Novo!

“Srce puno hrabrosti i dobrote treba sa vremena na vrijeme, nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnošljiv!”

Komunist, manijakalni koljač Hrvatskog naroda koji nije štedio ni djecu, žene, starce pa tako niti vojnike NDH! Njegov krvavi trag se može pratiti diljem NDH, Herceg Bosnom, Slavonijom, Dalmacijom, Istrom, dakle svim dijelovima Hrvatske! Njegov poriv je bio uništenje jednog naroda, njegovo zatiranje sjemena, uništenje kako fizičko, tako moralno, vjersko, duhovno. U jednom trenutku se činilo da je uspio u tome, i to od 1945 do 1951 godine. Na sve moguće načine je to pokušavao, činio, osnivao Logore smrti punio ih Hrvatskim narodom, klao ubijao, palio, zakapao, bacao u jame. Nezamisliva je tolika mržnja jednog sociopata, manijaka, koji se nije nikada zaustavljao u svojoj namjeri. Mislim da je njihov psihološki profil zapravo preslika stanja kod nas u Hrvatskoj! U usporedbi sa nacistima, komunist je daleko veći ubojica no što je potonji bio. Zašto? Zato kada se uzme broj stanovnika NDH i žrtve koje je iznjedrio 2. svj. rat, nesrazmjer govori upravo to da je bio i ostao najveći koljač u Evropi. Gubitak rata, koji je nacist doživio i NDH, je doveo do toga da se poraženi narodi maltretiraju i gaze, uništavaju. Srbi u tome nemaju premca. Još tijekom 2. svj. rata kada su osjetili da bi se stvari mogle okrenuti njima na uštrb, mijenjali su uniforme, znakovlje na kapama, no krvoločnost je, naprotiv, porasla jer im sada nitko više nije mogao stati na put.

Bježali su pred Crnom Legijom, kao vjetar nisu se niti okretali iza sebe,kada su Legionari hrlili. Sve to ostavljalo na njima posljedice, kojih se nikada nisu riješili, niti zaliječili, a inače im je u prirodi i duhu, kao potomci svinjarskih Kraljeva, i podanici svinjarskih Kraljevstava, kukavičluk, ubojstva, palež, silovanja, pljačke kako kroz stoljeća, tako i za vrijeme Domovinskog rata! Nesrazmjer, neistina svuda oko mene. Pa zar je moguće da sam Don Quihote koji juriša na vjetrenjače, sam samcat!? Čini se da jesam. Nije dovoljno susjedima reći: Dobar dan!- treba ponekad se zapitati što ili tko ih je zatvorio u njihove stanove i kuće, koja je to sila otuđila ljude jedne od drugih, što im se to dogodilo? Pamtim vremena kada su na Vinkovačkom Korzu prolazile od 17 sati do negdje 22 sata, nekoliko tisuća ljudi, žena, djece, muškaraca. Jednostavno za takvo što im nije trebao novac, jednostavno su bili tamo jer su to htjeli, željeli.

Danas takvo što nije moguće…u ovakvim “Vučjim vremenima” kada je sve tuđe draže i ljepše, nego ono što imaš i posjeduješ. Podijeljeni smo više no što mislimo da jesmo. Strahota podjela, strahota siromaštva je odavno pokucala na vrata. No nije sramotno biti siromašan. I sam sam takav. Sramota je živjeti na leđima sirotinje, živjeti od njihove kune, od njihova rada i naivnosti! Niste vi tajkuni ništa pametniji od čovjeka na kontejneru. Poznajem ljude koji starogrčki prijevode na latinski jezik, i pišu tim pismom kao što vladaju Hrvatskim jezikom! Poznajem ljude, koji imaju veće srce nego vi svi skupa, a običan je smetlar. Taj čovjek kojeg poznam nikada nije prošao pored mene, a da nije pozdravio-Bog Ivane! Nikada mu se nisam smijao na poslu koji radi, nikada ga nisam ponizio, dapače, pozdravio bih ga, ako sam imao par kuna viška popio bih pivu sa njim!

To se za vas ne može reći niti tvrditi. Tko god kaže da ste vi tajkuni ljudskog roda, taj ne vidi dalje od nosa, za kojeg ste ga povukli i nahuškali protiv nas! Žalost tuga i jad Hrvatskog naroda! Hrvatski jal je došao do točke ključanja, no treba se smiriti i to izdržati, jer i tu točku pucanja netko postavio, netko tko nas pozna u dušu. Ali ne treba više od Boga tražiti pomoć. Bog nam je pomogao u ratu time što nam je podario Vukovarske heroje-Blagu Zadru, Marka Babića, Damira Markuša Kutinu, Ivana Brdara, i sve one Heroje koji jesu ili nisu sa nama. Mislim da je red došao na nas, sada već malo starije muškarce i žene, koji smo prošli rata i vidjeli da nismo posao odradili do kraja. A nešto se i pokrenulo. Svi na prosvjed u Vukovar!

 

“Srce puno hrabrosti i dobrote treba sa vremena na vrijeme, nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnošljiv!”

Izreka: Friedrich Nietzsche.

 

Vaš komentar

Loading Facebook Comments ...

1 Comment on “Srce puno hrabrosti i dobrote treba sa vremena na vrijeme, nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnošljiv!”

  1. Milan Boban // 21/09/2018 at 23:05 // Odgovori

    Svaka čast i veliko BRAVO na ovom članku striče Ivane. Samo naprijed!
    Veliki poZDrav tebi i sima tvojima.
    Bog! Čika Milan.

    universitas | rujan 2018. 23
    Hrvatskim iseljenicima dosta je jeftine
    retorike i praznih obećanja koja obično
    dolaze prije i za vrijeme izbornih
    kampanja, oni strpljivo čekaju konkretne
    poteze Vlade koja mora kod njih ponovo
    probuditi pozitivni naboj i shvatiti da
    iseljenici predstavljaju snažan potencijal
    koji se najbolje očituje u činjenici da su
    samo prošle godine u Hrvatsku poslali 2,2
    milijarde eura
    Dijaspora može izvući
    Hrvatsku iz moralne
    i gospodarske krize
    INTERVJU: DR. MARIN SOPTA, VODITELJ CENTRA ZA ISTRAŽIVANJE HRVATSKOGA ISELJENIŠTVA
    Hrvatska
    Neposredan povod ovome
    razgovoru nezahvalna
    je situacija u
    kojoj su se posljednjih
    mjeseci našli hrvatski iseljenici
    u Venezueli, koju trese
    velika socijalna i gospodarska
    kriza. O izostanku primjerene
    reakcije hrvatskih
    vlasti prema iseljenicima u
    Venezueli te o mnogim drugim
    pitanjima vezanima uz
    hrvatsko iseljeništvo, razgovaramo
    s voditeljem Centra
    za istraživanje hrvatskog
    iseljeništva dr. Marinom
    Soptom koji je iseljeničkim
    temama posvetio značajan
    dio svoje profesionalne karijere.
    Sopta je 26 godina proveo
    u Kanadi, a od povratka
    u Hrvatsku 1995. aktivan je
    u društvenom životu te često
    upozorava na probleme
    hrvatskih iseljenika i njihovih
    potomaka, zalažući se za
    strateško promišljanje odnosa
    Hrvatske i njezine velike
    dijaspore.
    Možete li pobliže opisati situacije
    u kojoj su se našli hrvatski
    iseljenici i njihovi potomci
    u Venezueli?
    – U zadnjih dvadesetak godina
    u toj zemlji nastale
    su drastične političke promjene,
    a nova vlada svojom
    je nerazumnom i pogrešnom
    politikom u veoma
    kratkom razdoblju od
    jedne bogate i dobro uređene
    zemlje stvorila kaos:
    na čelu s predsjednikom
    Nicolasom Madurom
    pridonijela je velikoj političkoj
    i ekonomskoj krizi
    kojoj se ne vidi kraj. Za
    ilustraciju stanja u toj državi
    dovoljno je reći kako
    prosječna mjesečna plaća
    iznosi dva dolara, što
    nije dovoljno niti da jedna
    obitelj priušti osnovne
    prehrambene proizvode
    poput kruha, mlijeka, šećera
    i brašna, a da i ne govorimo
    o mesu koje stoji
    dva dolara po kilogramu.
    U takvoj situaciji život je
    težak i nesiguran, građani
    su uplašeni za svoje živote
    i mnogi bježe glavom
    bez obzira.
    Politika bez strategije
    Kakva je bila reakcija Hrvatske
    na novonastale prilike
    hrvatskih iseljenika u Venezueli?
    – Pored hvalevrijednih
    inicijativa našega Ministarstva
    vanjskih i europskih
    poslova kao i Državnoga
    ureda za Hrvate
    izvan RH da svojim donacijama
    Caritasu Venezuele
    pomognu Hrvatima
    u toj zemlji, mislim da i
    ova situacija pokazuje
    da se hitno mora osmisliti
    strategija povratka
    hrvatskih iseljenika i
    njihovih potomaka u Hrvatsku.
    Naime, ponavlja
    se stanje koje smo imali
    krajem dvadesetog stoljeća
    među Hrvatima Južnoafričke
    Republike. Tada,
    kao i sada u slučaju Venezuele,
    Hrvati su masovno
    iseljavali u druge zemlje
    zbog političko-ekonomskih
    razloga, ali u slučaju
    Južnoafričke Republike
    premalen se postotak
    Hrvata odlučio na povratak
    u Domovinu. Isto se
    događa danas s Hrvatima
    Venezuele, što potvrđuje
    moju tezu da Hrvatska
    još od izbora 2000. godine
    nema nikakvu strategiju
    povratka naših iseljenika
    u Domovinu. Štoviše,
    rekao bih da je naša
    državna politika antiiseljenička.
    Zašto tako mislite?
    – Pristup je nedovoljno kvalitetan.
    Opće je poznat veliki
    doprinos hrvatskih
    iseljenika u Domovinskom
    ratu, koji se očitovao u raznim
    oblicima – humanitarnoj
    pomoći, nabavki oružja
    na crnom tržištu, velikim
    novčanim prilozima ili aktivnim
    sudjelovanjem u policijskom
    i vojnim formacijama
    u borbi protiv agresora.
    Može se slobodno reći da
    je domovina iskoristila hrvatsko
    iseljeništvo u borbi
    za opstanak. No, postavlja
    se pitanje zašto je sve naglo
    stalo, zbog čega je most suradnje
    domovine i iseljeništva
    srušen. Ja stalno, nažalost
    bez ikakvog uspjeha,
    kao papagaj upozoravam
    na potrebu da Vlada pokrene
    aktivniju suradnju s
    Hrvatima u svim državama
    gdje žive, jer je to od strateškog
    nacionalnog interesa.
    Svjetski primjeri
    Kako ostvariti napredak u
    tom odnosu prema iseljenicima?
    – Napredak se može napraviti
    u svim segmentima
    društva. Smatram da je u
    interesu Hrvatske aktivno
    uključenje iseljenika u njezin
    gospodarski, politički
    i kulturni život. Primjeri
    drugih država, poput Indije,
    Kine, Grčke, Izraela
    i Irske, mogu nam biti putokaz.
    Izrael je, primjerice,
    izdavanjem državnih obveznica
    iseljenicima od 1951.
    godine skupio više od 40
    milijardi američkih dolara.
    Kada je Indija zapala u
    veliku ekonomsku krizu 90-
    ih godina prošlog stoljeća,
    novčani doprinosi i investicije
    iseljenika spasile su
    zemlju od krize i spriječile
    kolaps. Nakon što je međunarodna
    zajednica nametnula
    sankcije zbog toga što
    je Indija izvodila nuklearne
    testove, njezini iseljenici
    su 1998. godine prikupili
    4,2 milijarde američkih dolara
    i na taj način pomogli
    svojoj domovini da ublaži
    posljedice sankcija. Zašto
    Hrvatska ne slijedi ove i
    slične primjere?! Zašto se
    ne ugledati na Irsku koja
    izvrsno surađuje sa svojim
    iseljeništvom? Ta država je
    osnovala poseban financijski
    fond za dijasporu, koji
    iseljenicima povratnicima
    daje velike poticaje i kroz
    niske kreditne kamate za
    bilo kakve investicije.
    Dojam je da se iseljenici osjećaju
    iznevjereno kada je u pitanju
    odnos države prema njima.
    Kako to komentirate?
    – Hrvatskim iseljenicima
    je dosta jeftine retorike
    i praznih obećanja, koja
    obično dolazi prije i za vrijeme
    izborne kampanje.
    Loša iskustva relativno
    velikoga broja iseljenika
    u poslovanju u domovini,
    prijevare koje su doživjeli,
    negativno odjekuju u
    iseljeništvu. U ovom trenutku
    oni strpljivo čekaju
    konkretne poteze Vlade,
    koja mora ponovo probuditi
    pozitivni naboj kod
    iseljenika i shvatiti da oni
    predstavljaju snažan potencijal
    koji se najbolje
    očituje u činjenici da su
    prošle godine u Hrvatsku
    poslali 2,2 milijarde eura
    i, prema podacima Hrvatske
    narodne banke, doprinijeli
    povećanju udjela
    u BDP-u s 3,8 posto u 2000.
    godini na 4,5 posto u 2018.
    Vlada bi trebala javno pozvati
    iseljenike da aktivno
    sudjeluju u razvojnoj strategiji
    zemlje, bilo da se radi
    o gospodarstvu, politici,
    kulturi… Izgubljeno
    povjerenje može se vratiti
    samo pozitivnim i strateškim
    djelovanjem.
    Europske smjernice
    Kako uključiti dijasporu u
    gospodarski, društveni, ali
    i demografski oporavak Hrvatske?
    – U prvom redu, mi u Hrvatskoj
    moramo se radikalno
    mijenjati. Činjenica
    je da već desetak godina
    u zemlji vlada gospodarska,
    a usudim se reći i još
    veća moralna kriza. Da bi
    prevladali te krize, Hrvatskoj
    je potrebna kako materijalna
    tako i duhovna
    obnova. Trebaju joj znanje,
    vještine, iskustvo,
    radna disciplina, otvorenost
    i veći osjećaj odgovornosti.
    Pod svaku cijenu
    treba iskorijeniti nepotizam
    i klijentelizam, koji
    koče napredak društva.
    Uključivanje iseljenika u
    razvojnu strategiju države
    može donijeti velike pomake
    u tom smislu. Naime, u
    hrvatskim zajednicama
    širom svijeta došlo je do
    generacijskih promjena i
    mladi imaju drukčiji pristup
    i osjećaje prema Hrvatskoj
    u odnosu na njihove
    roditelje. Oni traže snažan
    motiv i osobni interes
    koji će ih potaknuti da dođu
    u Hrvatsku. Uopće nema
    dvojbe da bi oni svojim
    znanjem, iskustvom i
    radnom etikom doprinijeli
    razvoju suvremene Hrvatske.
    Može li jedinstvo domovinske
    i iseljene Hrvatske pokazano
    u nekim važnim situacijama,
    pa i u razdoblju
    Svjetskog nogometnog prvenstva,
    biti putokaz za neke
    nove odnose?
    – Apsolutno! Pozitivni primjer
    naše nogometne reprezentacije
    stalno ističem.
    Što europska regulativa govori
    o pitanju odnosa država
    članica EU-a prema iseljeništvu
    i slijedi li Hrvatska te
    preporuke?
    – Rezolucija 2043 s naslovom
    “Democratic participaton
    for migrant diasporas”,
    koju je Europsko
    vijeće usvojilo 2015. godine,
    donosi gotovo sve točke
    rezolucije Prvog hrvatskog
    iseljeničkog kongresa
    održanog 2014. godine
    u Zagrebu. Rezolucija članicama
    Europske unije,
    između ostaloga, savjetuje:
    uspostavu specijalnog
    ministarstva za iseljeništvo;
    uvođenje elektroničkog
    glasanja za pripadnike
    dijaspore; zapošljavanje
    stručnjaka educiranih
    o iseljeničkoj problematici
    u diplomatskim predstavništvima;
    uključenje pripadnika
    druge generacije
    iseljenika u razvojnu strategiju
    domovine; uključenje
    pripadnika druge generacije
    iseljenika u sve
    političke stranke te poticanje
    organizacija koje u
    iseljeništvu propagiraju
    očuvanje kulture i jezika
    svoje domovine.

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: