Novo!

Umjesto F. Tuđmana, nije li M. Veselica bio bolji izbor?

Pitanje glasi: “…Jer naime kako je HNO, uspio postaviti F.Tuđmana, za predsjednika, pitam se nije li M. Veselica možda bio daleko bolji izbor…” Možda bi Marko Veselica bio bolji a možda i neki drugi bi bili bolji od ove dvojice. Zavisi kako se tko postavi.
Izgleda mi da je Tuđman – možda sračunato – preskočio preko sviju koji su se tada bavili – ne politikom nego – hrvatstvom.
Vlado Gotovac se istakao na jedan način i to ponajviše preko “Hrvatskog Tjednika” početkom sedamdesetih godina. Ljudi su to pohlepno čitali a ja sam sačuvao sve brojeve i držim ih uvezano kao jednu veliku knjigu. Tu se je svašta pisalo, ponajviše povijestnih izvora o pravima hrvatskog naroda a vrlo malo o željama hrvatskog naroda za svojom slobodnom i odvojenom od Beograda Hrvatskom Državom.

Možda je V. Gotovac i svi pisci koji su pisali u HT mislili kao ja, ti i na milijune Hrvata, ali nisu smijeli otvoreno hrvatsko/državotvorno istupiti, jer su se bojali režima i završili bi u zatvoru. Koliko mi je poznato da je M. Veselica bio vrlo blizu tom krugu Hrvata. Kada je Karađorđevo došlo u prosincu 1971., i ta mala prividna sloboda pisanja je ukinuta.
Na isti način – rekao bih skoro na isti način – je završio i “HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST” koji je slavno počeo neposredno poslije Deklaracije Hrvatskog Književnog Jezika 1967. “HKL” je bio za sve Hrvate KVAS HRVATSKOG NADAHNUĆA. Mnoga hrvatska pera i mozgovi su se tu brljantno pokazali, osobito Bruno Bušić sa svojim člankom “ŽRTVE RATA br. 7 gdje je Bruno iznio popis svih YU žrtava.

Ali kada je trebalo reći koju riječ – naravno lijepu – o onima koji su se borili za i koji su branili NDH, nisu falili epiteti beogradskog, komunističkog i YU riječnika. Tiskara DRINAPRESS je u cijelosti prekopirala i tiskala taj br. “HKL”, što je upravu “Samostalnih pisaca Tin Ujević” tj. upravu “HKL” razljutilo do te mjere da su htjeli tužiti HNO jer da je on bez njihove privole pretiskao taj broj “HKL”.

Pok. Bruno kasnije u emigraciji je to pravdao da su tako moral postupati, jer inače bi ih YU režim optužio da su direktna filiala tiskare DRINAPRESS i organizacije HNO. Ostalo se sve zna kiako je bilo i kako je završilo.
Dr. F. Tuđman je, po mome skromnom mišljenju, sve to pratio pa čak i patio, jer je bio uski suradnik i sa Brunom Bušićem i drugima, a pohlepno je pratio i čitao izdanja tiskare DRINAPRESS, što će reći PROGRAM HRVATSKOG NARODNOG OTPORA.

Odvagnuvši sve po onoj “ZA” i “PROTIV”, odlučio se je 1987. na put u iseljenu Hrvatsku, to jest u emigraciju. Kako je osobno izjavio na skupu Otporaša u Torontu, da su mu ideje Otpora za njegov program najbliže.
Dragi moj Ivane tako je to počelo:

Dvije Hrvatske: Domovinska i Iseljenička, skoro svi podjednako mislili: Hrvati iz iseljeništva da se vrate svojoj Domovini Hrvatskoj, a Hrvati u Domovini da im se djeca, sinovi, braća, očevi, djedovi, djevojke što prije mogu vratiti na djedovska ognjišta odakle su pritiskom i silom YU režima morali napustiti svoju Domovinu Hrvatsku. To je moje mišljenje kako je dr. Franjo Tuđman kao YU i JNA general uspio pobijediti sama sebe i prigrliti ideje generala NDH Vjekoslava Maksa Luburića, GENERALA DRINJANINA.
Izvor: Otporaš

Žig

10 Comments on Umjesto F. Tuđmana, nije li M. Veselica bio bolji izbor?

  1. Vrlo dobro pojašnjenje i još bolja analiza za razmišljanje KAKO JE DOŠLO DO SURADNJE OTPORA I HDZ?
    Moje je mišljenje da su ideje HDZ za ponovno oslobođenje Hrvatske od svih spona sa Beogradom proistekle iz državotvornih programa hrvatske političke emigracije, jer se u domovine nije tada smijelo otvoreno istupati. Kada kažem: “…otvoreno istupati…” tim mislim reći da je dr. Tuđman uz svu svoju ljubav za Hrvatsku koju je gajio – bilo iz prkosa prema Beogradu, bilo iz ljubavi svojeg srca – u početku početaka se isticao pravim i najstarijim originalnim hrvatskim grbom – kojeg se iz nebeskih visina može vidjeti na krovu Crkve sv. Marka u Zagrebu – s prim bijelim poljem a ne crvenim kojeg je tito stavio kada je porobio hrvatsku u svibnju 1945.

    Slika dra. Franje Tuđmana poslije parlamentarnih izbora u svibnju 1990. godine na kojoj se on pozicira kao jedan pravi pravceti hrvatski državnik, kreko grdugi mu hrvatska trobojnica sa velikim hrvatskim starim, originalnim hrvatskim grbom s prim bijelim poljem. Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje: KOJE SU TO UNUTARNJE ILI VANJSKE SILE UTJECALA DA SE STARI HRVATSKI NACIONALNI GRB MIJENJA?

  2. Na ovaj gore priloženi komentar upravo sam sada, subota 2 srpnja 2016. godine primio nekoliko poruka/pisama na moj e-mail adresu. Neki su mi zahvaljivali i ja im se ovim putem zahvaljujem. Ali ovaj kometar iđe onima koji su mi sopčitavali da uvijek predugo pišem. Ja njima i sličnima želim reći to da neki Hrvati – a takovih danas ima mnogo – nikako ne mogu nikako shvatiti da se ne može sve objasniti običnom puku u par rečenica, pa ljubomorno gunđaju na one koji imaju snage i volje pisati za njih roman hrvatske povijesti.

    Ali ti “romani hrvatske povijesti” su nepohodni da bi ljudi, posebno izgubljeni Hrvati, dobili potrebne informacije o nečemu što oni ne znaju a trebali su ili trebali znati. Naravno da i takove treba razumijeti, jer njima je dan kratak i nemaju vremena za sve partiti što se sve oko njih događa. I zato su oskudni za mnoga prosuđivanja i razumijevanja. Zato je njima i takovima potrebno opširnije pojašnjenje, jer se sve ne može u tri rečenice objasniti.

    Ali nije baš toliko ni u tome poenta. Poenta je da se čitatelju čim bolje približi tematika o kojoj se priča. Tada je i u tom slučaju potrebno malo više vremena i truda, odnosno volje – a ja za sve to imam i na izvoz – za napisati štivo koje će čitatelju dati do znanja o čemu se radi. Dakle, nemojmo biti škrti u riječima da se izrazimo i sve kažemo što trebamo reći. Otporaš.

  3. Nisam. Ne znam šta se događa. Sve što znam da mi računalo nije u najboljem zdravlju. Ili pozvati doktora da pregleda i da vidi šta je, lii sa njim i “mrtvačnicu”.
    Nastoj ponovno mi poslati sve što si mi slao. Možda stigne.
    Bog! i veliki poZDrav iz daljen.
    Čika Mile.

  4. Zdenko // 04/07/2016 at 7:12 PM //

    Kad bi sve išlo ispočetka, ponovo bi stao uz Tuđmana i HDZ.

  5. Zdenko nevi ti bio sam. Bilo bi nas na milijune. pozzzz.

  6. prof. Kornelija Pejčinović // 06/07/2016 at 9:30 AM //

    Pitanje koje ste postavili dr. Franjo Tuđman ili M. Veselica je neumjesno i pokazuje nepoznavanje prave istine o mnogim bivšim političkim zatočenicima koji su uzdignuti do idola.
    D. Budiša s kojim sam radila u Nac. i sveč. bibl. 7 g.je sklopio koaliciju 2000 s Račanom i doveo komuniste svoje dželate na vlast koji su do tada bili na margini. Bila sam dopredsjednica HKDU i najbliži suradnik M. Veselice i izbliza sam poznavala prilike unutar stranke. Braća Veselice Marko i Vlado su 1991 sa svojom Narodnom strankom dobili 18 zastupnika u Saboru. Što su udbaši učinili: Rascjepili su stranku da svaki ima svoj devizni i tekući račun i nakon izvjesnog vremena uništili i ugasili demokršćansku političku opciju. Marko Veselica je 1991 g. preko Švicarske doveo u Hrvatsku Iliju Rkmana, srbina, pukovnika JNA koji je dogovoreno pobjegao iz kasarne u Karlovcu, KOS-ovca koji je uvjejžbao teroriste 3 svjeta u Sahari, za dopredsjednika HKDU-a, sve akcije koje su trebale pridonijeti političkom uspjehu stranke Marko i Ilija su sabotirali. Rkman, čiji je stric u ist. Slavoniji bio ratni zločinac, je novcima stranke školovao ženu Jadranku Kolarić u Londonu za osnivanje Društva potrošača. Kad su uništili kršćansko demokratsku stranku – HKDU osnovali su društvo potrošača Hrvatske i sad mlate pare tamo. Srpsko – hrvatska posla, zar ne? Kad smo doveli 2002 kao kandidata za izbore za predsjednika stranke gen. Antu Rosu u stranci je udbaška jezgra Veselica, Rkman stvorila neprijateljsku frontu i neprijateljski stav prema gen. Anti Rosi. Nakon glasovanja Ilija Rkman je zgrabio kutiju s listićima, prebrojao ih i proglasio Veselicu za novog predsjednika. Udbaška izborna mašinerija je bila na djelu. Tada sam u hotelu Dubrovnik s gen. Antom Rosom održala koferenciju za tisak ispričala istinu i napustila stranku. Marko je stalno po dijaspori skupljao novce. Kčerki udatoj za Srbina kupio je od tih novaca stan i štampariju. Prijateljica iz Pesilvanije mi je rekla da je kod njih skupljao novce i kad su ga pitali Zašto? Odgovorio je da ruši F. Tuđmana. S M.Veselicom ne bi bilo nikada države. Uništio je HKDU. Danas nema ni jedne stranke kršćanske orijentacije u Hrvatskoj. Marko Veselica se nikad nije prekrižio, protjerao je stada narodnih ovaca kroz svoju trbušinu. On i Ilija Rkman su primjer tržišne orijentacije u Hrvatskoj gdje je stranka jedino poduzetništvo što mnogi političari poznaju..
    Ante Kovačević je sramota, beskrupulozni klovn i pljačkaš. Bez ijednog radnog dana je kupio stanove i pržionicu kafe. Uzimao je od svojih posavljaka izbjeglica mito za dobivanje hrvatskih dokumenata na što su imali pravo besplatno. U mojoj župu Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj u Zgb. koju vode fratri iz Sinja, Markovog kraja, rekli su mi fratri koji su pratili moj rad: Čuvajte se braće Veselica, to nisu ljudi. Pomagali smo ih dok su bili u zatvoru i nakon, ali su naopaki i čuvajte ih se. Zar nije Vlado Gotovac organizirao u ratu ogromne demonstracije za rušenje Tuđmana, zar se nije udružio s V. Pusić? Politički zatvorenik koji je najduže odrobijao 18 godina zbog zadarskog studentskog pokreta nakon 1971. nigdje se ne spominje. Ime mu je Josip Bilušić. Nakon zatvora je emigrirao u Njemačku. Nakon 1991 se vratio nije htio nigdje sudjelovati jer je bivše političke zatvorenike dobro poznavao iz zatvora. Potražio me jednom u knjižnici. To je prvorazredni ntelektualac koji nikakve naknade nije tražio od države. Ispričao mi je mnogo toga, a za Veselicu s kojim je bio u Gradišci je rekao ne govoreći detalje, da se nema čime podičit. Nisam nikad glasala za Tuđmana, ali bila mu laka hrvatska zemlja! Bez Tuđmana uza sve primjedbe ne bi bilo Hrvatske. Bog i Hrvati!

  7. prof. Kornelija Pejčinović // 06/07/2016 at 2:39 PM //

    Naravno da smijete objaviti jer uviiek stojim iza onoga što napišem i potpišem. O Budiši s kojim sam radila 7 godina imam strašno mišljenje. Na posao ga je po preporuci Stipe Šuvara doveo zamjenik direktora 3 svibnja 1978 samo par dana nakon izlaska iz zatvor. fDok sam ja branila Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku od pljačke i čuvala Trezor pod cijenu života dotle je on bacao dokazni materijal koji sam ja čuvala. Kada sam ja sama napravila Izložbu Blago Nacionalne i sveučilišne biblioteke koja je bila događaja svjetlosti hrvatske samosvijesti -1000 godine hrvatske kulture iskazane rijetkim knjigama i rukopisima – u olovnim godinama Bijele knjige nakon što me ometao u radu, nije došao na otvorenje očekujući fiasko, čim je vidjeo fantastičan uspjeh stavio se ispred mene, počeo vodati posjetioce i predstavljati se autorom. Dok sam ja njega samozatajno štitila kao bivšeg zatvorenika i hrvatskog nacionalistu dotle je on okolo išao i o meni pričao da sam nesposobna lijena i nepismena. Učila sam ga poslu, jer u zatvoru nije učio ni paleografiju, ni stara pisma niti je znao jezike. Za njegovu niskost nemam riječi. Kad je jedanput pripovijedao što bi on bio da je pokret uspio 1971, on bi tražio mjesto direktora Matice iseljenika. Na moj upit zašto, odgovorio je da bi on tako proputovao cijeli svijet na državni račun. Za mene je odmah postao nula. Nikada u NSB-u nisam ništa pričala loše o njemu jer bi to u to vrijeme bilo suglasno s režimom. Nitko ne bi rekao taj nitkov i suradnik udbe je loš karakter, svatko bi rekao to je onaj nacionalista. On je to zloupotrebljavao, mada je znao da je ranjiv, zloupotrebljavajući moja moralna načela. 1984 mi je došlo da ga “ubijem” više mi se gadilo vidjeti tu narcisoidnu mješinu koja uživa u vibracijama vlastitog glasa. Plagijator. Osim što se predstavljao autorom nezaboravne izložbe Blago NSB-a zloupotrebljavao je i katalog u rukopisu koji je naš najpoznatiji stručnjak za staru i rijetku knjigu ostavio u rukopisu, prof. Šime Jurić. To je bio toliko savršen katalog starih i rijetkih knjiga i rukopisa u kojem je taj genij, Šime Jurić, opisao sve kada je i gdje studija ili tekst o dotičnoj knjizi i rukopisu objavljen. Dražen Budiša nije htio izdati katalog do svog odlaska u politiku nego se pred korisnicima predstavljao ekspertom koristeći Jurićev katalog. Znate kako je postao voditelj Trezora. Za direktora u NSB je došao Veseljko Velčić bivši oficir OZNE.Odmah je sve znamenite bibliotekare otjerao u mirovinu da nema stručne kritike. Mene je Šime Jurić odabrao za nasljednika i voditelja, no ja sam se toliko istakla otporom protiv uništavanja nacionalnog blaga da nije bilo šanse da me Velčić potvrdi. Htio je dovesti za voditelja Trezora nekog profesora koji je bio u Beču noćni recepcioner. Naravno to bi otvorilo put pljački. Pozvala sam Budišu na ručak kod Frankopana i rekla mu ovako. Nacionalna i sveučilišna biblioteka je vrijednost koja nadilazi moj i vaš život. Vi ste politički ranjivi. Ako Vam dovede tog svog čovjeka iz Beča bit ćete na udaru Vi i knjiško blago. Hajdemo ovako: Ja ću na sastanku o voditelju predložiti Vas i svi će misliti da sam blesava jer računaju na rivalstvo. Ja ću Vas pomagati u svemu i štititi. Kad oni budu o nacionalizmu, ja ću o pljački. Nemojte slučajno da mi počnete izigravati šefa. Znate da sam Vas učila poslu. Sve je prošlo kako sam zamislila i Budiša je glatko izabran za šefa. Prvi dan na poslu za šefovskim stolom sjedi Budiša. Ja ga nešto pitam, a on zadubljen ne odgovara. Ja ponovo, a on čita li čita. Na koncu se izderem: Ja i Vi smo sami u sobi, ja govorim Vama. A on će s visoka: Pa ne mislite valjda da ću ja svaki put dizati glavu kad s Vama razgovaram. Rekla sam mu da to on prakticira psihologiju svojih isljednika koji nisu dizali glave dok je bio u prostoriji. Da je kao iz Gogoljevog Revizora, da ga može biti sram. Dovodio je u Trezorsku čitaonicu koja je neprikosnovena u cijelom svijetu svoje robijaše prave rome koji su mu pomagali, političke prijatelje i s njima razgovarao kao u svom stanu dok su znanstvenici, akademici iz Hrvatske i svijeta morali slušati njegovo razmetanje. Od čitaonice Trezora NSB-a je napravio svoju prčiju. Uoči prvih izbora održavao je političke sastanke u trezorskoj čitaonici. To možete pročitati u Banketu u Hrvatsko, ne mogu se sjetiti imena autora Darko…j. Što je znak da se od direktora nije imao čega bojati, Smatrajući svoj poziv uzvišenim, obranila sam hrvatskom narodu Trezor nacionalne biblioteke i ne mogavši više gledati moralno i profesionalno srozavanje tog čovjeka napustila sam posao koji sam najviše voljela. Eto to vam je jedan od idola koji je marginalne komuniste nakon izlaska iz Sabora za vrijeme glasovanja o neovisnosti doveo na vlast. Račana, svog dželata ustoličio je Dražen Budiša. I ne zaboravite, kada je bio puč Mesić, Manolić, 1994 da je Budiša u skladu glasovao za ukidanje županijskog doma. On je zajedno s cijelom opozicijom u jednom avionu letio u Washington. Zamislite kad cijela opozicija leti u posjet SAD-? Ima la bih Vam o Budiši još strašnih priča pričati doživljenih za 7 godina rada. Ne imajući drugi posao, sjela sam u avion, otišla u Toronto, došla na aerodrom i otišla u motel. Imala sam adresu hrvatskog katoličke misije u kojoj je bio pokojni vel. Đuran. Kad sam mu sve ispričala i pokazala mu preporuku jedne časne sestre smjestio me je kod jedne naše žene, udovice. Eto toliko i ne razmišljajte tko bi bio bolji od dr. Franje Tuđmana nego uzmite knjigu pseudionim – Alberta Mertona: Vrana oko istine. Ispovijest jedinog tajnog agenta vjerno dr Tuđmanu koji ga je spašavao od bar tridesetak atentata godišnje i koji je na samrtnoj postelji u Dubravi od dr. Franje Tuđmana dobio odobrenje da sve događaje objavi kad Hrvatsk bude u najvećoj opasnosti. Knjiga je izašla prije godinu i pol i mogla se kupiti na svkom kosku Tiska. Bog i Hrvati. Kornelija

  8. Svaka čast gospodjo Pejčinović, ponavljam svaka Vam čast! Samo tako, bez uvijanja i straha treba iznositi našu hrvatsku ISTINU.
    Osobno iznosim ono što znam i kroz što sam prošao u mojoj šest desetljeća hrvatskoj političkoj emigraciji.
    I ja Vas pitam, kao i urednik našeg portala Stric Ivan, mogu li koristiti ova dva Vaša opisa, jer ovo što ste Vi oznijeli zna samo par Hrvatica i par Hrvata, a trebali bi svi znati, ne toliko iz osobne znatiželje koliko da se ISTINA ZNA.

    Primite moje iskrene poZDrave iz Austin-a, Texas.

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: