Novo!

SAMO ZA TEBE-PROČITAJ I SPALI!

 piše general Drinjanin Danijelu Joliću
(Donosim jedno vrlo važno i vrlo tajno pismo kojeg je general Drinjanin pisao svojim vrlo povjerljivim i nadasve pouzdanim suradnicima. Jedan od njih je za sigurno bio i Danijel, Dane Jolić koji je živio u Torontu. Dane Jolić je bio vojnik HOS-a NDH i kao hrvatski vojnik podržavao je tijesnu veze s generalom Drinjaninom. Njigov sin Ivo je pratio PISMA MAKSA LUBURIĆA koje sam na portalu Dnevno.hr iznosio te me kontaktirao i rekao da ima jedan snopak pisama koje je general pisao njegovu sada pok. otcu Danijelu. Vrlo rado mi ih je uručio. Pisma datiraju od 1952 pa do 1959. Ima jako zanimljivih stvari, kao i u svakom generalovu pismu. Ovo pismo kojeg sada donosim se nalazi u knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA na strni 73-74-75-76-77, tj. godine 1955 kada su se koplja lomila između Poglavnika i njegove “okoline” i generala Drinjanina i HOS-a koje je on predstavljao, bilo jedna velika TAJNA, dok danas nije. Zato je general na vrh ovog pisma svojom rukom i olovkom napisao : “Samo za Tebe – pričitaj i spali”. Kako je Dane Jolić sačuvao ovo pismo, moglo bi se zaključiti da je on napravio kopiju pisma, za sebe zadržao kopiju a original spalio, te tako zadovoljio želju generala Luburića da pismo spali kada ga pročita. Zato sam i stavio ovom pismu taj naslov. Ovim putem se želim javno zahvaliti gospodinu Ivi Joliću na darovanju pisama njegova pok. otca Danijela meni. Hvala ti Ivo! Mo. Otporaš.)

HRVATSKI  NARODNI  ODPOR

GENERAL DRINJANI.
Ured Glavnog Tajnika.
Stan, dne 7. XI. 1955.

Dragi brate !

Po ustanovljenom običaju šaljem Vam nekolicini ovo svoje osobno pismo, kao moje osobno pismo, ali koje tumači jednoglasno mišljenje Stožera i glavnih suradnika, kao i ogromnog diela naših ljudi u emigraciji.

Najvažnije je, da se sada pokrene sve u korist Poglavnika i naših u Argentini, a onda dolazi vrlo važno pitanje, koje moramo medjusobno riešiti. I mi i Vi učinismo sve i učiniti ćemo i više i nije važno tko je učinio, ali ima problema, koji mogu medju nas unieti klicu nesuglasica, pa i razdora.

Radi se o pismima, koje ministar Ilić šalje pojedinim ljudima i u kojima se na neovlašten način predstavlja u boji, koja je neistinita ili na vlastitu želju uveličana. On je dobio od Klaića, šefa propagandističkog ureda kao i od nekih drugih ovlast, da vodi stvar odašiljanja protesta. Učinili su to oni, koji su se skupa s njime usosili (utuvilo, mo. Otporaš.) u glavu, štetnu i nebratsku rabotu Šubašića i IZBORA, koji je kriv za ono, što se našima dogadja i što je Poglavnik u bjegstvu, radi čega nam je strahovito naškodjeno politički i moralno u svietu i još se ne vide konture (opsezi, ishodi, mo. Otporaš.) kraja. Ilić se na glup način upleo u to nakon što mu je ponudjena prodaja knjige, koju je IZBOR izdao. Tada se je zaletio i u zadnjem Izboru napisao gluposti, koje nam ne služe na čast. O tome ćete se još uvjeriti. Može se braniti Poglavnika, biti ustaša, napadati protivnike kao što smo i mi to činili, ali ne hvaliti onoga, koji nas je nazvao “ustaškom paščadi”, “koljačima” i koji hvale Srbe, Dražu, Stojadina (misli se na Dra. Milana Stojadinovića, mo.Otporaš.) itd., a napada naše svećenstvo radi koljačtva. Pa mjesto da priznaju, da je Stožer na vrieme vidio opasnost, prave se martirima, napadaju Stožer i generala Drinjanina, a sve radi toga, jer su napali onoga, koji nam je ovu tragediju priredio.

Poglavnik je htio zavaditi Srbe, ali je nevjerni Subašić podvalio i zavadio nas. Kada je klika, koja je kriva za IZBOR vidila nesreću, nisu imali smionosti ni pameti, pa priznati, nego se osvećuju Stožeru i guraju Ilića protiv nas. Najprije zeta S. Pšeničnika, (Srečko, mo.) poslije Klaića i promidžbu, zatim komunistu Subašića i IZBOR i na kraju nesretnog Ilića., nekada našeg prijatelja, kuma i suradnika. (Dr. Andrija Ilić je bio generalov tajnik u Glavnom Stožeru HOS-a i generalov vjenčani kum, ili kum, mo. Otporaš.) I mjesto da kažu mea culpa, oni napadaju Stožer i DRINU i kao uvijek nagovještavaju, da će biti zaplienjena, zabranjena i obustavljena. Ilić je neliepo, nekorektno i neustaški prema nama postupao. Mi do sada ni rieči nismo dobili od njega, nego nam braća šalju njegova pisma i prepise istih i daju znati, da se Ilić predstavlja kao jedini, koji u svim poslovima ima ovlast od vodećih.

Mogu Vam kazati : Mi smo ovdje načinili plan za spašavanje Poglavnika, te od Njega dobili i ovlast za sliediti. Trebali smo ga dovesti ovamo i kamo sreće, da je odavno tu. Dali smo ogromna sredstva na raspolaganje i to pomoću naših španjolskih prijatelja i bankovnog uloga moje žene i rodbine. Sve je bilo priredjeno, a ja sam dva puta bio u Tangeru (Tanger je luka na sjeveru Maroca ili između Španjolske i Maroca kod ulaz u Gibraltar, mo. Otporaš.) i priredio za doček kuću itd. (Po ovom izgleda da bi Poglavnik doplovio parobrodom gdje bi ga general dočekao, mo. Otporaš.) Nakon toga bi se išlo ovamo, gdje smo imali dozvole. Prijatelji su trebali dovesti ih od tamo u Tanger. Medjutim članovi obitelji, koji neće da Poglavnik dodje ovamo kao i klaić, koji je izjavio pred povjerenikom DRINE, da sve ide u zahod, što od Stožera dodje, oni su spriečili, da Poglavnik prihvati našu ponudu. Mi danas nemamo veze, jer ista idje preko obitelji, zetova i kćeri, a ovi ne daju, da Poglavnik dodje ovamo, jer imadu interesa da bude tamo, pa makar i u stalnoj pogibiji.

To je žalosno, ali istinito. Cieli Stožer kao i španjolski prijatelji pratili su cielu stvar i svi skupa se zgražamo, da se ovako što može dogoditi. Falilo je političke mudrosti, pa su naveli Poglavnika na tanak led sa nesretnim pokušajem s IZBOROM, a sada ustraju u nesreći, i dok se Subašić šeta i dojavljuje adrese, gdji bi mogao biti Poglavnik, Njega traži policija, a nas su stavili na listu neprijatelja Crkve. To je rezultat genijalnog pokušaja rata protiv Crkve, kojeg smo osudili na vrieme i spasili barem dio ugleda našega Pokreta. Falilo je gradjanske, ustaške i ljudske hrabrosti, da priznaju ovu pogrešku i odterete Poglavnika, nego kažu, da se nije ništa dogodilo. To nije istina. Vatikan je dobro obaviešten, a čak i novine Španjolske, gdje smo bili br. 1 donose viesti, koje će nas u crno zaviti. Da se nismo ogradili od mahnitanja, danas bi i mi ovdje imali istu sudbinu kao i oni.

Pasti ćemo svi za Hrvatsku, za Poglavnika, ali pasti u borbi protiv svoga svećenstva i Crkve, a za Stojadina i peronizam, to je zločin, i one koji su zato krivi, trebalo bi staviti pred ustaški sud. Zato se osvećuju Stožeru, koji je jednodušno s generalom Drinjaninom sve napisano, sve vodio i sada je jednoglasno solidaran, kao i ogromna većina onih, kojima je stvar poznata. Poglavnik se ne može javljati i ta klika je sada dobro izkoristila čas nesreće, pa žele da se sve zaboravi. Ne, ni zaboraviti, ni oprostiti. Doživili smo tragediju Kavrana vlastitom krivnjom, (trebalo je imati “petlje” i to reći sedam godina poslije tragedije, preuzeti odgovornost za poraz i td., mo. Otporaš.) iako sam došao iz Domovine i upozorio ih na stanje. Rekli su : mi smo vodstvo. I sada smo na vrieme upozorili i opet su rekli : mi smo vodstvo. Tako se predstavlja i Ilić, ali se vara. Mi nemamo vodstvo nego vodju. Imamo Poglavnika i Predsjednika Vlade. Ni od Poglavnika ni od Predsjednika Vlade, koji nema pojma o svemu, nema ni glasa. Nije vodstvo nitko, jer ga nema. Imamo Poglavnika i Vladu. Imamo Vrhovnog Zapovjednika, i general Drinjanin i Stožer nisu dobili ni jednog slova, pa tako Ilić nema prava miešati se u poslove Stožera ni Odpora, nego ono, što mu je Klaić dao. Mi ne priznajemo vodstva, jer smo vojnici. Ne može se jednog djelatnog generala obavještavati preko čarkara, niti Stožer preko promidžbe. Ja bih radije objesio sablju za svagda, nego da mi promidžbenjaci, koji su do sada uviek slabe rezultate pokazali, zapovjedaju. To bi bila degeneracija vojske, i to ni jedan borac, ni jedna vojska neće prihvatiti niti će to Poglavnik dopustiti.

Nije dosta, ako mi jednostavno kažemo da nismo krivi. Krivi smo jer smo dali podloge sa negativnim IZBOROM. Subašić je komunista, plaćenik Srba, i neovlašteno se služi imenom Poglavnika, izkorišćujući to. Ponudio nam je uslugu, i napravio uslugu Srbima i komunistima. Za napasti nevaljale svećenike ne treba ići tim putem, dapače treba biti dobar katolik, i u obrani ideala, Boga, Crkve, Domovine, Poglavnika i Pokreta možemo napasti ne samo svećenika, nego i kardinala, ako treba. Ali IZBOR se je težko ogriešio o Crkvu i nas usosio. Nedajte se u rat protiv Crkve, jer ćete ga izgubiti. Svećenici su, pa i naši protivnici svi ustali u obranu Poglavnika, osim par degeneriranih. Oni su nas jedini branili 1945. god. i danas u većini zemalja okupljamo se oko svećenstva i Crkve. To Vi svi znadete. “Plovidba” je nečastna, (Neznam šta bi to moglo značiti “Polovida je nečastna”. Možda je to u ono doba bio jedan izraz među Hrvatima koji su emigrirali u Argentinu i došli s parobrodom, tj. plovidbom, mo. Otporaš.) ali zar ju mi nismo napali davno prije, nego je Subašić došao medju nas? Zar je itko ljuće napao protivnike Poglavnika, pa i onda kada su svećenici? Pa ipak uživamo podporu i zaštitu Nuncija, kardinala, nadbiskupa i svećenika, jednom rieči Crkve. I svi su skočili za Poglavnika i nije mala stvar, jer ovdje su jamčili uglednici Crkve za Poglavnika i to je vriedilo više nego sve naše predstavke. Svi smo odgovorni Bogu i Narodu i zato pazite što radite.

Naša braća u Argentini zaboravili su, da je Franco mač Vatikana, da je Njemačka, Italija i Austrija u rukama kršćanskih vlada, i da u mnogim zemljama jedino Crkva štiti Hrvate. Gdje su nam novi prijatelji? Nije pupak svieta u Pampi, (Pampa je pokrajina srednje Argentine, gdje je bilo nastanjeno mnogo Hrvata, istaknutih Hrvata koji su nešto značili u tadašnjoj hrvatskoj političkoj emigraciji.Mo.Otporaš.) pa ne možemo svi gledati kroz njihove naočale, koje su subjektivne. Prema istom pravu moramo i mi u fanatički katoličkoj Španjolskoj misliti na sebe kao i na Hrvatsku, koja treba Španjolsku. Neka sutra nagare Rusi, tko će nas primiti? Neka se ide sutra napried, zavisiti će mnogo toga o Francu. I svaki dan više. Stoga naši nemaju prava nametati nam jednu štetnu politiku, koja će i nas ovdje uništiti kao i njih tamo.

Neznam šta je sa Poglavnikom, neznam kako će se sve svršiti. Jasno je da će biti težkih posljedica za sve nas, za Pokret, za Hrvatsku, jer jedva smo se bili oprali od obtužba 1945. i sada smo mi vlastitom krivnjom naprtili glupu, nepotrebnu i tragičnu hipoteku IZBORA. Zato nećemo nikakovo vodstvo, nego Vodju i Vladu, Poglavnika i Predsjednika. Neka se osnuje politički odbor, neka se traži mišljenje sviju, neka se uzmu u obzir interesi svih, u svim zemljama, neka se dade mjesta novima, koji su se istakli u borbi za ovih 10 godina. Nije dosta, da se zetovi, kćeri i propagandisti slože i ovlaste nekoga. Kakva smo mi vojska, gdje se generala obavješćuje preko čarkara, da je “vodstvo” sve povjerilo Iliću, neborcu, koji je ratovao u Beču, a rezistirao u Engleskoj. Kakve smo mi ustaše, gdje jedan Subašić može dieliti lekcije jednom generalu koji je 25 godina u prvim redovima. Ja sam godinu dana prije nego itko osjetio izdaju Lorkovića, pa su me proglasili ludim. Osjetio sam tragediju Kavrana, pa su me proglasili “kompromitiranim”. Osjetio sam propast u koju idemo u Argentini dvije godine uapried, pa sada mi sole pamet oni, koji su krivi za tragediju, jer nisu imali ni hrabrosti ni pameti. I mi nismo crnički tribu, nego tražimo, da se napravi Pokret, hierarhija, odgovornost. Mi smo u Stožeru napravili 10.000 pisama , i neka nam daju jedno gdje nije najčešći ustaški duh i duh Poglavnika, i to u doba, kada to nitko drugi nije radio. I usporedite ustaški duh IZBORA I DRINE.

Hoće propast DRINE. Subašić ju najavljuje u pismima, koja posjedujemo. Klaić baca sve u ćenifu (nužnik, mo.) što dolazi od Stožera, a bacili su možda i spasenje Poglavnika. Dižem obtužbu, tražim ustaški i vojnički sud, pa da se ustanove činjenice. Čitave pošiljke DRINA su tako nestale u Domu, nastojalo se podvaliti Stožeru, jer su imali koristi od Stojadina, (dr. Milan Stojadinović, mo.) s kojim su pravili poslove, koji nam ne služe na čast. Ima u Argentini 10.000 nacionalista i našto smo spali.

Držite se uz svoje svećenike i onda, kada se sa njima politički ne slažete. Recite im svoje. Ja sam se ispovjedio u Barceloni na Kongresu kod čovjeka, kojega bih politički smrvio, kad bih mogao. Napadao sam ga, ali ga kao svećenika poštujem. Crkva je snaga, ne zaboravite to, a to su i naši osjetili. Neron je otišao, Staljin je otišao, Peron je otišao i Tito će otići, svi ćemo otići, a Crkva će ostati. I nama je mrieti i moramo umrieti spokojni i smireni s Bogom i Crkvom. Crkva je naš saveznik. Danas Rusija i USA traže veza s Vatikanom, muslimani, hindusi i pogani uzpostavljaju veze, a mi ih kidamo s Crkvom, sa Stepincem, sa 1000 mrtvih svećenika za Hrvatsku. Nedavno se njihao na vješalima Fra Herman, moj bivši suradnik zato, jer nije zatajio Poglavnika ni Hrvatske, i to u isto vrieme dok je Subašić pisao, da je svećenstvo anacionalno, da su fratri klali, da je Draža pošten, a da su njegovi rasovi krivi, iako znamo, da je Draža bio onaj, koji je klanje vodio. Mene je IZBOR proglasio i Srbinom i na usta srbskog generala Djukića rekao, da neznam tko mi je otac, zvao se “Luburić koji je navodno u Madridu”. (He, moj generale da ti nisi valjao, nitko te napadao nebi. Hrvatska poslovica kaže: Za dobrim konjem se prašina diže. A koliko ima poštenih i čestitih Hrvata da i dan dans – opet pošteni Hrvati – napadaju Hrvate koje je Udba oklevetala i stavila na njihovu listu da su bili njihovi suradnici; i svi oni koji tako još i danas misle i Udbi još uvijek vjeruju, daju Udbi vjerodostojnost da je Udba nepogrešiva i da istinu piše. Ništa nova kod labavi i opranigh mozga Hrvata, uvijek ih je takovih bilo i uvijek će ih takovih biti. Nažalost! Mo.Otporaš.)

(Evo šta o tome u “Otvoreno Pismo Srbskom Generalu Svetomiru Djukiću”, pisano 10. X. 1955., između ostaloga, general Drinjanin kaže u DRINI br.8/12 1955., strana 218/219. “… Imam i previše dokaza o radu najnovijega “srpsko-hrvatskog stručnjaka” Josipa Subašića i njegova – i vrag zna čijeg još – lista “Izbora”, pa na silu moram tražiti i nalazim, srodnost ideja i misli vodilja u pisanju toga lista i ideja, koje ste Vi iznieli u Vašem članku. obrazložit ću:

1.) “Čini se kao da ste se posebno trudili , da vaš susret sa mnom dobije nedužnu formu slučajnog sastanka. Kažete doslovno: ” Tu primjetih jednog ustaškog generala, prirodnog držanja. Izgledalo mi je, da je jedan od naših, i kad ga potapka po ramenu i upitah: “Ama, jeste li Vi naš čovjek. Jako ličite…”- on se nasmija i odgovori: “Ja sam general Luburić. Osjećam se hrvatski, a tko zna od koga sam…” Svi prasnusmo u smieh na ovu dosta masnu dosjetku. Inače Luburić je iz Hercegovine.” Istina jest, da sam ja prisustovao viećanju izmedju Vašega predstavničtva i Glavnog Stana Poglavnika, čiji sam bio član…Tako Vi ste meni predstavili punomoć iz Glavnog Štaba Draže Mihailovića, a ja Vama sa Zapovjedi Glavnog Stana Poglavnika…Ova punomoć i danas postoji u arhivi II. Ustaškog Zbora. Nije bilo slučajnog nalaza, a niti doskočica, niti smijanja…

2.) Zamislite si, kada bih i ja imao stručnjaka za “hrvatsko-srbske probleme”, pa podvalio u jednom mom članku sliedeći dialog:

Luburić: Slušaj, bre, Djuiću, ama Vi izgledate naš čovek, Jako ličite…

Djukić:Znate gospon Maks, Ja sam Srbin, srbski osjećam, a vrag bi si ga znal, kak je to s tatekom…

Šta biste Vi na to rekli?

Znate, ja sam čitao Vuka Karadžića, čitao sam i ono što Srbin Dr. Jocić (Eugen, mo. Otporaš.) piše o Srbijancima, pa ipak se nikad ne bih usudio napisati o svom dragom prijatelju, srbskom generalu, da ne zna tko mu je otac. Možda to u Beogradu, na čaršiji, medju niškim ciganima, koji su Srbiji dali Cvetkovića Ministra Predsjednika, (nije ni danas stvar bolja, jer su im dali Tomislava Nikolića za predsjednika, mo. Otporaš.) ili u stanovitim krugovima, gdje je moral bio jako slabo predstavljen, i ne bi bilo fatalno, ali u Ljubuškom je to pitanje od prvorazredne i sudbonosne vriednosti. Toliko načelno o moralu u Ljubuškom. A mogu Vam takodjer predstaviti obitelj Luburića, koji su oduviek bili poznati patriciji, gazde, gospoda, dobrotvori, duboko religiozni, priznati i poznati patrioti, što nije težko ustanoviti kod kojega god starijeg čovjeka Hercegovine. Bili su gazde i gospoda, dok niste došli Vi Srbi i Srbijanci, uništili patriote, gazde i gospodu, a stvorili proletere, revolucionarce i osvetnike. Sa slobodom vratio se sjaj obitelji gazde Franje i gospodina Ljube Luburića, a sa ropstvom opet smo postali prognanici, proleteri, ali uviek gospoda, i uviek u službi Boga i Domovine. Tako će to uviek i biti u domu Luburića, kao i u gotovo svim domovima Hercegovine. Tamo se, gospodine generale, zna točno, tko je kome otac. Strana 220,…” Mo. Otporaš.)

I svakom srbskom generalu daje generalski naslov, zove Nedića rodoljubom, a mene, ustaškog generala koljačem. Ja sam osobno ponosan, a osiguravaju me svi članovi Stožera i svi suradnici Odpora, da su i oni vrlo ponosni na ulogu Stožera i DRINE. Bilo je vremena, da ni HRVATSKA nije pola godine napisala rieč Ustaša i Poglavnik, a mi smo i poslije Kavranove tragedije rekli: Ustaše srdca gore ! Kažemo i sada. Subašić i Klaić poručuju, a Ilić je na tom putu, da je Poglavnik napustio ustaše, kako bi se sporazumio sa Srbima i židovima. To ne stoji, a kada bi i stajalo, mi nismo napustili Njega, jer znademo, da će nas trebati. Ne vjerujemo u uspjeh antiklerikalne politike i zato smo protiv nje. I u tom moramo ostati jasni, ako nećemo da nas razganjaju po svietu kao razbojnike i komuniste. Neka se prestane s novim glupostima, jer ćemo se javno buniti, da spasimo ugled i čast i ljude za novu borbu.

Amerika traži Vatikan, a mi ga napuštamo. Kome to može služiti? Komunistima i Stojadinovom agentu Subašiću, a ne Hrvatskoj. Stojadin hoće Hrvatsku, ali sa granicama na Kupi i muslimani imadu pravo sumnjati u našu dobru vjeru. DRINA je bila jasna i Džafer je u njoj iznio naš stav. Čast svima pa i Stojadinu, ali na Drini. Čast liberalima i svima, ali oni vladaju u Hrvatskoj i služe komunizmu, a u svietu ga pomažu, a Stepinac je branio Hrvatsku i sada je za tu Hrvatsku na robiji. Vatikan daje emisije na hrvatskom i o nama ovisi, dali ćemo uspjeti da radi za nas. IZBOR nije taj put. Samo abnormalni i nepošteni ljudi mogu odobravati IZBOR. A IZBOR još uviek vodi duhove, sada u osveti prema DRINI i Stožeru. Ilić je najnovija poluga IZBORA pa makar kako god izgledalo, da radi za Poglavnika.

Engleska nije naš nego Petrov i Titin prijatelj. Sve što pišete Iliću i što ta budala piše Vama ide kroz ruke engleske policije, a 1945. smo vidjeli kakova je. Dali je pametno praviti centre tamo, a ne ovdje gdje imamo prijatelje, sigurnost i punu zaštitu? Ilić je profesor i pjesnik. Može voditi propadangu, pisati članke i vjerujem, da je to ono što bi trebao raditi i zašto smo ga bili i pozvali u Španjolsku. I onda je bio ministar, ali zato nije zapovjedao Odporom niti će sada zapovjedati. Nije nikada hitca izpalio, nema pojma o ničemu i svaka bi mu akcija svršila kao ona Kavranova. Žena mu je bila gestapovski agent, Čehinja, a Ilić radi strašne osobne mane sasma je u rukama svoje žene. (Ja sam upoznao gosp. Dra. Andriju Ilića u Parizu u siječnju 1960., po povratku iz Madrida kada je bio na pogrebu pok. Poglavnika. Naše društvo HOP-a Dr. Ivan Šarić ga je primio i nas nekoliko smo otišli posjetiti Georges Desbons-a, branitelja atentatora na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića. Dr. Ilić je imao skoro cijelu jednu stranu lica crvenog mladeža, što je dio njegovog rođenja. Kada si sa njim, nekako pogled uvijek i nehotice leti na taj maladež, što izgleda vrlo upadno. Kod Georges Desbone-a me je prijatelj opomenuo da ne gledam u dr.a Ilića tako upadno. O toj “osobnoj mani” general govori, mo. Otporaš.) Zato je morao ići odavle, jer nije mogao medju ljude. Ona je inteligentna, ali nesavjestna i dominira ga. U ovakovim okolnostima ne može biti ni govora o nadzoru nad Stožerom, bez obzira kakova pisma njemu pisali Klaić ili pojedini članovi Poglavnikove obitelji. Nama ne zapovjedaju kćerke, zetovi i zetovski prijatelji, ni klika ni promičbenjaci, ni oni, koji su nas zvali ustaškom paščadi, nego Poglavnik i Predsjednik Vlade. Zato učinite sve u obranu Poglavnika, preko banke pošaljite na obitelj novce, dajte i Iliću sve što hoćete, ali znajte da on živi u Engleskoj i da nema nad Odporom ama baš nikakove vlasti. Smiešno je ono što njemu pišu i smiešno ono što on piše. To je bio pokušaj Klaića, pa je propao, to kuša i Ilić i propasti će kao i naši, ako podju tim putevima. Pazite da nam i više štete ne nanesu, prikazujući se kao martiri, koje Crkva progoni. To ne stoji, mogli su zgriešiti i svećenici, i mi ćemo ih osuditi, ali ogromni dio nas je branio. Zato i mi moramo braniti Crkvu i svećenstvo. Sve drugo je samoubistvo i dreka, da se sakriju vlastite pogreške. I to čine naši u Argentini. Za nesreću smo krivi i sami, jer u Argentini živi mnogo tisuća nacionalista, gardista, madžarskih nacista i samo su nas tjerali, pa su još uvijek u zatvoru Dr. Bulat i drugi, šefovi peronista i grupe Izbora. A lopov Subašić pod zaštitom komunista i socijalista denuncira naše. To je stvarnost. Nije dakle Crkva, nego IZBOR, koji su krivi našoj nesreći i Poglavnikovu bjegstvu. Iz istih razloga je zatvoren i Stojadin.
Držite na okupu vaša družtva, nedajte praviti razdor niti uplesti se u protucrkvenu rabotu. Ali braniti Poglavnika i Hrvatsku zubuima i noktima i pomozite u tom poslu svakoga, pa i blesastoga i pokvarenoga Ilića, koji je na onako nekorektan način htio mimoići i uništiti Stožer i svoje dojučerašnje prijatelje, koji se nisu dali navesti na tanak led sa šeftovima IZBORA i Subašića.

Vrieme će nama dati pravo, ali na žalost, vrieme nas raztvara, jer smo si uprtili na ledja težko breme, obtužbu neprijateljstva Crkve, koja je kako tako bila uz nas, a sada je protiv. Trebat će mnogo truda, da se to izpravi i na nama je, da to učinimo. Nije najsretnije braniti Poglavnika sa Ilićem, koji je i sam sudjelovao u radu IZBORA, nego je to trebalo učiniti iz Španjolske, gdje imamo dvadeset visokih crkvenih dostojanstvenika, koji su uzeli u zaštitu Poglavnika PRIJE NEGO ILIĆ JE I DOBIO OBAVIEST O SVEMU.

Nisam Vam se mnogo javljao, jer sam baš zato mjesec dana stalno na putu, radimo i pojačavamo rad. DRINA je u tisku, a iz Amerike nam dolaze novi i svježi mladi suradnici. Bio sam dva puta na granici i javio Vam se odanle. Opet ću se skoro javiti s drugog mjesta. Stožer je jednodušan, jači i biti će pojačan. Imamo dobre veze, nalazimo se okruženi prijateljima, imademo konzulat i legalni službeni pravac, koji uživa podržku velikih i najvećih. (U to doba Španjolska je još uvijek priznavala NDH i imali smo konzulat u Španjolskoj, mo. Otporaš.) Mislimo na sve, imamo i potrebne veze s Amerikancima, koji misle kao i mi. Treba dočekati vrieme i ne izgubiti glavu i nerve. Ne gubiti prijatelje, nego sticati nove, kao što to mi radimo. Klika koja je kriva za nesreću i razbacivanje snaga, odgovorna je i ja sam to Poglavniku i Predsjedniku Vlade pisao. Pazite što radite. Oni, koji misle da nas mogu samo tako konspiracijom maknuti, varaju se.. Ovdje se bori i pada i ne poznajemo drugog riješenja osim pobjede ili poraza. Na dobrom smo putu i idemo tim putem. Obaviestite braću o svemu a vas kao Ustašu i suradnika osobno činim odgovornim za ovo pismo, koje ne smije pasti u ruke neprijatelja. Ima ga se pred najvjernijima pročitati i pred njima spaliti. Za sve odgovaram ja i Stožer, dok se stvar ne postavi na svoje mjesto.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

Izvor: Otporaš

7 Comments on SAMO ZA TEBE-PROČITAJ I SPALI!

  1. Samo za tebe, pročitaj i spali…
    http://otporas.com/samo-za-tebe-pro…-danijelu-jolicu/

  2. DVIJE SLIČNE SMRTI: RUS LEON TROTSKI I HRVAT MAKS …
    kamenjar.com/dvije-slicne-smrti/

  3. Nikad viđena slika Ilije Stanića, ubojice Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina.

    http://otporas.com/1966-2/

  4. Pismo u Mostar hrvatskom udbašu Miroslavu Šimiću | Otporaš
    otporas.com/pismo-u-mostar-hrvatskom-udbasu-miroslavu-simicu/
    Translate this page
    Dec 3, 2015 – Bez ikakovih promijena donosim u cijelosti ovo pismo. Priložena … Pismo u Mostar hrvatskom udbašu Miroslavu Šimiću … Miri Šimić Sovići
    Pismo u Mostar hrvatskom udbašu Miroslavu Šimić – Portal – Vijesti
    http://www.hrhb.info › Forum › Općenite rasprave › Povijest
    Translate this page
    Aug 27, 2013 – 20 posts – ‎4 authors
    Pismo je osobno iz San Francisca odnio Rafo Boba, (1944-2004) u Mostar Miroslavu … Drugu: Miri Šimić Sovići Austin, Texas, 21 lipnja 1987 godine. … Zatim ću u 25 točaka donijeti moj odgovor Udbašu Miroslavu Šimiću.

  5. PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA: TKO JE ANTE GRANIĆ ? | Kamenjar
    kamenjar.com/pismo-hrvatskog-emigranta-tko-je-ante-granic/

  6. Ni jedan pošteni Hrvat se nebi trebao sramiti HPC koju je Poglavnik Dr. Ante Pavelić Zakonskom Odredbom iz 1942. godine OVJEKOVJEČIO.

    Svi povijestni velikani su imali svoje MENTORE. Tito je imao Staljina, Poglavnik dr. Ante Pavelić je imao Oca Domovine dra. Antu Starčevića. Prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman je imao za svojeg MENTORA Zadnjeg zapovjednika Hrvatskih Oružanih Snaga. HOS-a Viteza Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA.

    Pažnja! Molim da se to zna i da se NEZABORAVI!

    Darko Šime Tolić ispjevao pjesmu za “U” NA FES GRANICA NA DRINI …
    otporas.com/hrvatski-bosnjaci

    http://otporas.com/exclusive-r

    USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA.
    http://otporas.com/1787-2/

    Dali je Poglavnik rimskim ugovorima prodao Dalmaciju? Molim strpljenje onima koji otvore i pročitaju priloženi link. Hvala.
    http://otporas.com/exclusive-rimsi-…nje-u-rujnu-1943/

    “OBRANA” GLASILO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA
    TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA – HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA … ://otporas.com/tko-nece-hrvata-za-brata-hoce-srbina-za…/

    PODRIJETLO “ZA DOM SPREMNI” datira iz 1069 godine. | Otporaš
    otporas.com/podrijetlo-za-dom-spremni-datira-iz-1069-godine/

    NIKAD PRIJE VIĐENA SLIKA UBOJICE GENERALA DRINJANINA – ILIJE STANIĆA. http://otporas.com/1966-2/

    http://otporas.com/urota-protiv-hrv…odnog-otpora-hno/

    Tko su bili ti Hrvati kojima se je sudilo u New York-u?
    http://otporas.com/tko-su-bili-ti-h…udilo-u-njujorku/

    Govor generala Drinjanina Hrvatima 1968 | Kamenjar
    kamenjar.com/govor-generala-drinjanina-hrvatima-1968…Vidi više

  7. Predsjednica RH LIEPA NA PLAVKA! Poglavnik se u svojem grobu na Markovu Trgu veseli da mu je iz njegove borbe za Hrvatsku Državu PILEPA PLAVKA predsjednica iste Hrvatske Države od osam (8) slova, samo što je on bio Poglavnik DUPLO VEĆE HRVATSKE.

    Nije ni ona toliko “svetica” koliko ju neki žele prikazati. Sjetimo se koliko je mrtvih i živih Hrvatica i Hrvata uvrijedila svojim izjavama o Jasenocvu, o ZA DOM SPREMNI, o onima koji su svoje živote dali za Hrvatsku prije nego se je ona rodila, i sjetimo se kako je ona izjavila da je “antifašistkinja” a da pr tome nije htjela reći da su upravo ti jugoslavenski i hrvtskih antifašisti pobili Hrvatica i Rvata više nego svi Srbi. Osim toga ona uvijek brblja da je današnja RH neovisna a ne NEZAVISNA.

    Može li mi netko pojasniti razliku između Plenkovićeve riječi “NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKE” i Poglavnikove tiječi “NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE”. Molim bilo kakav odgovor. Dosta mi je tog LICEMJERA! preko šest deseljeća sam u hrvatskoj političkoj emigraciji u kojoj sam uvijek, na svakom jestu RODOLJUBNO HRVATSKI DJELOVAO, kroz duđe zatvore svjedočio za našu najljepšu zemlju na svijetu Hrvatsku, a danas mi novi hrvatski naraštaj zamjeri ako kažem da sam hrvatski “RODOLJUB”, odmah me linčuju da ne znam hrvatski jezik jer sam davno otišao iz Hrvatske, da se ne kaže “rodoljub” nego “DOMOLJUB”, da se ne kaže “putnica” nego “PUTOVNICA”, da se ne kaže “otporaš” nego “ODPORAŠ”, da se na kaže “oslobodilački” nego “OSLOBODITELJSKI” itd, itd.

    Zar ćemo još i danas, kada se slavi 25 godišnjica slavlja ponovno OBNOVE Hrvatske Državi (JER PRAVA JE BILA 10 TRAVNJA 1941. i nije ju trebalo stvarati nego samo OBNOVITI, koja se je i OBNOVILA 50 godina kasnije, dakle 1991.

    Molim zainteresirane da mi pomognu i upoznaju s pravom riječi. Priloženi link može nekima mnogo a nekima ama baš ništa značiti. Hvala!

    IMALI SMO SAMO JEDNOG SAVEZNIKA – HRVATSKO ISELJENIŠTVO, piše dr. Marin Sopta.
    http://otporas.com/imali-smo-samo-j…e-dr-marin-sopta/

    JA SAM HRVATSKI EMIGRANTSKI “RODOLJUD” današnji “DOMOLJUD”
    http://otporas.com/jas-sam-hrvatski…rantski-rodoljub/

    Ako se Plenkovića, kako pisac ovog članka kaže, onda je to Plenkovića pogriješka. Zašto? Zato što jadnik ni sam ne znak koga bi najprije zadovoljio. Ja dam sam na njegovu mjestu, povratio bih mnoge zabranjene i izbačene riječi i stavri iz doba NZH, pa neka se naši ljevičari, desničari, jugonostalgičari ljute do mile volje. On je, Plenković, jutros čestitao na 15 godišnjici “neovisne” hrvatske države, umjesto da je rekao: ČESTITAM NA PONOVNOJ OBNOVI I “NEZAVISNOSTI” HRVATSKE DRŽAVE. On to nije rekao, jer se je bojao izjasniti da je za Nezavisnu Državu Hrvatsku, pa je jadnik, da sebe i svoje kritičare zadovolji, rekao “neovisne”, a da šlušateljima nije ni razjasnio razliku između te dvije riječi: “neovisna” i “NEZAVISNA”.

    Prvi predsjdnik RH dr. Franjo Tuđman se nije ustručavao, i to još u ratno doba, povratiti staru hrvatsku novčenicu KUNA, dok se svi oni poslije njega boje i njegovo ime spomenuti, ali se ne boje izbaciti iz Hrvatskog Sabora riječ DRŽAVNI i , da paradoks bude još veći, bje se izgovarati i poZDravljati s najstarijim hrvatski borbenim pokličem: ZA DOM SPREMNI!

    Eto, u tom društvu i u tome kolu (ili vrtlogu( se nalazi naš ministar Plenković. Sve u sveme, ako ovaj kometar dospije do njega i dođe mu u ruke, neka dobro zna da sam za njega i da ću opet za njega glasovati, jer nemamo boljega, pa NEKA TEGLI. Mile Boban, Otporaš.

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: