Novo!

SKUP PROJEKATA MI 6 – PLANOVI UGROŽAVANJA RH

1789aea8-f95b-4b34-a36d-6a1b7c2bbc39

Kako iskoristiti transformaciju vlasništva u RH u cilju preuzimanja kontrole nad ekonomskim potencijalima, putem pogodnih ljudi, hrvatskih državljana. Koristi se model rušenja vrijednosti poduzeća a zatim otkup istoga putem dionica. Najveći dio novca opljačkanog u RH, zakamufliran je starom deviznom štednjom. Mora postojati alternativa za čelne ljude, to je dio scenarija za destabilizaciju. Srbi su dualizirali shemu vojnih struktura putem bivših suradnika u crkvenim krugovima, koji imaju određeni utjecaj na Kaptolu.

Postavljanjem svojih pravila i procedura a temeljem utjecajnih političara, predložili su rješenja za svoj model upravljanja u vojsci i policiji. Bitno je predviđati događaje, a ne ih sustizati i spašavati od iznenađenja. Mora se poraditi na tome, da se što više utjecajnih ljudi u Hrvatskoj onesposobi financijskim, ljubavnim i drugim aferama. Treba lansirati pamflete na račun vodećih stranaka i dovesti do krize Vladu a time i samu državu. Pratiti sa čime su ljudi nezadovoljni, što rade poznati ljudi u državi, je li se netko razveo, gdje i kako živi, čime se bavi u slobodno vrijeme… U vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH, Velika Britanija je bila glavni „igrač“. Francuske obavještajne službe bile su servis na terenu za MI6. Informacije su bežično tekle preko Indije, Australije, Kanade i Južne Afrike. Teško ih se moglo kontrolirati. MI6 je u to vrijeme planirao pomagati i financirati uspon desnih snaga u Italiji.

Preko Irana i ponešto preko Saudijske Arabije dobivali su puno podataka o Hrvatskoj i BiH. U obavještajni rad je bio uključen Loyd, jer su u njemu bili obavještajci M16, koji su istovremeno bili i u UN –u. Tadašnji sekretar UN-a Butros Gali, direktno je držao pod kontrolom britanske interese u UN-u i prikrivao veći broj britanskih agenata. Imali su suradnike i u Vatikanu. U institucijama UNPROFOR-a i Kriznih ureda za BiH radili su isključivo ljudi čiji su poslodavci bili u Velikoj Britaniji. Upravo se u Velikoj Britaniji vršilo planiranje kriza na području bivše Jugoslavije. Diplomati i razna druga gospoda različitih uloga u društvu bili su zaduženi za vrbovanje suradnika.

Primjer je Budimir Lončar koji je odigrao ulogu za MI6, spriječivši pravodobno naoružavanje Hrvatske preko UN-a. Tu je i Nasmijani Poljak, koji je godinama bio međunarodni eksponent za područje bivše Jugoslavije, a kojeg su M16 i Srbi držali „na uzdi“ preko njegove supruge. Nasmijani Poljak uredno je dostavljao podatke o nestalima, ranjenima, osobama osumnjičenim za ratne zločine, bez obzira na njihovu nacionalnu i vojnu pripadnost. Direktno su producirali jačanje desnice u Italiji, Njemačkoj i u Turskoj, nastojeći održati Tursku kao perspektivnu i opasnu silu prema Bliskom istoku. Po principu akcije i reakcije, procjenjivali su koja zemlja ima kakvu ulogu, interese, ciljeve i realne mogućnosti.

Radili su na procjeni vlastitih potencijala i osjetljivosti na gubitke, pa pogodno plasirali te informacije. Proučavali su reakcije i odnose političkih i ekonomskih interakcija, i kada dolazi do odvijanja spontanog procesa. Hrvatsku su pratili planski, projektirajući razaranje osobito u segmentima neprilagođavanja. Pratile su se sve razine društva, od obitelji do značajnijih pojedinaca.

Nastojalo se utvrditi koji su to najdjelotvorniji „rezači“ RH. Studirali su srpski model ekspanzije, grupnog djelovanja i pljačke „u interesu“ države. Analizirala se opasnost od mogućnosti razdvajanja dijelova RH, kao i razjedinjavanje Europe, putem faktora bivše Jugoslavije. Istra je igrala glavnu ulogu u sprezi sa Italijom.

„Tamo gdje nastupaju hrvatske tamburice, treba da ih prate srpske trube“.

To je dobro odrađeno po pitanju Bunjevaca i Mađara. Uvažavati konkurente srpskih interesa a potom ih uništiti. Analizirali su se potencijali i poslovne suradnje na liniji Srbija-Kuvajt, Saudijska Arabija, Irak i Iran, dok plaćanja za razne poslove idu preko Velike Britanije. Analizirao se i mentalni sklop Srba i Hrvata, da se vidi kako ljudi reagiraju na pojedine događaje. Za „treći svijet“ definirali su se procesi, podaci, kontrolni elementi. Sraz prohtjeva i ciljane pripreme stanovništva prema budućim perspektivnim ciljevima kada dolazi do nekontroliranih uvjeta. Određivale su se razine ostvarenja strateških ciljeva EU-a i SAD-a, s obzirom na ruski utjecaj i stvarne opasnosti od Rusa po ljudskim, vojnim i ekonomskim pitanjima.

Za dezintegraciju Slovenije pojačavali su i koristili Muslimane, a za Makedoniju Albance. Britanci su tražili za vrijeme rata u BiH da se podigne razina suradnje na način da 80% novinara budu njihovi suradnici. Morali su biti mladi, lepršavi i neozbiljni. MI6 je uvela novi način prikupljanja, obrade, sintetiziranja i distribucije tih podataka. Sve je to bilo u funkciji obrane Srbije i dostave informacija Srbiji. Kako ne bi bilo upadljivo, angažirani su ljudi iz trećih zemalja da razmjenjuju informacije sa Srbima i Muslimanima.

Putem medija su iskorištavali slabosti hrvatske migracijske politike, raspirujući paniku, a sve u svrhu toga da što više izbjeglica dođe u Hrvatsku kako bi mogli među njih ubacivati ljude koje mogu koristiti za različite zadatke. To je bila preporuka francuske obavještajne službe. Izbjeglice, posebno Muslimani, služili su im za financijsko iscrpljivanje Hrvatske, kako bi i na taj način onemogućili Hrvatskoj ulazak u EU. Istraživali su mogućnosti da se pomoću Mađarske i Italije traži ukidanje sankcija Srbiji. Veleposlanstva BiH u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji i Njemačkoj, prema informacijama BND-a, izdavala su u vrijeme rata sumnjive, krivotvorene dokumente. Britanska služba MI6 je u vrijeme rata, a poglavito nakon njega, koristila Račana i Budišu, da svojim izjavama čim više naštete Hrvatskoj, pa da u konačnici i preuzmu vlast, što se i dogodilo uz pomoć SAD-a.

Račan je skinuo sav politički balast stranke, što će i dovesti do preuzimanja vlasti komunista u Hrvatskoj. Korišten je Milivoj Maksić u Beogradu, siva eminencija ministra vanjskih poslova Srbije, koji je školovao diplomatski kadar Srbije za ofanzivu prema RH. Budući Hrvatska u to vrijeme nije vodila računa o svojim manjinama u Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj, Britanci su ih na sve načine pokušavali neutralizirati. Broj geo-stacioniranih satelita koji stalno stoje u stabilnoj putanji iznad Hrvatske, BiH i Srbije, u to se vrijeme povećao nekoliko puta, a podaci su se slali u sjedište NATO-a. Za prikupljanje informacija na terenu koristili su slijedeće metode. – što više Srba postaviti za prevoditelje kod promatrača EZ-a, UNHCR-a, UNPROFOR-a, i koristiti ih za komunikaciju sa lokalnim srpskim stanovništvom:
– ubaciti svoje ljude u HV i HVO te imati krtice u Vladama RH i BiH, što su i imali, ubacivanjem bivših djelatnika JNA koji nisu kompromitirani;

– koristiti Albance – Muslimane koji su povezani sa svojom mafijom u Hrvatskoj, odnosno Zagrebu;

– koristiti dopisnike i radio amatere za hvatanje poruka. Tako je korišten Milan Dragović, rođen u Beogradu, državljanin Francuske sa stanom u Zagrebu. Bio je dopisnik za „France Press“, najprije u Mostaru a zatim u Zagrebu. Šalje masu informacija koje nisu novinarskog karaktera i vodi svoju obavještajnu mrežu. U javnosti se stalno poziva na Predsjednika RH, na čiju je inicijativu i pozvan u Hrvatsku. Na Jadranskom moru ima vikendicu.

– koristiti za svoje interese ugledne i poznate ljude koji su ranije trgovali sa Srbijom i koji vjeruju da će to opet moći raditi;

– koristiti studente Islamskog fakulteta u Sarajevu;

– pratiti proizvodnju borbenih vozila u RH;

– pratiti rad bosanske obavještajne službe, koja je u vrijeme rata imala 3000 djelatnika, a oni svojih 1000 suradnika u RH. Sve navedene podatke Vrana je dostavio šefovima u SZUP-u. Ali, oni nisu bili zainteresirani za njih. Tako su Britanci mogli nesmetano provoditi svoje planove.

Izvor: Vrana oko Istine,

Alfred Morgan

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

žig veći

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: