Novo!

Sve je rečeno šutnjom…

Može li duh biti bolji prema bližnjem svom? Može li dite biti ispravnije no što je? Moja želja je takva da odem odavde i da vas nikada više ne vidim, niti osjetim, niti pojmim. Jer nikada i nije bilo dano da imam, volim, osjetim i pojimam, ćud kao što je žena htjela imati za ćud. Nikada ne osjetim nešto što trebam, jer sam bogalj u duhu i mali, nespretan i agilan. Nije stoga niti (odgovarajuće) imati nešto što nije Bogom dano, jer je i sam takav bio, kao što je i želio Bog. Stoga ostaj mi dobar i ne budi nagal, jer sve ima svoje, a najmanje to što si uvjeren da imaš petlju raditi i činiti, što je netko zapovjedio i naučio. Moj nauk je takav, da ne želim sudjelovati u krvoproliću, lopoviji, kriminalu, travestiji ikoje vrste, kao i ucjeni, i tragiki nečijeg doba, jer sam i osobno tragediju imao u obitelji i braći svojoj po oružju. Ne brini za to. Tragedije je bilo i biti će. A sreće je sve manje i manje, i zato sam tu da opomenem, kako je sve dano da se uništi po Bogu i duhu svetom od čovjeka i vlade.

Ovaj dio imena HZZO mi je u trenutku planuo, k nebu, jer odgovora nisam imao, što ili zašto Dragovoljac dom. rata, moja malenkost, traži odgovor, a ne može dobiti, zbog čega niti jedna institucija nije reagirala na ogroman broj umrlih Branitelja i Dragovoljaca? Mislim da je to namješteno od institucija, koje vape za šutnjom, tako da bi se vratilo doba, koje je bilo tada nešto “bolje”, po duhu, i po oružju. Sva zbivanja u svezi toga sam dobio na uvid, ali ne i definiciju, koju sam tražio te sam stoga ju potražio sam, i skrojio, po znanju i obrazovanju svom. Ne duljim već u glavu i plitku pamet odgovaram…

 

Nije sve objašnjeno, a pogotovo u svezi šutnje institucija, kao i liječnika i liječnica, koje rade protu prirodno za svoj dio imena dohodak, sa kojim se diče i ponose, no kada treba kazati nešto tada šute i odvade iz duha ono što i nije trebalo a to je publicitet. (nije stoga niti dano drugo no ostati na svojem). Što se dogodilo tu noć u mom duhu je nejasno, no ostao je ožiljak, preko leđa i slomljeno srce, moje, jer sam shvatio da je ljudska zloba toliko velika, da se i duh mora primorati vladavini Krista i njegovoj ćudi koja nije uvijek jasna. Je li ćudljiv? I te kako.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: