Novo!

Tko je danas Hrvat u državotvornom smislu (NAJZAD kraj II. S.R. u Hrvatskoj), I. nastavak

Prema svemu sudeći, dragi Striče,
između stava Ustaškog pokreta iz 1937. i izjave gđe. Predsjednice, imamo
skoro 80 ljeta tijeka vremena.
U tom razdoblju događale su se katastrofične promjene u cijeloj našoj
Domovini i svijetu (II. S.R. i sve ono što su Hrvati doživjeli).
Ako sada zanemarimo okruženje Domovine i osvrnemo se samo na
događaje u NDH, možemo vidjeti da su se u stavovima, i s njima,
ponašanju cijelog Ustaškog pokreta, partizana, hrvatske inteligencije i
općenito Hrvata, isprepleli mnogi događaji i radnje koji su potpuno
ispremetali, oblakom prašine zakrilili istinu. A istina je samo jedna jedina i to:
Hrvatsko Rješenje je razrješeno, imamo svoju Domovinu, pa
ma kako je zvali: Neovisna Država Hrvatska ili Nezavisna
Država Hrvatska ili Republika Hrvatska, naša je Domovina slobodna
i bez lanca Srbske hegemonije 
(hegemonija riječ grčkog izvora i označava:
PREVLAST JEDNE NACIJE,države, društva, stranke ili grupe nad drugima).
Nasuprot tome, Srbi nisu rešili Srpsko pitanje niti u Srbiji, a još
manje u Hrvatskoj, bar oni to tako doživljavaju u svojim glavama. 
Tome ćemo se vratiti na kraju ovog promišljanja i dokazati da je
što se tiče Hrvata II. S.R. završio našim Rješenjem i da mi nemamo što
o tome diskutirati.
Onog trena kada Srbi razumiju da je u Republici Hrvatskoj razrješeno
stvaranjem slobodne neovisne i građanske države Hrvatske, kakvu sada
imamo, i da su time i oni rešili Srpsko pitanje u Hrvatskoj, tog trena
će i u njihovim glavama završiti II. S.R.
Ne zaboravimo da u Republici Hrvatskoj konstitutivni narod
može biti samo hrvatski narod i ni jedan drugi.
Treba razlikovati konstitutivni narod od državotvornog Hrvata,
i pripadnika državotvornog naroda.
O nama Hrvatima ovisi da što prije argumentima dokažemo hrvatskim
Srbima da su oni državotvorni Hrvati, i time najzad završimo ovo 
bezvezno pitanje koje nas opterećuje.
No idemo dalje u promišljanju, a o gornjem stavu na kraju.
Kako se ljudi mijenjaju, tako se i njihovi stavovi mijenjaju događanjima
koja ih okružuju.
Dio iz Wikipedije:
koji govori upravo o promjenama ljudi i njihovih stavova, citat:
“Posljednjih godina života zalagao se za pomirenje hrvatskih političkih
snaga u inozemstvu i domovini.Luburić je u emigraciji odbacio svaki ideološki
dogmatizam i zatvaranje u pretjerano i sterilno idealiziranje prošlosti te svoje
akcije postavlja na isključivo patriotskoj podlozi.(DRŽAVOTVORNOST,
opaska I.Č.) Obraća se svim Hrvatima, uključujući i partizane i njihovu djecu,
te apelira na premošćivanju svih podjela, za bolju borbu protiv Jugoslavije
i za spas Hrvatske. (naglasio I.Č.)” završen citat iz Wikipedije.
Ono što je bitno u stavovima Maksa Luburića u poznijim godinama
njegova života isplelo je nacionalno kolo sa stavotima Franje Tuđmana.
I ne ulazeći uopće u to tko je pisao “Poruka izmirenja ustaša i hrvatskih
partizana” koja se pripisuje generalu Drinjaninu, ono što je u njoj izuzetno
bitno za razumijevanje pojma “Tko je danas Hrvat u državotvornom
smislu” je slijedeće što je najzad i dovelo do Domovinskog rata i
slobodne Republike Hrvatske:
citat iz Poruke …. :
“…
Ne misli, da Ti prigovaram, što si se borio za to “bratstvo i jedinstvo”;
sviestan sam da su Ti ga nametnuli, jer si se borio za svoju Istru i za svoju
Dalmaciju, a ne za veliku Srbiju. Sada, kada nas bije ista prekodrinska ruka,
protiv koje sam se borio kao Ustaša, a moj brat kao Domobran, zaboravimo
prošlost: ja skidam sa čela “U”, kao što Ti odbacuješ petokraku, te budimo
samo vojnici za HRVATSKU DRŽAVU.
Kako vidiš idemo istim putem. Jedno smo, samo što ja živim u ilegalnosti,
a Ti u legalnosti, što Ti je u rukama oružje, a ja sam praznih ruku. Čuvaj
svoje mjesto, jer će Ti pasti u dužnost veća čast nego meni u obrani naše
Hrvatske. Dolazi čas, kada ćeš moći petokraku zamieniti kockastim grbom
i postati gospodarem našem moru i našoj Hrvatskoj.”,
završen citat.
Nastavak promišljanja slijedi.
Izvor: Ivan Čavrak

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: