Novo!

Tih dana kada je padao Vukovar, u ruke četnika…

 

Vukovar, 19.11.2017 dolazi za koji dan. Tuga koja se osjeća kod nas, u nama,u meni reže sve osjećaje i daje im na važnosti, jer se na današnji dan dogodilo ono najtužnije i najružnije u našoj novijoj povijesti, a to je bio pad Vukovara…Kao urednik ovog malog portala, dužan sam naglasiti da ovdje iznosim, činjenice u koje sam se osobno uvjerio, i da u njima nema fantastike i fantazije, i da bi me doista bilo stid išta pridodati što je neistinito, ili što bi uznemirilo naše pokojne prijatelje, koji su padali u tromjesečnoj bitci za Vukovar, i na koncu mnogi od njih su bili likvidirani na Ovčari. I dalje sam negdje u sjećanju ispred Dodge-a, sa poduljom bradom, koju nisam brijao jer jednostavno nisam imao vremena, a i psihički sam se jako loše osjećao, zbog svih ranjenih koji su stizali,  među kojima sam prepoznavao i svoje prijatelje, kojima je rana smrdila od plinske gangrene. Bile su to stotine ljudi,koji su dolazili u Nuštar… Promrzli, mokri, gladni, poderani, izranjavani, često na ramenu nošeni, preko Vuke, do Nuštra, a potom od Nuštra do bolnice u Vinkovcima. Jedna medicinska sestra iz tih dana mi je kazala: Pa Ivane što ne obriješ tu bradu, ubit će te netko…!?- niti sam imao volje niti snage za to. Umrlo je pola mene, tih noći i dana. Umrla je sva nada, u siguran izlazak civila iz Vukovara. Pretpostavljao sam poznavajući kao i svi, mentalitet Srba i četnika, da će tada nastati pokolj koji će se sprovoditi, nad nedužnima i ranjenima…Zvijeri u ljudskom obliku. Sam nečastivi je hodao tih dana Vukovarom.

11 primirja, i 4 proboja nisu bili dovoljni, da se išta pametno poduzme. Danas se znade gdje je greška bila. Konvoji sa naoružanjem su stigli u Đakovo. Bio je to negdje rujan 1991 godine. U Hrvatskoj je popadalo u ruke ZNG-a, HOS-a i Policije, dovoljan broj vojarni, da je se moglo pomoći ne samo Vukovaru, već i okolnim gradovima, koji su bili napadani i u okruženju. I danas se sjećam rečenice jednog saborskog zastupnika iz Vinkovaca, koji je kazao da su svi šleperi sa naoružanjem otišli u Hercegovinu. Ružna pomisao, da jedan gradić na obali Dunava, biva žrtvovan, za viši cilj i interes. No dobro. To se je dogodilo. No što je danas? Što se dogodilo, nakon rata i OLUJA-e 1995? Po meni nikakvih promjena nije bilo. Na mjesta u MORH- su stigli oficiri iz JNA, i KOS-a, te su zauzeli sva vitalna mjesta. Nešto najodvratnije što se je moglo dogoditi. U SOA također. Ne može me nitko uvjeriti, da je sve u redu u Hrvatskoj, kada u Hrvatskoj ništa više nakon rata nije u redu. Generali se procesuiraju, Dragovoljci i Branitelji umiru. HRVI također. Preko 100.000 nas je umrlo, a 7.000 nas se je ubilo. Kome je normalno pružiti četniku ruku, i koljaču iz Borovo Sela, i Vukovara, koji je klao i spaljivao žive ljude, u Rajšićevoj pekari!? Sudstvo koje tvrdi da pravice ima u Hrvatskoj, i da je normalno pružiti ruku ubojicama djece i silovateljima žena. Strah me sutrašnjice. Ali ne za sebe. Mi smo si odredili put. Ili pred cijevi, ili od bolesti umrijeti. Rat je utihnuo, konvencionalni. Ali je počeo drugi, podmukliji, i tiši. Drugog izlaska nema. I na koncu, odkud našim državnim tijelima, hrabrosti i obraza, puštati nekakvog supijanog četnika Dejana Matića u Hrvatsku u Osijek kako bi radio koncert, kada je taj dan prije 25 godina čitava Hrvatska bila uplakana…?

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: