Novo!

Sve je rečeno šutnjom…

Može li duh biti bolji prema bližnjem svom? Može li dite biti ispravnije no što je? Moja želja je takva da odem odavde i da vas nikada više ne vidim, niti osjetim, niti pojmim. Jer nikada i nije bilo dano da imam, volim, osjetim i pojimam, ćud kao što je žena htjela imati za ćud. Nikada ne osjetim nešto što trebam, jer sam bogalj u duhu i mali, nespretan i agilan. Nije stoga niti (odgovarajuće) imati nešto što nije Bogom dano, jer je i sam takav bio, kao što je i želio Bog. Stoga ostaj mi dobar i ne budi nagal, jer sve ima svoje, a najmanje to što si uvjeren da imaš petlju raditi i činiti, što je netko zapovjedio i naučio. Moj nauk je takav, da ne želim sudjelovati u krvoproliću, lopoviji, kriminalu, travestiji ikoje vrste, kao i ucjeni, i tragiki nečijeg doba, jer sam i osobno tragediju imao u obitelji i braći svojoj po oružju. Ne brini za to. Tragedije je bilo i biti će. A sreće je sve manje i manje, i zato sam tu da opomenem, kako je sve dano da se uništi po Bogu i duhu svetom od čovjeka i vlade.

Ovaj dio imena HZZO mi je u trenutku planuo, k nebu, jer odgovora nisam imao, što ili zašto Dragovoljac dom. rata, moja malenkost, traži odgovor, a ne može dobiti, zbog čega niti jedna institucija nije reagirala na ogroan broj urlih Branitelja i Dragovoljaca? Mislim da je to namješteno od institucija, koje vape za šutnjom, tako da bi se vratilo doba, koje je bilo tada nešto “bolje”, po duhu, i po oružju. Sva zbivanja u svezi toga sam dobio na uvid, ali ne i definiciju, koju sam tražio te sam stoga ju potražio sam, i skrojio, po znanju i obrazovanju svom. Ne duljim već u glavu i plitku pamet odgovaram…

 

Nije sve objašnjeno, a pogotovo u svezi šutnje institucija, kao i liječnika i liječnica, koje rade protu prirodno za svoj dio imena dohodak, sa kojim se diče i ponose, no kada treba kazati nešto tada šute i odvade iz duha ono što i nije trebalo a to je publicitet. (nije stoga niti dano drugo no ostati na svojem). Što se dogodilo tu noć u mom duhu je nejasno, no ostao je ožiljak, preko leđa i slomljeno srce, moje, jer sam shvatio da je ljudska zloba toliko velika, da se i duh mora primorati vladavini Krista i njegovoj ćudi koja nije uvijek jasna. Je li ćudljiv? I te kako. Te stoga smatram da je čovjek i na koncu ratnik i te kako ugrožen na ovo svijetu, kao lampica na boru, kugla, jer i ona ima za pravo bdjeti i svijetliti, danju i noću.

Je li u pitanju mobilizacija uma duha i tijela? Je li u pitanju, akcija, protu Boga, a u njoj ne želim biti prisutan jer nasilje rađa nasilje. Nije sve odano no evo je i istina. Ratna žrtva, mora ostati ideja i nit vodilja, ka mirovnoj inicijativi, i to svjetskih razmjera. Napravio i podržimo, jer je to sveti cilj nenasilne borbe. Sve dok neprijatelj ne krene, na domaća ognjišta. Nije sve niti u tome. Jer sam vidio i imao dojam da se jave veliki moćni, vlakovođe koji nisu u stanju držati kontrolu i upravljati linijom koja je dana, makar to bila i željeznica. Nije i dano niti da sudim ili da vodim i stoga odustajem od svega, jer i je zlo, koliko Hrvat Hrvatu može biti vuk, Vučić, i vukodlak, a koliko suborac, ili primoren na nešto. Poimam, da se ovo više ne će ponoviti, jer bi to značilo, da se zločin i povijest ponavlja…onda čemu svrha vjerovati u nekoga, kao što je čovjek, ako nas mori svojom volšebnom željom za uništavanjem?

  1. Braka
  2. Obitelji
  3. Muškarca
  4. Žene
  5. Boga sama
  6. Duha svetoga
  7. Ljubavi
  8. Domovine

Mislim da je sve rečeno!

Dobar dan pameti!

Odgovori

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: