Novo!

Tko je danas Hrvat u državotvornom smislu, PRISEGA DOMOVINI (NAJZAD kraj II. S.R. u Hrvatskoj), III. nastavak i kraj promišljanja

Dragi Striče,
razjasnili smo da je II. S.R. poodavno završio u RH, bilo službenim povijesnim datumima,
bilo datumima koje ja smatram (osobni stav, a to je datum kada je najzad Hrvatska
postala cjelovita – o tome pisah, no i o tome se da raspravljati razlogom Bosne Srebrene i
Hercegovine, koje su sada u sastavu BiH).
Sada još malo o državotvornosti.
Postoje 3 tipa kako se postaje državotvorni građanin:
1. pravo krvi – rođenjem
2. pravo krvi – prolivena za neku državu (legionar za Francusku)
3. pravom teritorija – živiš na određenom prostoru (naturalizacija u SAD)
U “Staroj Europi” gospođi koja je na izumiranju, stoga su neminovno potrebite promjene
koje će voditi ekonomskom a time i svakom drugom napretku, za sada je većinom u svim
državama na snazi prvi način stjecanja državotvornosti, a to je pravom krvi – rođenjem,
konkretno ako me je hrvatska mati rodila ja sam Hrvat, i to državotvorni i
konstitutivni. Moj susjed, kojeg je rodila srbska mati je Hrvat ali samo državotvorni
i nije konstitutivni.
No da bismo prevagnuli sve trzavice između naših političkih stavova, a ponaosob
oko tako glupog i minornog pitanja kada je završio II. S.R., postoji
jednostavno rješenje, koje spada u Hrvatsko Rješenje.
Ugledajmo se u SAD. Oni svake godine desetke tisuća ljudi primaju u
SAD državljanstvo i time oni postaju SAD državotvorni i konstitutivni Amerikanci.
Neovisno o tome jesu li Nijemci, Italijani, Hrvati, Kinezi, neki drugi Azijati, Srbi….itd…
svi su oni AMERIKANCI.
Pročitajmo prisegu DRŽAVI USA kada se postaje državljanin po pravu teritorija
odnosno kada “stranac” postaje državotvorni i konstitutivni Amerikanac:
“I hereby declare, on oath, that I absolutely and entirely renounce and abjure all allegiance
and fidelity to any foreign prince, potentate, state, or sovereignty, of whom or which I have
heretofore been a subject or citizen; that I will support and defend the Constitution and laws
of the United States of America against all enemies, foreign and domestic; that I will bear true
faith and allegiance to the same; that I will bear arms on behalf of the United States when
required by the law; that I will perform noncombatant service in the Armed Forces of the
United States when required by the law; that I will perform work of national importance
under civilian direction when required by the law; and that I take this obligation freely,
without any mental reservation or purpose of evasion; so help me God.”
Njihova prisega DRŽAVI SAD ne može se doslovno prevesti,
jer svaki tekst kada se prevodi na drugi strani jezik mora se prevoditi u “duhu” tog jezika,
ali otprilike prevedeno glasi:
“Ovime izjavljujem, prisegom, da se apsolutno i potpuno odričem i odričem svu odanost i vjernost
svakom stranom princu, potentatima (tumačenje riječi potentat=snaga, objasnio I.Č.), državama
li suverenitetu, od kojih ili do koje sam do sada bio subjekt ili građanin, da ću podržati i braniti Ustav
i zakone Sjedinjenih Američkih Država protiv svih neprijatelja, stranih i domaćih, da ću nositi istinsku
vjeru i odanost istom, da ću nositi oružje u ime Sjedinjenih Država kada to zahtijeva zakon; izvršit
će nenadležnu službu u Oružanim snagama Sjedinjenih Država kada to zahtijeva zakon, da ću obavljati
posao od nacionalne važnosti pod civilnim pravom, ako to zakon zatraži, i da ću ovu obvezu slobodno,
bez ikakvog mentalnog rezerviranja ili svrhe izbjegavanje, tako mi Bog pomogao. “
Sličnu, ali dobrano kraću prisegu naturaliziranim Rusima ima Ruska federacija:
“Ja (pa onda puno ime i prezime), dobrovoljno i svjesno prihvaćam državljanstvo Ruske Federacije,
kunem se: da ću se pridržavati Ustava i zakona Ruske Federacije, prava i slobode njenih građana,
da ću ispunjavati dužnosti građanina Ruske Federacije u korist države i društva, da ću štititi slobode
i nezavisnosti Ruske Federacije, da ću biti lojalan Rusiji, da ću poštovati njenu kulturu, istoriju i tradiciju”
Pa ako dvije velike nacije (naroda, konglomerata)  imaju
ovakav pristup u stvaranju svojih državotvornih i konstitutivnih građana,
čemu onda iRepublika Hrvatska ne bi imala nešto slično ?
POSEBNO PROMATRANO SA STANOVIŠTA USTAŠKOG POKRETA I POZIVA IZ 1937.,
NAKON TOGA POZIVA MAKSA LUBURIĆA  ZA PREVAZILAŽENJEM ZLE KRVI MEĐU HRVATIMA
I STAVA PREDSJEDNIKA TUĐMANA O POMIRBI TEMELJEM TOG POZIVA, I NA KRAJU NAKON
IZJAVE GĐE. PREDSJEDNICE  GRABAR KITAROVIĆ O HRVATSKIM SRBIMA.
To slično bi svakako spriječilo daljnje trzavice tipa ja sam Hrvat ti si Srbin ili obratno i stvorilo
Hrvatskog državljanina. A ne zaboravimo, prema nekim podacima nešto preko 10.000 nacionalnih
hrvatskih Srba je sudjelovalo u Domovinskom ratu kao pripadnici HV.
O Srbima u redovima NDH postoje razne “istine”, no svakako svi moramo priznati
da gdje ima “istine” u vidu dima koji zamagljuje, postoji i ISTINA koja je VATRA.
Jedan od webnih sajtova koji s različitih polaztišta tekstopisca i naravno komentara
Dobro je pročitati cijeli napis (piše ga SRBIN po mojoj slobodnoj prosudbi izraziti četnik)
https://hr.wikipedia.org/wiki/Dragoslav_Bokan  PA JE SVIMA JASNIO TKO JE ON )
i sve komentare, bilo izrazito hrvatske, bilo srbske.
Sada je sve jasno što Srbi misle o Srbima koji su državotvorni Hrvati i time se ponose.
Ponaosob ako u cijeli stav umiješamo još i činjenicu koju mi je tisuću i jedan put
rekla supruga a to je: Moji stari (mislila je na djeda i pradjeda) nisu nikada rekli za
susjede Srbin, uvijek su oni za njih bili PRAVOSLAVCI.
Ovo iziskuje duboko promišljanje. Po meni PRISEGA DOMOVINI je
jedan od načina rješavanja ovog pitanja.
Eto to bi trebalo žurno i bez odlaganja uvesti. PRISEGU DOMOVINI.
To nije prisega koju polažu vojnici prilikom stupanja u vojne redove, vojnicu, to je
PRISEGA SVOJOJ DOMOVINI U KOJOJ ŽIVIM, KOJU UZGAJAM I KOJU VOLIM.
Ovakvu i ovu prisegu, svečano obilježenu trebao bi položiti svaki državljanin Republike
Hrvatske trenutkom godine kada je napunio 18 godina života i kada je stekao pravo
da glasuje i da glasovanjem bude izabran.
Prisega naturalizacije (prijema u hrvatsko državljanstvo) se MORA razlikovati
od ove prisege.
Tekst obije prisege ostavljam pravnim stručnjacima, Saboru, Ustavnom sudu, i siguran sam da
bi već nakon nekoliko generacija takvih mladih ljudi koji bi položili prisegu Republici
Hrvatskoj, SVOJOJ DOMOVINI, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, a to je otprilike za slijedećih
petnaestak godina, svako pitanje između HDZ i SDP kada je završio II. S.R. bilo SMIJEŠNO
I IZAZVALO VICEVE PO KAFIĆIMA.
Da bi se to dogodilo “stare prdonje”, moga tipa, moraju fizički izumrijeti. I to je neminovnost.
Katolička crkva u Hrvata MORA, ONA POSEBNO SNAŽNO, KAO I SVE OSTALE VJERSKE
ZAJEDNICE U REPUBLICI HRVATSKOJ u ovom pravcu uložiti ogromne napore da se stvori
DRŽAVLJANIN REPUBLIKE HRVATSKE, neovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti,
uz GLASNI POZIV KOJI NAM JE GOSPODIN OSTAVIO: ON REČE, SVOJ VAM MIR DAJEM,
SVOJ VAM MIR OSTAVLJAM.
Prije koji dan, bio sam, u jednom našem velikom gradu, puno većem od mjesta u kojem živim.
Supruga i ja automobilom (samovozom…he he he rekoh da radije upotrebljavam internacionalnu
riječ za to, no i to je pitanje koje moram sa sobom razrješiti, jer je  latinski korjen riječi
automobil = na hrvatskom jeziku: samopokretan, dakle samovoz)
i moja me supruga, neovisno o ovom prijedlogu pita u razgovoru tijekom vožnje,
o čemu sada pišem ? Kada sam joj rekao temu, i nisam joj rekao kako namjeravam završiti
promišljanje, njeno stav je bilo izuzetno jednostavan:
Pa napiši da treba položiti Prisegu Domovini, o tome nema rasprave i demokracije. O
Domovini se ne raspravlja. Tek nakon toga možemo raspravljati o demokraciji.
Ivan Čavrak

1 Comment on Tko je danas Hrvat u državotvornom smislu, PRISEGA DOMOVINI (NAJZAD kraj II. S.R. u Hrvatskoj), III. nastavak i kraj promišljanja

  1. Ivan Čavrak // 20/06/2018 at 06:36 // Odgovori

    P.S. Samo kratko objašnjenje. Ovo su promišljanja a ne znanstveni radovi. Neki stavovi se ne slažu sa znanošću. Konkretno, način stjecanja državljanstva. Pravna znanost (za sada) ne poznaje pojam pravo krvi – prolivena za državu iako je to diskutabilno jer su rimski legionari u pomoćnim službama (samo su rimski građani mogli postati legionari – vojnica) nakon 20 godina službe stjecali status : Civis Romanus ( građanin Rima)..
    Pravna znanost za sada umjesto gornjeg prava poznaje tzv. Pravo sunca – tj. državljanstvo države u čijim si se granicama rodio i sunce te “okupalo kada si oči otvorio”. To je za posebnu diskusiju, ponaosob jer time MAJKA NIJE (ne mora biti) državljanka te države ali DIJETE JE ??? Ovo su postavke Rimskog prava. U RH je pak drugačije. Postoji čak 4 načina stjecanja državljanstva.
    Mislim da će mi ovo biti tema jednog od slijedećih promišljanja.

Vaš komentar:

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: