Novo!

Sram i strah Hrvata u Hrvatskoj je toliko velik, da niti smrtnost branitelja ili ukop branitelja, od strane sina nije označilo uzbunu, u dragovoljačkoj populaciji.

Bogatstvo koje su pojedini generali, skupili tijekom godina i kojeg se drže kao pijan plota, i sa rečenicom…meni je to moja borba dala, je malo prenapregnuta kao prenapregnuti beton. 5 lopata, cementa, 3 šljunka i kanta vode, da bi dobili smjesu dovoljno lažljivu i podlu, kao i naše institucije koje malo vrijede, i ne pridonose ničemu osim ovome a to je da je šverc, uvelike bio potreban i dobar kao i otimanje zrakoplova, iz baza JNA, a danas tog čovjeka nitko ni ne spominje. Osim malih blogera, koji nemaju perspektivu nikakvu osim dobiti tri plotuna u zrak i psa, koji će ga sačekati kada ustane iz groba. Od izdaje institucija, HZZO, HZMO i min. branitelja nema niti slova u nazivu, jer je svaka mora počela, sa tim danom i završava, sa još jednom smrti. Obavijesti na društvenoj, mreži. Osim toga ima još puno toga nejasnoga oko ovih gore navedenih, jer se niti jedna institucija nije očitovala oko ovoga, jer nitko ništa nije napravio za zaštitu Dragovoljaca i Branitelja. Sva je mora u tome i dalje teška, jer postoje i dokazi nepobitni da su protiv svega što je nastalo u ratu. Traume su svježe, i dalje bole. Nekakve prođu, nekakve ostaju. No najviše boli kada se kopa po tome, po ranama. Jer ako sam sebi ne mogu pomoći. Tko će? Da ne će nekakav psihijatar srpski, iz Dalmacije, ili slavonski Napoleon Duarte istog zanimanja? Nikakvu razliku nemaju, imaju istu boju kože, i boju jakete. I ružno rošavo lice ih čini pogodnim za silikon od 47 kuna iz Vinkoproma. Inače se dobro osjećam sa žigom zvijeri, kojeg je svaki PTSP-ovac dobio, na ovaj ili onaj način. Zato vlasnici velikih diskonata, imaju ispred sebe, snajperistu. Strpljivog.

Žig zvijeri je u današnjoj literaturi, o masoneriji je naojkrutniji znak za eutanaziju čovjeka, obitelji, djece. Sram i strah Hrvata u Hrvatskoj je toliko velik, da niti smrtnost branitelja ili ukop branitelja, od strane sina nije označilo uzbunu, u dragovoljačkoj populaciji. Udruge, njih 1600 šute kao zalivene, jer nemaju petlju išta za kazati. Zato na ovaj dan, moram ove retke ispisati, jer mi je zlo od dvoličnosti, prijetvornosti. Nekoga će sahraniti u čaši za rakiju od nula tri (0,3), a nekome će trebati bageri za iskopati raku, ili titanik da mu tijelo prevezu. Danas šute kao zaliveni. Jao samo neka nije mene strefilo!? Dobro je. Prehlada je prošla, nemam temperaturu, nemam kijavicu, a i mozak bolje funkcionira na visini, velikoj. Kao recimo u preletu za Ameriku, Argentinu, Canadu, Australiju. Bogati su bogatiji, i jači, ali hoče li mjesto kupiti u mjestu gdje su htjeli? Ima li smisla, za života lobirati za svetice, koje nitko nikada nije poznavao, do tragedije. Nitko je nikada zbog bolesti nije spomenuo?

Hrvatska heroina umre na stubištu, nitko je ne spomene, do njene obitelji, prijatelja ili suboraca. Ima li smisao to nabacivati? Imam i ja svoj rod, pa ne radim takove stvari. Čini se da je veš mašina puna, i da praška pomalo nedostaje. Bogat kani, misli, uređuje sve, da bi pridonio, nekakvom boljitku: kao npr. rukometno igralište, bazen toliko velik, da svatovi stanu njega, tenis igralište sa svim priključnim aparatima. I za kraj jedna pouka. Milijardu i sto milijuna svjetlosnih godina, od bogatog. A kada dođe, ubij ga kalašom, pištoljem, bombom. Samo se ušutkaj, skloni tijelo. I prije je bilo tako. Jer se dokazalo…bahat, bogat, glup, plitak i zadojen, je uvijek konjina bio i ostao. Ne samo on…puno ih je. I previše za moj pojam. A u Hrvatskoj je rasadnik, bahatih, bogatih, i nasilnih. Ako ne će on, jer je pičkast, odredi on tko će kako i gdje završiti, karijeru. Ima se, pa se i može.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: