Novo!

Smrklo se nebo na današnji dan…

Svi Sveti ili Duhovi su dan kada idemo na groblja, palimo svijeće, lampione. 1991 u tijeku proboja smo pokušavali doći do Vukovara, kroz 4 neuspjela proboja, sa konvojima koji su bili u Đakovu. Konvoji nikada nisu došli i ušli u Vukovar, nisu strojnice došle u Vukovar, niti OSA-e, niti topničko oruđe, i oružje, ali danas idemo u Vukovar odati počast svim palim Herojima, ljudima koje su četnici pobili i poklali. U cijeloj Hrvatskoj, se pale svijeće za sve poginule, i umrle. U ovo doba sva nastojanja i želje kako bi se stiglo do Vukovara se topilo svaki dan. Živciralo je to sve, a najviše one koji to i danas spominju, koji se ne daju oteti dojmu da je sve prodano od dr. F. Tuđmana i Gojka Šuška. Konvoji su stali u Đakovu i nikada nisu stigli na odredište.

Valjda je Hercegovina važnija bila, pored svih palih vojarni u Hrvatskoj, uz dužno poštovanje hercegovcima jer želim objasniti nešto drugo, da je sve bilo moguće napraviti, i sa manje škole i znanja, i busanja u prsa. Kad kažem za Hercegovinu, po majci sam Hrvat iz Hercegovine. Konvoji su otišli u Hercegovinu. Još imam tonski zapis u glavi, saborskog zastupnika, koji je kazao da su stigli zadržani i otišli tamo gdje su “navodno trebali”. A vojarni u Hrvatskoj je osvojeno bilo dovoljno, da se naoružaju tri Vukovara.

Otišao sam na groblje u Vinkovce, zapalio svijeću palim prijateljima, a potom u Vukovar, te kod Križa na memorijalnom groblju zapalio svijeću.

Ostaje okus gorčine u ustima, koji ne mijenja ni boju ni okus, i sjećanje na te dane, kada su se čuli praskovi palih granata, zavijanje sirena, kada se vidio dim iznad grada.

Danas i onaj mali čovjek na tržnici priča i znade kako, je Vukovar prodan, i da su ljudi prodani. Pitam se što bi se dogodilo, da je Mile Dedaković Jastreb dobio pomoć, koju je tražio i da smo stigli u Vukovar, svi mi koji smo čekali na proboj, učestvovali u njima, i ostajali, bijesni zbog nesposobnih zapovjednika i operativne zone općine Vukovar, Vinkovci, Županja i jugoistočni dio općine Osijek. Puno štete je nanijela i UDBA!

A pošto Srbi ne odustaju od Velike Srbije a na Vukovaru u Istočnoj Slavoniji ih je bilo stalno angažiranih 30 000,
u trenutku zauzimanja grada oko 80 000, mislim da će u idućem sukobu biti daleko veće snage. Od pomirbe niti slova “P”, a od suživota još manje. Četnika, komunista, i prodanih duša ima bezbroj. Je li ovo to što sam trebao? Je li ovo ono što su ostali trebali? Pa i na vjerskim stranicama me upozoravaju, da ne širim paniku. O kakvoj panici je riječ? Zbog laži prijetvornosti i dvoličnosti, i šutnje, pljačkaških poriva smo i ostali bez trećine Hrvatske, Vukovara, suboraca, i prijatelja. Ostaju nam samo svijeće, a i one su porijeklom iz Srbije!? Užas…

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: