Novo!

Slao hrvatske žene i djecu u pogone za silovanje! Partizanke im rezale organe!

Ranogajec je osoba koja je u poslijeratnim godinama potpisala stotine naloga za strijeljanje, nakon kojih bi obitelji dobile tek obavijest na komadiću papira.

Da Zagreb, osim Trga maršala Tita, ima i cijeli niz spornih ulica javnosti je nedavno objasnio bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, posebno se referirajući na ulicu Vladimira Ranogajeca koji je bio javni tužitelj i potpisivao bjanko stotine smrtnih presuda. Na Ranogajčevu ulicu, upozoravala je ranijih godina i utemeljiteljica inicijative Krug za Trg Maja Runje. Ranogajec je osoba koja je u poslijeratnim godinama potpisala stotine naloga za strijeljanje, nakon kojih bi obitelji dobile tek obavijest na komadiću papira. Na zahtjev članova obitelji njegovih žrtava poslali smo zahtjev Gradu da se Ulica Vlade Ranogajca preimenuje gradski je Odbor za imenovanje naselja trgova i ulica odgovorio da je Vlado Ranogajec bio istaknuti sportski radnik-tvrdila je Runje.

Po odlasku sa sudske službe u komunističkoj diktaturi Ranogajec postaje predsjednik nogometnog saveza od 1953. do 1957. godine, ali to u zdravorazumskom društvu ne bi trebalo utjecati na činjenicu da je prije toga bio u službi komunistima. Taj čovjek Vlado Ranogajec,koji je mnoge zagrebačke obitelji zavio u crnu, i danas 2017. ima ulicu u gusto naseljenom i popularnom dijelu Zagreba – naselju Jarun pored Jarunskog jezera! Drug i kapetan Vlado, davne je 45-te potpisivao mnoge smrtne presude zagrebačkog Vojnog suda, a po njima nekoliko tisuća stanovnika glavnog hrvatskoga grada poslano je u smrt. Za grob im se ni danas ne zna. Na ceduljicama A-4 formata Ranogajec je u smrt poslao Zvonimira Sučića predsjednika Ciglane i Vile u Maksimiru, a on je pak presuđen na smrtnu kaznu strijeljanjem. Jednako tako, u smrt je poslao Vlastu Crnjanin 20-godišnju studenticu.

O Ranogejecu, ali i njemu sličnima svojedobno je pisao portal Dragovoljac.com progovarajući o koljačima sa šajkačama, lajbek milicionarima i pripadnicima VI ličke divizije koji su odradili dio posla i po hrvatskoj prijestolnici. Kako stoji na ovoj stranici, nakon masovnih ubojstava ubijanje se nastavilo. Pronalaskom autentičnih dokumenata nakon 60 godina razjašnjena je prikrivena epizoda komunističkog pokolja izvršenog u Zagrebu tijekom 1945. Godine. Preživjeli Hrvati i Židovi tvrdili su kako su ih iz stanova i kuća širom hrvatske prijestolnice na likvidaciju odveli i sudjelovati u ubojstvima ljudi odjeveni u hlače poprskane krvlju hrvatskih ubijenih vojnika te markuševačke narodne lajbeke. Takozvani lajbek milicioneri nosili su ustaške hlače ‘kaki’ boje, bijele košulje i šarene prsluke posuđene od markuševačke narodne nošnje, crvene “kaubojske” marame a na glavi “šajkače” s crvenom zvijezdom. Bili su naoružani puškom, pištoljem, bombama i noževima za klanje, ističe se dalje na ovom mediju. Po naredbi OZNE upadali su u stanove imućnijih obitelji, a ondje pak silovali žene svih dobi i odvodili na likvidaciju obitelji zajedno s djecom, a potom useljavali u njihove stanove. Osim toga, vršili su masovne pljačke, a uhićene odvodili u privremene zatvore u Gračanima. Aktivno su sudjelovali u pokoljima. Postojao je čak i pogon za silovanje ženske djece i odraslih žena, a šupe u okolici služile su kao privremeni zatvor.

Povremeno su iz podruma iznosili kante ispunjene muškim spolnim organima ,ženskim dojkama, ušima,nosevima i iskopanim ljudskim očima , te njihov sadržaj u dvorištu polijevali benzinom i spaljivalji- navode na Dragovoljcu. Nakon toga u podrumima bi bilo krvi do koljena.

U zlostavljanju i ubijanju žrtava sudjelovalo je zamijetan broj partizanki. Pojedine odraslije djevojčice i mlađe žene držane su stanovito vrijeme na životu, da bi svojevrsnom ”gračanskom bordelu VI. divizije” pružale seksualne usluge partizanskim oficirima , koji su u tu svrhu džipovima dolazili iz grada. Neke od njih uspjele su gračanskim seljacima turniti papiriće s porukom upućenom obitelji ili prijateljima. U navedenom je ”bordelu”,nakon mnogostrukog silovanja i neopisiva mučenja, život okončala i Grozda Budak. Partizanke su joj stolarskom pilom pilile udove vrlo polako odrezak po odrezak, potom su joj isjekli prsnu kost i izvukle srce, te na kraju još uvijek živo torzo nabile na kolac i ispekle na žaru. Izvor ovih podataka, načelnik Vojnog suda II armije dr. Gabrijel Divjanović, tvrdio je štoviše, kako je svaki akt opisanog mučenja snimljen fotoaparatom, te su on i Vlado Ranogajec uoči smaknuća snimke pokazali ocu žrtve zatvorenom Mili Budaku.

Izvor: Miljenko Bađžin

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: