Novo!

Tito je izlio svoju žuč, na političke zatvorenike!

unnamed

Naslov je članka novine na francuskom jeziku “LA CROATIE” br. 6 1964. godine, koju je uređivao dr. prof. Miljenko Dabo Peranić.

O čemu se je točno radilo?

Jedna skupina mladih Hrvata je za jugoslavenski državni praznik 29 novembra, kako su ga JUGOVIĆI zvali, napali 29 studenoga 1962. godine jugoslavensku Misiju (trgovačku misiju, SIC) u Mehlem-u kod Bonn-a i u napadu i tučnjavi sa Jugoslavenima koji su bili, većina njih, udbaški Operativci, smrtno ranili nekog Popovića, nazovi vratara jugoslavenske Misije.

Jozo Marković od Kiseljaka, kojeg sam kasnije upoznao u Parizu, je dao intervju za novinu “LA CROATIE”. Članak je vrlo predug za komentar. Prevest ću samo jedan mali i napriskok dati dio gdje Jozo marković kaže, između ostaloga:

“Da bi se osvetili za smrt čuvara jugoslavenske Misije u mehlem-u, što je dokazano da je on ubio 5000 djece koje je plinom ugušio (Vidite LA CROATIE N.4),…(to je bio taj Momčilo Popović)…To je bilo u Zenici, u mjesecu siječnju 1963. Iza smrti Momčila Popovića kojeg su ubili mladi Hrvati u Mehlem-u blizu Bonn-a prilikom napada na jugoslavensku Misiju”.

“Za tu priliku uprava zeničkog zatvora je organizirala jednu sjednicu, i poslije sjednice podjelili su listu svim političkim ratnim zatvorenicima, tražeći potpise onih koji će biti spremni likvidirati i mučiti te mlade Hrvate, počinitelje atentata u Mehlem-u. Upravitelji zatvora su zatim stavili listu na stol i pozvali su političke osuđenike, jednog po jednog da potpišu listu”.

” U taj momenat Kemal Begović, jedan njihov doušnik, također zatvorenik, se diže i reče: “Drugovi! Bilo koji od vas koji odbije staviti (potpisati) svoj potpis, ja ga smatram još većim kriminalcom od onih živećih u Njemačkoj”

“Neki od nas smo energično prosvjedovali na ovu provokaciju (izazov) a među njima je bio Tomislav Vidović i dolje niže potpisani. (Jozo Marković) Osuđenik Kakasimanović Husmija, stari Ustaša, uputio se prema Begoviću, izjavivši povišenim glasom: “Ja to nikada neću potpisati, čak kada bi mi i štrik oko vrata stavili za objesiti me! “Jedan drugi Ustaša, Jusuf, ga je podržao i uputio se prema Begoviću kako bi se sa njim obračunao za stare račune, dok sam se ja (Jozo Marković) svađao sa Pelemis, također zatvorenikom. Zatvorska straža nas je rastjerala, tako da taj dan, čak ni oni koji su bili spremni tu listu potpisati, nisu je potpisali”.

“Zatim smo se nas nekoliko silom našli u samici. Zidovi hladni, svijetla nema, cementni plafon visok, jedan mali okrugli otvor ispod plafona, jedna kanta za vršenje nužde, mali prozorčić kroz koji stražar uvijek špijunira i koji služi da ti dadnu vruće vode popiti, koju oni zovu kafa, itd. Poslije tolikih sati provednih u samici, izgubili smo ravnotežu dana, tako da nismo znali i koliko smo dana tu bili. Kada se potužimo da smo gladni, donesu nam kruha kojeg odmah pohlepno pojedemo. Kruh je bio toliko slan i preslan da se je jedva mogao jesti. Pošto smo izgladnjeli i bili gladni, nismo imali drugog izbora, pojeli smo taj vrlo slani kruh. Šta se je zatim desilo, je to, da su nam crijeva gorjela od žeđi. Pozvali smo stražare da nam donesu vode. Vikali su na nas i nazivali nas svim imenima; šta sad hoćete, bando ustaška! Prije ste bili gladni a sada ste žedni. Ipak su nam donijeli vode i što god smo više pili, više smo vode zahtijevali. Toliko smo vode popili a da žeđ nismo ugasili. Od velike vode dobili smo prolijev, tako da smo svi završili na hitnoj….”

Prenio:Otporaš

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

1 Comment on Tito je izlio svoju žuč, na političke zatvorenike!

  1. Ovaj člank bi treblo prenositi od ruke do ruke da se dans zna kakova je bila projugoslavenima njihova komunistčka Jugoslavija.

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: