Novo!

Specijalne voj.-policijske postrojbe u Hrvatskoj

Nastanak i razvoj specijalnih vojno-policijskih postrojbi u Republici Hrvatskoj nerazdvojan je i paralelan proces s nastankom i izgradnjom hrvatske države. Specijalne vojno-policijske snage svoje izvorište imaju u Domovinskom ratu. Već u razdoblju nakon provedenih prvih višestranačkih izbora i uspostave demokratski izabrane vlasti 30. svibnja 1990. godine, Republika Hrvatska bila je suočena s narušavanjem i destabilizacijom ustavnog poretka. Akcije pobunjenih Srba  potpomognute od strane tadašnjih jugoslavenskih vlasti u Beogradu, dobile su nekoliko mjeseci poslije i svoju oružanu dimenziju.

Prijelaz na oružanu pobunu izveden je krajem rujna 1990. godine oružanim napadima na sedam policijskih postaja (Petrinja, Dvor na Uni, Glina, Donji Lapac, Knin, Obrovac i Gračac). U okviru ratnih djelovanja, u narednom je razdoblju niz akcija pobunjenih Srba te srpskih i jugoslavenskih vojnih i paravojnih snaga imao obilježja terorističkih djelovanja. Suočena s oružanim napadom i prijetnjom uništenjem, Republika Hrvatska je bila prisiljena na stvaranje državnih instrumenata za obranu vlastite opstojnosti, uspostavu ustavnog poretka narušenog terorističkim nasiljem od strane pripadnika srpske manjine i zaštitu građana na područjima ekspanzije velikosrpstva.

Policijske postrojbe su bile jedina legalna oružana snaga koju je mlada hrvatska država posjedovala. Umjesto funkcioniranja kao civilne organizacije, policijske su postrojbe postupno dobivale vojne karakteristike te su djelovale kao vojne obrambene snage. U okviru njih specijalne policijske snage Ministarstva unutarnjih poslova zauzimale su posebno mjesto. Začeci specijalne policije vežu se uz Antiterorističku jedinicu Lučko (ATJ Lučko) koja je ustrojena 7. rujna 1990. godine. Jedinica je bila sastavljena od oko dvije stotine, prema posebnim kriterijima, selektiranih polaznika Prvog tečaja za hrvatske redarstvenike u novostvorenoj hrvatskoj državi te manjeg broja pripadnika jedinica za posebne namjene ranijeg Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Republike Hrvatske (RSUP).

Zadaće ATJ Lučko 1990. i početkom 1991. godine svodile su se pretežno na uspostavu narušenog općeg stanja sigurnosti i održavanja javnog reda i mira na područjima gdje su pobunjeni Srbi narušavali ustavnopravni i teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Početak velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku bio je i početak borbenog djelovanja ATJ Lučko diljem Republike Hrvatske. Uspjesi borbenih akcija u Pakracu, na Plitvičkim jezerima, u Glini, Okučanima, Topuskom itd., dokazuju da je ATJ Lučko u to vrijeme bila jedna od stožernih točaka na putu ostvarenja hrvatske slobode i neovisnosti. Eskalacija otvorene agresije na Hrvatsku nagnala je hrvatske vlasti na osnivanje Posebnih jedinica policije (PJP), pri Policijskim upravama Ministarstva unutarnjih poslova.

Organizacijska struktura ovih jedinica bila je identična ATJ Lučko s nešto manjim brojem kadrova: od 100 do 180 pripadnika po jedinici, ukupno oko 2620 djelatnika. Sve specijalne jedinice policije (osim ATJ Lučko) imale su i svoj pričuvni sastav, a popuna se vršila tijekom cijelog Domovinskog rata iz redova neraspoređenih vojnih obveznika preko županijskih Ureda za obranu.

Potreba za efikasnim koordiniranim djelovanjem ukupnih specijalnih policijskih snaga zahtijevala je ustrojavanje zapovjednog tijela pri sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova. Krajem 1991. ustrojen je Odjel specijalne policije koji je 1994. godine zbog povećanog opsega zadaća organizacijski prerastao u Sektor specijalne policije koji je u svom sastavu imao više odjela. Zadaće Sektora bile su zapovijedanje postrojbama specijalne policije, planiranje, upravljanje i provođenje specijalističke i opće izobrazbe te nadzor rada.

Tako ustrojena specijalna policija izvršavala je niz mirnodopskih policijskih zadaća diljem Hrvatske. Dodatno, u organizacijskom okviru Skupnih snaga specijalne policije (pod zapovjedništvom Glavnog stožera Hrvatske vojske) specijalna policija je sudjelovala i u svim vojnoredarstvenim operacijama tijekom Domovinskog rata (dubrovačko zaleđe, Maslenica, Medački džep, Bljesak, Oluja). Doprinos specijalne policije oslobođenju okupiranih teritorija i stvaranju Republike Hrvatske time je nemjerljiv.

Na tom putu pale su i velike žrtve: 136 djelatna i 43 pričuvna poginula pripadnika specijalne policije, 722 djelatna i 68 pričuvnih ranjenih pripadnika te 14 nestalih pripadnika specijalne policije.

Izvor: Bilanđžić-Milković,

HRVATSKA I SVIJET.

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: