Novo!

Ubojstva i otmice hrvatskih emigranata

“HNE” Pod terminom hrvatske neprijateljske emigracije (HNE) Udba je podrazumijevala hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije, te razne politički aktivne grupe i pojedince.

Veliki broj Hrvata iselio je iz Hrvatske neposredno nakon drugoga svjetskog rata, u svibnju 1945. godine. U prvoj skupini iseljenika, bjegunaca, nalazili su se vojnici NDH, državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka te njihove obitelji. Njihova nakana je bila da se predaju Englezima i tako spase glavu. Meñutim, Englezi su većinu vojnika i civila izručili partizanima, a ovi su nad njima izvršili masakr. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Dio ih je ostao u tim državama, ali ih se još više iselilo u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku. Drugi val iseljavanja dogodio se koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina.

Ove bjegunce karakterizirala je činjenica da se uglavnom radilo o mladićima koji su, pretežno iz ekonomskih razloga, ilegalno prelazili granicu. I oni su bivali smješteni u izbjegličke kampove u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Nakon liječničkih pregleda tražili su posao u nekoj zapadnoeuropskoj državi ili bi iseljavali u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku. Najveći broj Hrvata iselio je šezdesetih godina kad je Beograd otvorio granice i omogućio odlazak na “privremeni rad”. Uslijed toga su mnogi krajevi u hrvatskoj praktički opustjeli. Posljednje značajnije iseljavanje dogodilo je nakon Karađorđeva i sloma Hrvatskog proljeća 1971., kad je tisuće Hrvata bilo izvrgnuto progonima. Bjegunci su ilegalno prelazili granicu, a u iseljeništvu su ih zvali “proljećarima”.

Prema dosadašnjih saznanjima, jugoslavenska tajna služba je diljem svijeta u vremenskom razdoblju od 1946. do 1990. godine likvidirala šezdeset i osam hrvatskih emigranata. Također je utvrñeno da je u tom istom razdoblju pet hrvatskih političkih emigranata netragom nestalo, te se može opravdano pretpostaviti da su bili kidnapirani i na nepoznatom mjestu likvidirani. Imajući u vidu postupke odlučivanja, organiziranja i izvođenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta, te operacije jugoslavenskih tajnih službi mogu se podijeliti u nekoliko razdoblja. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata OZNA je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći (napr. Drago Jilek) ili su uživali neokrnjen ugled među narodom u Domovini (napr. dr. Ivo Protulipac). Padom Aleksandra Rankovića 1966. i relativnim omekšavanjem represivnog sustava unutar Jugoslavije naglo se povećao broj “ofanzivnih akcija” prema hrvatskim političkim emigrantima, odnosno broj otmica i likvidacija u emigraciji. Od pada Rankovića do konca 1971., dakle u razdoblju za koje se pretpostavljalo da su u Zagrebu vlast preuzeli hrvatski orijentirani komunisti, ubijena su dvadeset i četiri hrvatska emigranta, a desetorica su slučajem priživjeli atentate i jedan je otet.

Ta crna serija se nastavila i nakon 1971., a naročito neposredno nakon Karađorđeva, dakle tijekom 1972. godine, te u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti Josipa Broza-Tita, a trajala je praktički do pred sam raspad Jugoslavije.

Ubojstva:

1) Ive Protulipca, 1946. godine u Italiji

2) Ilije Abramovića, 1948. godine u Austriji

3) Dinke Domančinović, 1960. godine u Argentini

4) Mate Miličevića, 1966. godine u Kanadi

5) Marijana Šimundića, 1967. godine u SR Njemačkoj

6) Joze Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj

7) Mile Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj

8) Petra Tominca, 1967. godine u SR Njemačkoj

9) Vlade Murata, 1967. godine u SR Njemačkoj

10) Anñelka Pernara, 1967. godine u SR Njemačkoj

11) Hrvoja Urse, 1968. godine u SR Njemačkoj

12) Đure Kokića, 1968. godine u SR Njemačkoj

13) Mile Rukavine, 1968. godine u SR Njemačkoj

14) Krešimira Tolja, 1968. godine u SR Njemačkoj

15) Vida Maričića, 1968. godine u SR Njemačkoj

16) Ante Znaora, 1968. godine u Italiji

17) Josipa Krtalića, 1968. godine u Italiji

18) Nedjeljka Mrkonjića, 1968. godine u Francuskoj

19) Pere Čovića, 1968. godine u Australiji

20) Mirka Čurića, 1969. godine u SR Njemačkoj

21) Nahida Kulenovića, 1969. godine u SR Njemačkoj

22) Vjekoslava Luburića, 1969. godine u Španjolskoj

23) Mije Lijića, 1970. godine u Švedskoj

24) Mirka Šimića, 1971. godine u SR Njemačkoj

25) Ive Bogdana, 1971. godine u Argentini

26) Maksima Krstulovića, 1971. godine u Engleskoj

27) Drage Mihalića, 1972. godine u SR Njemačkoj

28) Josipa Senića, 1972. godine u SR Njemačkoj

29) Branka Jelića, 1972. godine u SR Njemačkoj

30) Stjepana Ševe, 1972. godine u Italiji

31) Tatjane Ševo, 1972. godine u Italiji

32) Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji

33) Josipa Buljana-Mikulića, 1973. godine u SR Njemačkoj

34) Mate Jozaka, 1974. godine u SR Njemačkoj

35) Ilije Vučića, 1975. godine u SR Njemačkoj

36) Ivice Mioševića, 1975. godine u SR Njemačkoj

37) Nikole Martinovića, 1975. godine u Austriji

38) Matka Bradarića, 1975. godine u Belgiji

39) Vinka Eljuge, 1975. godine u Danskoj

40) Stipe Mikulića, 1975. godine u Švedskoj

41) Nikole Penave, 1975. godine u SR Njemačkoj

42) Ivana Tuksora, 1976. godine u Francuskoj

43) Ivana Vučića, 1977. godine u SR Njemačkoj

44) Joze Oreča, 1977. godine u JAR

45) Brune Bušića, 1978. godine u Francuskoj

46) Križana Brkića, 1978. godine u SAD

47) Marijana Rudele, 1979. godine u SAD

48) Zvonka Štimca, 1979. godine u SAD

49) Gorana Šećera, 1979. godine u Kanadi

50) Cvitka Cicvarića, 1979. godine u Kanadi

51) Nikole Miličevića, 1980. godine u SR Njemačkoj

52) Mirka Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj

53) Ante Kostića, 1981. godine u SR Njemačkoj

54) Mate Kolića, 1981. godine u Francuskoj

55) Petra Bilandžića, 1981. godine u SR Njemačkoj

56) Ivana Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj

57) Mladena Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj

58) Stanka Nižića, 1981. godine u Švicarskoj

59) Ive Furlića, 1981. godine u SR Njemačkoj

60) Đure Zagajskog, 1983. godine u SR Njemačkoj

61) Franje Mikulića, 1983. godine u SR Njemačkoj

62) Milana Župana, 1983. godine u SR Njemačkoj

63) Stjepana ðurekovića, 1983. godine u SR Njemačkoj

64) Slavka Logarića, 1984. godine u SR Njemačkoj

65) Franje Mašića, 1986. godine u SAD

66) Ivana Hlevnjaka, 1987. godine u SR Njemačkoj

67) Damira Đurekovića, 1987. godine u Kanadi

68) Ante Đapića, 1989. godine u SR Njemačkoj

Otmice sa smrtnim posljedicama:

1) Drage Jelika, 1949. godine iz Italije

2) Zlatka Milkovića, 1949. godine u Francuskoj

3) Zvonimira Kučara, 1963. godine u Francuskoj

4) Geze Paštija, 1965. godine u Francuskoj

5) Stjepana Crnogorca, 1972. godine u Austriji

Vijeće je također registriralo trideset pokušaja ubojstva, te tri uspjele i dvije neuspjele otmice hrvatskih političkih emigranata u razdoblju od 1946. do 1990. godine..

Nikad oprostiti,nikad zaboraviti!

Izvor:Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava

Prenio:Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

error: Content is protected !!