila JNA, a JNA je bila u rukama Srba, a Srbi su bili ti koji su od zemalja naroda i narodnosti Jugoslavije htjeli proširiti Veliku Srbiju, mo. Otporaš.)

 

–  Dobro, vi ste muslimanka Hrvatica, i dali ste ikada pomislili da bi se svi trebali javno i bez straha izjašnjavati za onaj narod kojemu pripadate?

–  To je jako teško, jer oni koji imaju vlast u rukama znaju da će ovako bolje proći. To su licemjeri…

–  Ali oni koji ne misle tako, na primjer Vi?

–  Lako je to vama tu govoriti…

 Nasmijala se i kao da se time ispričava što je pogodila istinu.

Izvor: Otporaš

Žig

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: