Novo!

SIN PARTIZANSKOG MAJORA I POSLIJERATNOG KAPETANA!

 

miro

Poznam vrlo dobro čovjeka koji je Miru Barešića uveliko pomagao dok se je krio po Americi. Supruga tog čovjeka je krila Miru u svojem autu, vozeći djecu u školu, pokrivala ga je pokrivačima, da ga slučajno ne bi tko kroz prozore automobila vidio i prepoznao. To se je činilo zato što su ga sve službe proganjale. Domovi najpoznatijih Državotvornih Hrvata diljem Amerike – osobito članovi organizacije HRVATSKI NARODNI OTPOR – su bili prisluškivani od strane američkih federalnih vlasti.

Tako su jednog dana došli kod jednog vrlo državotvornog Hrvata na mjesto gdje je on radio. Inače taj Hrvat je bio građevinarac. Bio je na krovu kuće kada mu je jedan radnik rekao da ga dva gospodina traže. Građevinarac ih je pogledao s krova, vidio da su ljudi pristojno obučeni, zakravatani, usprkos velikoj vrućini, građevinarac je pomislio da su to Realtori, tj. prodavači kuća.
Kada je građevinarac sišao s krova, pozdravio se sa došljacima, oni mu pokazaše svoje značke FBI. Rekoše građevinarcu da imaju s njim nešto vrlo ozbiljno razgovarati te da pođe s njima u obližnji Restaurant. Kada su se smjestili u posebnoj sobi da ih nitko ne ometa, predstavivši se uljudno, rekoše građevinarcu da mora istinu govriti, jer ako ga oni tj. FBI uhvate u neiskrenosti, da ga odmah mogu uhapsiti, jer oni predstavljaju vlast i zakon. Građevinarac je pristao, jer nije imao drugog izbora.
Kada su došli u Restaurant kojeg su oni prethodno izabrali, sjeli u jednu zasebnu sobu gdje nitko nije smio dolaziti osim posluge, pokazali su tom poduzetniku poslova papir standardne veličina na kojem je bila, Bog zna od kada, kopija od kopije, sliku Mire Barešića ispod koje je pisalo Tony Šarić. Pitanje je bilo da li sam ja ikada ovu sliku vidio. Odgovor je bio da ne. Da li ja znam tko je Tony Šarić, odgovor je bio da ne. Da li ja znam tko je imenom Bosanac, odgovor je bio da ne znam tko se krije pod tim imenom. Da li su se zadovoljili ili ne odgovorima građevinara, sigurnosna Federalna služba FBI je otišla svojim putem, a građevinarac se vratio na svoj posao.

Kako je ovo jedan vrlo važan dio povijesti hrvatske političke emigracije a vezano za Hrvatskog Viteza Miru Barešića, a stvar mi u detalje i tančine poznata, reći ću ovdje, kao komentar ovome gore opisu u spomen našem Vitezu, šta je dotični građevinarac učinio. Pošto je njegov kućni telofon bio prisluškivan i znao je da ako stavi novu liniju i broj telefona, to mora biti na njegovu imenu. Pošto je taj građevinarac imao poslovnog partnera Iranca, iz Teherana, stavio je telefon na njegovo ime i bio je siguran da telefon neće biti prisluškivan. Građevinarac je odmah zovnio jednog Hrvata – koji je živio u jednoj drugoj saveznoj državi , gradu Chicagu – od vrlo velikog povjerenja, kojeg je konspirativno ime bilo “Dimnjačar”. Sve mu je ispričao i složili su se da hitno “Tony Šarić” mora nestati i njihovim kanalima otputovati za južnu Ameriku. Ali, za svu tu akciju trebalo je dvadeset pet migavica, što u ovom slučaju znači tisuća.
Pošto je građevinarcu posao jako dobro išao u to vrijeme, nazvao je svoju suprugu da hitno hode na Western Union i da tu i tu pošalje potrebni novac. To je bila ustanova preko koje si mogao poslati – u ta vremena – novac gdje god hoćeš i za nekoliko sati dotična osoba ima novac. Dimnjačar je građevincu rekao na Otporaške note gdje i kako i na koje ima novac poslati. Sve je to bilo sprovedeno isti dan, bez stavljanja situacije na zvona. Jer, kako je građevinarac znao reći: Tajna nije tajna ako ju više od dvojice znaju.

Tako je naš Vitez Miro Barešić, bez velike buke i galame, otišao za Paragvay ljeta Gospodnjega 1978. Ni dvije godine kasnije američki Marshali su uhapsili, još bolje rečeno kidnapirali Miru Barešića i Ivana Vujičevića, zavezali ih i državnom silom dopeljali u Ameriku. Bili su u New York-u na sudu a supruga jednog vrlo dobrog i državnotvornog Hrvata bila je tumačica. Pa kada je javni tužitelj Stuart Baskin htio pred porotom prikazati Miru Barešića kao jednog razbojnika koji je iz hladne krvi sasuo nekoliko metaka u udbaškog agenta Vladimira Rolovića, tumačica je to prevela u malo blažem tonu. Ta Hrvatica je bila supruga Mirka Luburića iz New York/a. Kada je Miro to razumio da ona nije prevela točno kako je on rekao i kako je bilo, rekao je otvoreno da ih je sve sasuo, – metke – u usta krvniku Roloviću, jer je on prvi potegnuo za samokres. On je po udbaški, partizanski i jugoslavenski bio naoružan.
Eto, dragi moj čitatelji ovog komentara uzmite ovo kao jednu ispovijed, kao jedan dio hrvatske iseljeničke povijesti u borbi za ponovnu Obnovu Hrvatske Države.

Izvor: Otporaš

Oglasi
error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: