Novo!

“Slavoserbi” (Sluganske sluge)

 

 

ante-starčević

Do prijeporne kovanice slavoserbi Ante Starčević došao je spojivši dvije latinske riječi sclavus i servus koje, i jedna i druga, znače : sužanj, rob.  Slavoserb je, prema tome, dvostruki rob, on nije samo tjelesno neslobodan, nego i duševno.

Starčević na njih ne gleda kao na pripadnike nekoga drugoga naroda ili rase nego kao na anacionalni,  destruktivni i amoralni sloj društva koji je opasan po svaku društvenu zajednicu.

Osim naziva slavoserbi Starčević je upotrjebljavao, kad je htio pobliže označiti kakvo je političko držanje tih ljudi, još i nazive madžarolci (Madžari i Tirolci) i našinci. Madžarolci su poradi toga jer politički sjede uvijek na dva stolca: čas su za orijentaciju prema Pešti, prema Madžarima, a čas su opet protiv te orijentacije za onu prema Beču, prema Tirolcima, a našinci su oni koji se, bez obzira, na sve strane služe neutralnim izrazima: naš jezik, naš narod, trojedna kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija umjesto hrvatski jezik, hrvatski narod te jednostavno: kraljevina Hrvatska.

Među slavoserbe ubraja Starčević i najveći dio tadašnje hrvatske inteligencije koji se udaljio od naroda i za volju lagodnoga života “prilijepio” uz svoje službe ne vodeći računa o dužnostima prema narodu a to nije ni čudo jer “kod nas je odgojenje takvo, da se njime odbijamo od posla, da svaku radnju smatramo sramotnom, da dobijemo želju za gospodstvom, volju za ugodno življenje. I, jer gospodstvo davaju tuđe ruke, nemaš načina za dočepati se ičesa, osim hvatajući se tuđinca, i to onoga, koji ti daje, ili će ti dati”.

Po Starčeviću Slavosrba ima, ne samo u Hrvatskoj nego, i u Francuskoj i u Rusiji a i u svim drugim narodima. U Francuskoj su to protivnici Napoleonida, u Rusiji “apoštoli nijemštine” i slavjanofili a “kad čuješ da ovaj ili onaj u Rusiji radi o slavjanstvu, o sveslavjanstvu, znaj, to ti je ruski slavosrb, i da je brat onima, koji kod nas rade o Jugoslaviji, o Srbiji, o slavjanstvu”. U svome djelu Jubilei, na str. 16., Starčević govori  i o “bogoslovju slavoserbskih katoličkih bogoslovacah”.

U Pismima Magjarolacah Starčević piše o Slavoserbima:  «Napokon, o Slavoserbima koje mislite predobiti. Oni su sužanjska pasmina, skot gnjusnii od ikojega drugoga. Uzmimo u čoveku tri stupnja saveršenstva: stupanj životinje, stupanj razbora, i stupanj uma, duševnosti.  Slavoserbi nisu podpuno dostignuli ni najniži stupanj, a iz njega ne mogu se dignuti. Oni nemaju svest; oni ne znadu kao ljudi čitat; njih se nikakav nauk ne prima; oni ne mogu biti ni bolji ni gorji nego li su; oni su, izuzev okretnost i prepredenost koje daje vežbanje, svi u svemu posve jednaki; oni o sebi, biti siti, bili gladni, ne mogu mučat ni lajat, mirovat ni skakat, nego se u svemu vladaju kako im njihovi pastiri određuju.» «izmet Hervatah»

U Nekolikim uspomenama:

«Slavoserbi su smetje naroda, vrsta ljudi koji se prodavaju svakomu tko i po što ih hoće, i svakomu kupcu davaju Hervatsku u nametak;

versta ljudih, koje će svatko, ako se ne da više, kupiti i za zdelu krumpirah;

ljudi koje imati svatko bi se stidio osim Austrie i drugih herđavih vladah;

ljudih koji najverstnii možda bi dobil od prave vlade čiste lule;

ljudih koji su po svojoj sužanjskoj naravi proti svemu što je dobro, slavno, veličanstveno;

koji su kao zakleti narod hervatski zbrisati s lica zemlje, te o tomu i rade. To su Slavoserbi

Dr.Ante Starčević

 

Prenio: Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: